Hrvatski misionar don Boris Dabo na svom web portalu http://zambezimissions.org donosi zanimljivosti iz svoga svakodnevnog misionarskog djelovanja. Radujemo se njegovim uspjesima na svim poljima rada te želimo dobro zdravlje i ustrajnost u tomu plemenitu misionarskom djelovanju. Prenoseći ovaj članak s njegova portala, dijelimo radost i s brojnom djecom koja su dobila učitelja te imaju prigodu naučiti čitati i pisati. Iz članka vidimo da nemaju bilježnica niti ikakva školskog pribora. Ovim, ne samo da upoznajemo naše čitatelje s djelovanjem naših misionara, nego ujedno potičemo one koji mogu da pomognu našem don Borisu kako bi za djecu pribavio potreban školski pribor.
Učitelj u selu Mandila dočekan kao heroj
Novi učitelj Mooka primljen je oduševljeno u selu Mandila. Mooka je školovan i pomognut našim kumstvima. ”Učitelju, siđi s auta da te vidimo“, ponavljala su u pjesmi djeca koja su napravila špalir s jedne i druge strane puta kojim je naš auto trebao ući u njihovo školsko dvorište. Onda, kad je auto već stigao u školsko dvorište i bio dočekan od grupe odraslih koji su mahali i pjevali, došla su i djeca i napravila veliki krug u koji je trebao novi učitelj ući da bi bio svečano primljen i pozdravljen.
Privremeni učitelj školovan kumstivma iz Drniša, uzdržavan iz Zagreba
Novi učitelj kojeg im je dodijelila misija zove se Mooka Mubita, mladić koji je tek završio srednju školu i pohađao kratki učiteljski tečaj. Završne razrede srednje škole u Livingstonu završio je uz financijsku pomoć naše misije preko svog kuma Marka Kuzmanić iz grupe sestre Augustine u Drnišu. Seoska, ne državna škola u selu Mandila je prošle godine zamolila pomoć od misije. Oni su sami sagradili školu, našli učitelja (bez učiteljske škole) i sami ga plaćaju ne novcem nego kukuruzom. No, ove godine, nakon upisa u prvi razred koji je u tijeku, taj jedini učitelj bi trebao poučavati četiri razreda a ukupan broj djece će biti oko 150. Zato je naša misija priskočila u pomoć i darovala im drugog učitelja. Oni su za njega sagradili kućicu, obvezali se da će i njega pomoći kukuruzom a misija će mu davati plaću koju su mu priskrbili prijatelji misije preko gospođe T. P. iz Zagreba.
Treba im učitelj ali i školski pribor…
Službeno je uvođenje učitelja u službu obavljeno na sastanku sa školskim vijećem. Najprije se ustao predsjednik njihovog školskog vijeća i srdačno zahvalio misiji na ovom daru koji su dugo čekali. Naravno, nije propustio priliku da kaže da u njihovoj školi nema školske ploče, da djeca nemaju bilježnica i olovaka, da učitelji nemaju razrednih priručnika, nemaju niti lopte za igranje, školskih klupa i drugo. Jedan drugi se ustao i rekao da oni nemaju ni mlina za kukuruz a da bi voljeli da traktor dođe i u njihovo selo.
Ja sam to sve zapisivao a obećavao ništa te sam im objasnio da sve to vjerujem i da je to tako. No, misija nema novaca da im to sve kupi nego jedino što ima je moć informiranja i traženja pomoći od onih koji nas prate i vole. Zato ću te njihove molbe prenijeti pa ćemo vidjeti hoće li netko odgovoriti. Nije im bilo druge nego da se slože sa mnom i zahvale.
Još sam ih zamolio neka paze na ovog mladića koji je sad došao živjeti s njima u selu u kojem nikoga ne poznaje. Neka ga dobro prihvate i neka mu oni budu drugi roditelji.
Ekumenska služba Božja
Nakon predaje učitelja, ušli smo u drugu učionicu gdje je bilo pripremljeno za službu Božju. Dogovorili smo se da će molitva biti zajednička: mi katolici i oni koji pripadaju protestantskoj zajednici novih apostola. Pjevao je njihov zbor izmjenično s našim, njihovi voditelji su pročitali prvo čitanje i protumačili onda sam ja pročitao evanđelje i propovijedao. Na kraju smo završili molitvom vjernika i blagoslovom svećenika. Molili smo za novog učitelja, za njihovu djecu te da ovaj duh zajedništva u školi i molitvi ostane i bude faktor zbližavanja.
Nakon što smo imali zajednički ručak koji nije bio baš svečan jer je ovo vrijeme gladi pa je i pure bilo manje na stolu, spremali smo se na odlazak kad odjednom začujmo povike: kada smo se okrenuli vidjeli smo da su mladići podigli novog učitelja a žene i djeca su okolo pjevale i plesale. Ljudi su željeli dati oduška svojem veselju. Vidjelo se da mladog učitelja prihvaćaju i da će se on među njima osjećati dobro. Nadam se da hoće.
Dva misijska učitelja u dva sela
Tako smo u zadnja dva dana dodijelili dva učitelja u dvije škole koje se nalaze u udaljenim selima u kojima država još nije uspjela zadovoljiti potrebu za školom pa je to učinila misija. To su naše dvije seoske škole u selima Simatapa i Mandila. Ovi su učitelji u isto vrijeme i animatori Crkve u tim selima te su tako, pored učitelja i misijski djelatnici.
I jednog i drugog učitelja su pomogli školovati naši suradnici pa su time ljudima u selima Simatapa i Mandila učinili dvostruku uslugu: dali su im učitelja i vjerovjesnika. Pratit ćemo ih molitvom da mogu ispuniti svoje poslanje. U isto ćemo im vrijeme još nastojati pomoći.
U toku je proces otvaranja još jedne škole koja će nam biti treća u ovoj misiji, no o tome kasnije… (missio.ba)