Misijski list Radosna vijest ove 2022. godine je proslavio 50 godina izlaženja. Zlatnu obljetnicu tiskanja ovog misijskog lista obilježile su Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela koje ga i izdaju. Budući da je prvi list svjetlo dana ugledao na Svijećnicu 1972. godine, obilježavanja pedesete obljetnice bila su u veljači 2022. godine. U Zagrebu je proslava bila 21. a u Sarajevu 25. veljače 2022. godine. Na svečanoj akademiji o Radosnoj vijesti govorili su s. Sniježna Stjepandić, jedna od suradnica u Misijskoj centrali u Sarajevu i mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar Sisačke biskupije.
S. Sniježna je govorila o sudjelovanju sestara Kćeri Božje ljubavi od samog početka izlaženja Radosne vijesti do današnjih dana a mons. Cvitkušić je govorio koji ravnatelji su bili na čelu Papinskih misijskih djela, tko su bili glavni urednici, o koncepciji lista tijekom ovih pedeset godina i nakladi. Zbog toga njegovo predavanje može poslužiti u predstavljanju Radosne vijesti i donosimo ga u cijelosti.
Misijski informativni list „Radosna vijest“ koji ove godine slavi 50 obljetnicu izlaženja u svome je hodu kroz ovo vrijeme doživio lijepe ali i teške trenutke. Izlazi na području nekadašnje država Jugoslavije, te Hravtske i u dva grada, Sarajevu i Zagrebu. Uredništvo je djelovalo na pet razločitih adresa: u Sarajavu, Radojke Lakić i Kaptol, te u Zagrebu , Šalata, Voćarska, Nova Ves i Ksaverska cesta.
„Radosna vijest“ povezuje već pedeset godina hrvatske misionare i misionarke na svim kontinentima s brojnim prijateljima misija i misijskih djelatnika kako u Domoivini tako i u inozemstvu.
Vrhbosanski nadbiskup dr. mons. Smiljan Franjo Čekada, koji je 8. siječnja 1968. preuzeo upravu Vrhbosanske (Sarajevske) nadbiskupije, u studenom iste godine utemeljio je „Odbor za vođenje misijskih poslova“ i izvijestio sve nadbiskupe i biskupe na području nekadašnje države da je od tada Misijska centrala u Sarajevu središte za sve misijske poslove. Nadbiskup Čekada je bio Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela za bivšu Jugoslaviju osim Slovenije i predsjednik Misijskog vijeća. Odluku o pokretanju lista donijelo je Misijsko vijeće Biskupske konferencije tadašnje države Jugoslavije pri Misijskoj središnjici u Sarajevu na svome zasjedanju 13. siječnja 1972. godine kojemu je predsjedao upravo mons. Čekada.
Nadbiskup Čekada je želio da se ljubav prema misijama i misionarima širi i raste na našim prostorima i da se duhovno i materijalno pomogne svim misionarima na terenu.
Osobno je često govorio da moramo svi biti na svoj način misionari, propovijedao je i poticao na misijsku angažiranost; upriličio je godišnji susret dijecezanskih direktora Papinskih misijskih djela u veljači u Sarajevu, rado je primao misionare koji su dolazili na odmor i s njima razgovarao i materijalno im pomagao.
Vrhbosanskog svećenika dr. Zvonimira Baotića imenovao je 28. siječnja 1972. godine tajnikom Misijske centrale i glavnim urednikom misijskog časopisa koji je tada u Rimu na Urbanijani završavao trogodišnju studij misiologije.
Na Svijećnicu 1972. godine izašao je prvi broj misijskog lista „Radosna vijest, a nadbiskup Čekada je napisao uvodnu riječ gdje veli: „I sada puštamo u svijet svoje miljenče, svoju ‘Radosnu Vijest’. Ona će pokucati na sva katolička srca, koja vjeruju, koja se nadaju, koja ljube. Na srca svih onih, koji ‘trijezno, pravedno i pobožno žive na ovome svijetu, očekujući blaženu nadu i dolazak velikoga Boga i Spasitelja našeg Isusa Krista.’ … Mi se nadamo, da će naša ‘Radosna Vijest’ biti radosno primljena. I da će biti miljenče ne sam onih, koji je pokreću, nego i onih, kojima je namijenjena.“
Dr. Zvonimir Baotić naslijedio je na službi Nacionalnog ravntelja PMD mons. Čekadu, a Radosnu vijest je uređivao punih 18 godina. Prve tri godine list je izlazio svaki drugi mjesec, tiskan na 36 stranica, u nakladi od 5000 primjeraka s omotom u boji. Godine 1975. list postaje mjesečnik, izlazi u većem formatu (32×22,5 cm) tiskan je dvobojno sve do kraja 1990. godine.
U siječnju 1990. godine službu Nacionalnog ravnatelja PMD i uredništvo Radosne vijesti preuzeo je vrhbosanski svećenik i nekadašnji zambijski misionar Stipo Miloš koji će godine 1991. listu vratiti stari format iz godine 1972. (28×20 cm).
Zbog ratnih događanja i vojne blokade Sarajeva od početka svibnja 1992. godine kada je godišnje tiskano samo šest brojeva, ondašnja Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela i uredništvo Radosne vijesti s glavnim urednikom Stipom Milošem odlukom tadašnjeg nacionalnog ravnatelje Papinskih misijskih djela preselio se u Zagrebu u Sjemenišnu zgradu na Šalati. Vjerovalo se kako će ratne strahote brzo proći i da će se ubrzo Misijska centrala vratiti u Sarajevo. Međutim, ratne strahote, teror, ubijanje, i progonstvo ljudi, trajao je nekoliko godina, tako da su odgovorni odlučili da Misijska centrala i misijski list ostanu u Zagrebu. A u to vrijeme najodgovornija osoba je bio nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk (1996.-2000.) koji je istovremeno bio i predsjednik Komisije za misije pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.
Urednik Stipo Miloš, nekoć misionar u Zambiji, uredničko je pero predao u siječnju 1996. godine novoimenovanom uredniku Anti Buriću, sarajevskom svećeniku koji je uređivao list nepunih pet godina, sve do kraja kolovoza 2000. godine.
„Radosna vijest“ prvo je bio list Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela bivše države nazvanoj Misijska centrala u Sarajevu, a od jeseni 2001. godine Misijske središnjice u Sarajevu i Misijskog ureda u Zagrebu. Bio je to plod dogovora dvojice tada imenovanih nacionalnih ravnatelja Papinskih misijskih djela, dviju novoutemeljenih nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine vlč. Tome Petrića i vlč. Tome Kneževića. Tako je „Radosna vijest“ postala list dviju novonastalih nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela s istim pravima i istim obvezama. Voditelj Misijskog ureda u Zagrebu je glavni urednik misijskog lista, a voditelj Misijske središnjice u Sarajevu je zamjenik glavnog urednika. Oni naizmjenično za „Radosnu vijest“ pišu uvodnike. Suradnja je nastavljena imenovanjem novoga nacionalnog ravnatelja papinskih misijskih djela Republike Hrvatske dr. Milana Špehara, koji će uređivati list četiri godine i tri mjeseca. (Od siječnja 2007. do kraja ožujka 2011.) U travnju 2011. dr. Špehara je naslijedio nekadašnji misionar u Beninnu Antun Štefan koji će voditi Papinska misijska djela u Hrvatskoj i uređivati misijski list deset godina i pet mjeseci. Od mr. Tome Kneževića u sarajevskoj Misijskoj središnjici službu je preuzeo don Ivan Štironja, danas kotrski biskup, a njega je u rujnu 2016. naslijedio mons. Luka Tunjić, aktualni ravnatelj PMD BiH. Od ravnatelja i urednika Štefana službu je preuzela u srpnju 2021. sestra Ivana Margarin, KBLJ.
Sadržaj lista i suradnici
Prve brojeve „Radosne vijesti“ priredio i uredio urednik dr. Zvonimir Baotić koji je znao reći da se svaki broj misijskog lista rađa u bolu i naporu, ali da ne žali truda jer je želio preko pisane riječi prenositi Radosnu vijest spasenja. U pripremi lista svojim su mu pisanim prilozima prvih godina pomagali profesori bogoslovije, bogoslovi i misionari s terena.
„Radosna vijest“ je cijelo vrijeme svoga izlaženja donosila pisma naših misionara, Vijesti iz misija, Izvješća misionara prigodom posjete Misijskoj centrali, priloge o Znamenitim misionarima, nekoliko puta strip Mali misionar, Misionarsko misijske romane…
Osim redovitih uvodnika, koji su se bavili aktualnim misijskim temama kako na razini opće Crkve tako i Crkve u Hrvata, objavljivani su i prilozi na temu o Biblijskim temeljima misijskog djelovanja, te prijevod dokumenta sv. Stolice o Muslimansko-katoličkom dijalogu. Rado se prisjećamo dolaska Majke Terezije, sada svete i patra Ante Gabrića u Sarajevo na Veliki utorak 1978. godine o čemu je opširno izvijestio misijski list.
Redovito su tiskane papine poruke za Svjetski misijski dan u listopadu (Svjetski misijski dan slavi se na predzadnju nedjelju u listopadu), te poruka biskupa Sloboda Štambuka, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela i predstojnika Komisije za misije pri Biskupskoj konferenciji. Pisalo se o Papinskim misijskim djelima i njihovoj zadaći. Redovito su donošena izvješća o zasjedanju dijecezanskih direktora papinskih misijskih djela u veljači u Sarajevu, a kasnije po nadbiskupijskim i biskupijskim sjedištima, kao i zasjedanja nacionalnih direktora Papinskih misijskih djela u svibnju Rimu.
Izvješća o ljetnim susretima misionara i misionarki u našim nadbiskupijama i biskupijama također su nalazila svoje mjesto u „Radosnoj vijesti“. Tokom vremena neke su rubrike nestale, nove uvedene. Tako je godine 1998. uvedena rubrika „Misijski velikani“ (pisali Ilija Doborski i dr. Odilo Singbo) nešto kasnije rubrike „U središtu – na tragu nove evangelizacije“ , „Apostolat molitve“ (od prosle godine piše pater Vatroslav Halambek), i „Život jednog misionara“ (život i djelo patra Gabrića).
Na stranicama Misijskog časopisa svoje su priloge objavljivali kardinal Vinko Puljić, biskup Slobodan Štambuk, biskup Josip Mrzljak, nadbiskup Tomo Vukšić, biskup Ratko Perić, tajnik HBK Krunoslav Novak, dr. Mato Zovkić, s. Emanuela Škarica, dr. Milan Šimunović, dr. Snježana Mališa, Anita Treščec; skoro svi misionari i misionarke. Posebno su zapažena izvješća misionara fra Ilije Barišića, 50 godina misionar u DR Kongo, fra Ante Kutleše, 42 godine misionar u DR Kongo, don Danka Litrića, salezijanaca, 40 godina misionar u Ruandi, don Borisa Dabe, 36 godina misionar u Zambiji, don Velimira Tomića, 32 godine misionar u Tanzaniji, časnog brata Ilije Dilbera, 25 godina misionar u Zambiji, kao i zambijskih misionara i misionarki njih 18, mons. Drage Balvanovića, 35 godina misionara u Peru, fra Blage Brkića, 25 godina misionar u DR Kongo, fra Rafe Lipovca, 18 godina misionar u Obali Bjelokosti. Misionar fra Stojan Zrno dugo je i detaljno pisao o svome 14godišnjem misijskom življenju i djelovanju u DR Kongo te je zapise, njih 80, objavio u rubrici „Iz dnevnika jednog misionara.“ Njegovi zapisi su pretvoreni u dvije knjige.
Na stranicama „Radosne vijesti“ pisano je i o našim misionarima – mučenicima fra Vjeki Ćuriću misionaru u Ruandi, ubijenom 31. siječnja 1998. godine, i s. Lukreciji Mamić koja je ubijena 27. studenog 2011. godine u Burundiju.
Naklada lista od 1972. do 2021.
Kroz proteklo vrijeme „Radosna vijest“ je imala različitu nakladu, tiskana je u pet različitih tiskara, tehnički ju je uređivalo kroz to vrijeme petorica tehničkih urednika. Tako je prvo godište izlaženja lista prije 50 godina tiskano u 5.000 primjeraka, da bi pet godina kasnije, godine 1977. dostigao najveću nakladu u svome izlaženja kada je mjesečno tiskan u 11 tisuća primjeraka. Prije preseljenja uredništva iz Sarajeva u Zagreb list je imao mjesečnu nakladu između 7.500 i 8 tisuća primjeraka.
Prvo i drugo desetljeće svoga izlaženja u Zagrebu list je imao nakladu između 3.500 i 4.500 primjeraka, da bi od 2016. godine do prosinca 2021. tiskan između 3.017 i 3.260 primjeraka. Posljednji broj za siječanj ove godine imao je nakladu od 3005 primjeraka.
Završetak
Pokretanje misijskog časopisa i njegovo djelovanje u našem narodu bez sumnje je djelo Božje Providnosti, djelo Duha Svetoga. Prema podatcima Nacionalnih uprava PMD danas djeluje oko 80 hrvatskih misionara diljem svijeta. Pokrenuta su i ostvarena mnoga djela. Na desetcima misijskih postaja naši su misionari sagradili lijepi broj crkava, škola, lječilišta, bunara za vodu, mostova, pomogli su mnogim mladima u školovanju, pružena je liječnička pomoć mnogim obiteljima, rješeno je bezbroj obiteljskih problema, pomogli u kultiviranju zemljoradnje…
Misijski časopis „Radosna vijest“ već 50 godina pomaže da se istina o Isusu Kristu, Spasitelju svih ljudi širi u krajevima gdje je nepoznata, da dođe do svih ljudi koji ne poznaju Krista, kako bi upoznali pravi put koji vodi vječnom spasenju.
Zahvaljujući Misijskim uredima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao i misijskom listu lijepi se broj posvećenih osoba laika iz našega naroda odlučilo poći u misijske krajeve i navijestiti Evanđelje onima koji ga ne poznaju. A mnogi su ih svojom molitvom i novčanim prilozima pratili i potpomagali. Uistinu je kroz ovih 50 godina posijano dosta evanđeoskog sjemena u misijskim krajevima koje već godinama donosi plodove. Svima njima iskrena hvala. Neka im Gospodin obilato uzvrati i udijeli im vječnu nagradu. Hvala.
Izlaganju mons. Cvitkušića dodajemo još jednu važnu činjenicu a to je da je prije Drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast Crkva u Hrvata imala tri misijska lista. Crnče (1930. – 1942.) je bio mjesečnik i misijski list za katoličku mladež. Jeka iz Afrike (1929. – 1943.) je bo katolički misijski mjesečnik za promicanje misijskoga rada u Africi. Katoličke misije (1926. – 1945.) su bile misijski list koji je donosio vijesti iz misija te pratio rad misionara u Indiji ali i drugim misijskim zemljama. Ratno vrijeme je otežavalo izlaženje katoličkih tiskovina ali dolaskom komunista na vlast zabranjen je rad ovih ali i većine drugih katoličkih tiskovina.
Potrebno je naglasiti još dvije stvari. Prvo misijski list Radosna vijest je svo ovo vrijeme doprinosio i doprinosi produbljivanju i širenju misijske svijesti. Pisanje i tekstovi Radosne vijesti urodili su mnogim misijskim akcijama i projektima koji su pomogli našim misionarima u njihovom misijskom djelovanju. Pisanje misionara je vrlo važno jer optimizam i vjera kojom zrače njihovi tekstovi prelazi i na naše čitatelje koji postaju vjerni prijatelji misija. Druga važna stvar je činjenica da su tiskani mediji u krizi i rapidno opadaju a mnogi su se već i ugasili jer čitatelji koriste suvremeni način pisanja i komuniciranja kojim se brže i lakše da dođe do informacija i željenih tekstova. Međutim, usprkos takovoj situaciji, tiraž Radosne vijesti u zadnjih dvadesetak godina u Bosni i Hercegovini ne opada. To sigurno možemo najviše zahvaliti, uz dobre sadržaje i koncepciju lista, našim dragim čitateljima kojima Radosna vijest jača vjeru, budi nadu i povećava ljubav prema najpotrebitijima u kojima prepoznaju Krista patnika ali i uskrslog Gospodina. Radosna vijest je radosni širitelj istine o Isusu Kristu i njegovu spasenju.