Enciklika pape Pija XII. od 2.6.1951. “Evangelii praecones”

(AAS 43 /1951./ 497-528.)

Papa Pio XII. objavio je misijsku encikliku “Evangelii praecones 2. lipnja 1951. godine povodom 25. obljetnice enciklike Pija XI. “Rerum Ecclesiae”. Osim ove isti papa objavit će u prvoj polovini 1957. godine i drugu misijsku encikliku pod naslovom “Fidei Donum”.

Papa Pio XII. u enciklici naglašava ponajprije ohrabrujući napredak koji je ostvaren na polju evangelizcije kroz dvadeset i pet godina, podcrtavajući posebno povećanje broja misionara, razvoj domaće hijerarhije, nastanak zavoda Sv. Petra u Rimu za formaciju domaćeg klera te jačanje Papinskih misijskih djela.

Posebnu pozornost posvetio je poteškoćama na koje nailaze misionara s izričitim spominjanjem progona kojima su izloženi, dajući primjer herojske vjernosti vjeri u Krista, na velikom, golemom radu što ga još valja obaviti na “teškoj pogibelji širenja ateističkog materijalizma” da potvrdi da “se osjećamo potaknuti s prijekom žurnošću i žudnjom promicati na svakom mjestu i svakim naporom djela misijskog apostolata”.

Zato misionarima nudi mudre upute podcrtavajući pri dom važnost domaćeg klera i – novi vidik – želi i preporučuje jačanje suradnje laika – pozivajući se na povijesne zasluge na raznim poljima -, poučavanja i sredstva priopćivanja, i razvoja inicijative zdravstvenog značenja i socijalnog staranja, da potom istakne mudru liniju Crkve, prema kojoj navještaj evanđelja “ne smije razoriti ni gušiti sve što je dobro, čestito i lijepo u naravi i običajima raznih naroda”. Crkva ne smije srušiti i razoriti “već radije nakalemiti nove zdrave mladice na stare loze”.

Iz teksta enciklike očita je ofenziva marksističkih nauka u novim zemljama, u Aziji i u Africi, i glede toga on upućuje živ poziv svim navjestiteljima i njihovim suradnicima da se povećaju inicijative za promicanje pravednosti i ljubavi prema načelima “zdrave društvene nauke Crkve”: “U tijeku je ofenziva protiv Krista, ističe papa Pio XII., treba zbiti redove da se potvrdi i proširi spasenjsku i dosita osloboditeljsku poruku Krista i njegova evanđelja. Od posebnog je značenja svim vjernicima i srcu kršćanskog naroda preporučiti veliku važnost, korist, žurnost misija i misijskog poslanja Crkve.