(AAS 18 /1926./ 65-83.)
Papa Pio XI., nakon brojnih misijskih pothvata, 1926. godine Crkvi je darovao encikliku pod nazivom “Rerum Ecclesiae” o osobitoj temi: “De sacris Missionibus provehendis”. U ovoj enciklici papa, pozivajući se na misli enciklike “Maximum illud”, potvrđuje iste integrira i produbljuje s velikom jasnoćom pojmova, te dajući tekstu pečat svoje snažne volje.
Za sve katolike postavlja nove zadaće: obratiti pogane zadaća je ljubavi prema Bogu i bližnjemu što je dužnost svih vjernika, a osobito biskupa, klera te crkvenih i redovničkih ustanova. Zato papa potiče sve. Vjernici su pozvani na žarku neprestanu molitvu za misije koja je izvrsno sredstvo da se probude nova misijska zvanja. Biskupi su pozvani promicati misijska zvanja bez straha mogućeg smanjenja svećeničkih zvanja za njihove biskupije. I u ovoj enciklici živo se preporučuju Papinska misijska djela. Domaći svećenici ne trebaju biti u podređenom položaju nego ih treba pripravljati za preuzimanje vođenja misija kako bi se strani misionari mogli posvetiti novim zadaćama ili na drugim misijskim područjima. Ne treba postojati razlike između domaćeg klera i klera Europe. Očekuje se i povećanje broja katehista, posebice domaćih.
Plodovi tih prvih odluka danas su očiti. Postoje domaće biskupske hijerarhije u svim misijskim zemljama, biskupi i kardinali su iz svih naroda, sudionici, uz kardinale i biskupe iz starog svijeta, na Drugom vatikanskom saboru i članovi Zborova i Papinskih vijeća te povjerenstava Rimske kurije.