Utemeljitelj ovog Djela otac Paolo Manna rođen je 16. siječnja 1872. godine u Avellinu u Italiji. Filozofiju je studirao u Rimu. Za svećenika je zaređen 19. svibnja 1894. godine. Godine 1895. pošao je u misije u Burmu. Bio je prvi misionar koji je djelovao u narodu „Ghekku“ o kojima je 1902. godine objavio i jednu knjigu. Nakon dvanaest godina misionarskog rada iz zdravstvenih razloga morao je napustiti Burmu. Na sebe je u tom trenutku gledao kao na „promašenog misionara“. U tom trenutku u njemu je sazrijevala odluka da počevši od Italije sve učini za misije i da na najbolji način oduševi što više ljudi za svoju ideju. Godine 1909. preuzeo je vođenje časopisa Le Missioni Cattoliche (Katoličke misije danas Mondo e Missione, Svijet i misije). Svoje čitatelje nije molio samo za molitvu, nova zvanja i darove, nego je misijske nakane tumačio kao najvažniji izazov za cijeli kršćanski svijet. Otac Manna želio je oduševiti kler za misijske nakane kako bi na taj način došao do cijelog Božjeg naroda. Papa Benedikt XV. odobrio je 1917. godine Statute „Misijske zajednice klera“, koja je naišla na veliki odjek kako u inozemstvu tako i u samoj Italiji. Već je godine 1924. ova Zajednica brojila je 23.000 članova.
Otaca Manna izabran je 1924. godine za generalnog ravnatelja Papinskog instituta za vanjske misije (1924.-1934.). Godine 1950. ova Zajednica brojala je ukupno oko 230.000 članova nazočnih u preko 50 zemalja svijeta. Pedeset od 82 godine svoga života otac Paolo Manna posvetio je pisanju. Kad je 1952. godine umro u Napulju ostavio je iza sebe objavljeno 20 knjiga i studija s misijskim temama. Svojom refleksijom o ulozi misija napravio je prilog o dijeljenju misija od triju područja: vezivanja na kolonijalne sile, financijske ovisnosti od inozemstva kod provođenja pastoralnih programa, od „osjećaja manje vrijednosti“ u kulturnim i moralnim datostima domaćeg klera nasuprot misionara iz „civiliziranih“ zemlja sjevera i zapada.
Papinska Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica ili kratko nazvana Papinska misijska zajednica jedno je od četiri Papinska misijska djela (Unio Cleri pro Missionibus). Ovo Djelo osnovao je 1916. godine u Italiji otac Paolo Manna kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim u Rimu 4. studenog 2001. godine. Već od samog početka Djelo se uz potporu Svete Stolice jako brzo širilo u mnogim biskupijama svijeta. Papinska misijska zajednica osnovana je kao Zajednica svećenika, ali je 14. srpnja 1949. godine proširena i na redovnike i redovnice. Godine 1956. Zajednica je dobila i službeni naziv Papinsko djelo. Cilj Zajednice prema važećim općim Statutima je građenje svijesti i misijske izobrazbe kod svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, pripadnika družbi posvećenog života, posebno onih koji se pripremaju na tu službu i konačno izobrazba misionara laika (usp. Statuti 13. 19-22). Već 45 godina Međunarodno tajništvo ovog Djela, ovisno o jeziku izlaženja, izdaje u različitim vremenskim razmacima na francuskom, engleskom, španjolskom, portugalskom i talijanskom časopis pod naslovom „Omnis terra“.
Glavni ciljevi
Poticati misijsku svijest i formaciju među svećenicima, članovima ustanova misijskog života i družbi apostolskog života, posvećenim laicima, kandidatima za svećenike, redovnike i redovnice u svim njihovim oblicima, kao i svim ostalim osobama koje su uključene u pastoralnu službu Crkve. Zajednica se obraća svima onima koji su pozvani osigurati da Božji narod bude animiran, kako misijskim duhom tako i velikodušnom otvorenošću prema misijskoj suradnji. Uspjeh drugih PMD u velikoj mjeri ovisi o vitalnosti Misijske zajednice koja je „duša Papinskih misijskih djela.“
Oživimo Papinsku misijsku zajednicu
Papinska misijska zajednica bila je tijekom povijesti itekako prisutna u životu Crkve u hrvatskom narodu. Međutim, mnogo toga prisilno je nestalo za vrijeme minulog bezbožnog komunističkog sustava. Tako je nestala i Papinska misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica. Stariji svećenici sjećaju se svojih aktivnosti i svojih članskih knjižica pripadništva ovom Djelu. I ovo poratno vrijeme potiče nas na razmišljanje o svećeničkoj i redovničkoj aktivnosti s obzirom na misijsko poslanje Crkve i to na mjestima gdje nas naši poglavari pošalju. Svatko od svećenika, redovnika i redovnica trebao bi biti svjestan svoje odgovornosti za misijsko poslanje Crkve.