O nama

Središnja uprava svih četiriju Djela za cijeli svijet nalazi se u Rimu. Osim središnje uprave Papinskih misijskih djela (dalje: PMD) u svakoj državi postoji Nacionalna uprava PMD s jednim nacionalnim ravnateljem na čelu (usp. Statuti 50). Ukoliko postoji potreba, što preporučuju važeći opći Statuti PMD, može se unutar svake Nacionalne uprave PMD imenovati ravnatelje PMD za svako pojedino Djelo kao što je to na primjer u Njemačkoj Djelo svetog djetinjstva = Kindermissionswerk (usp. čl. 54). U svijetu postoje primjeri, prema mogućnostima koje daju važeći Statuti (usp. čl. 51), postojanja Nacionalne uprave PMD za više država (npr. Europa: Engleska i Velika Britanija, Skandinavske zemlje, Afrika: Burkina Faso i Niger, Senegal i Mauritanija, Siera Leone i Gambija, Azija: Malezija, Singapur i Brunei) ili u istoj zemlji dvije Nacionalne uprave PMD (Europa: Njemačka /Aachen i München/, Amerika: Kanada /francusko govorno područje: Kanada-Quebec i en­glesko govorno područje: Kanada-Toronto/). Nacionalnog ravnatelja PMD imenuje (usp. čl. 52) pročelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda na temelju prijedloga Biskupske konferencije pojedine države. Kongregacija za evangelizaciju naroda prema važećim Statutima ime­nuje nacionalnog ravnatelja PMD na razdoblje od pet godina, a može mu produžiti samo još jedan petogodišnji mandat. On je službeni predstavnik PMD pri mjesnoj Biskupskoj konfe­renciji.

Papinska misijska djela moraju biti prisutna i djelotvorna u svakoj pojedinoj Crkvi. Sadašnja Na­cionalna uprava PMD Bosne i Hercegovine, koja ima središnji ured u Sarajevu u ulici Kaptol 32, počela je živjeti od 10. ožujka 2001. godine. Po uzoru na druge Nacionalne uprave PMD diljem svijeta i ova ustanova u Bosni i Hercegovini u svom nazivlju uzela je kratki naziv Misijska središnjica. Druge zemlje imaju sljedeće nazive: Misijski ured (Republika Hrvatska), Misjonsko središče (Slovenija), Missio Polonia (Poljska), Missio Österreich (Austrija), Missio Aachen-München (Njemačka), Missio Canada (Kanada) itd.

U zadnje vrijeme se sve više govori i preporuča da sve Nacionalne uprave diljem svijeta koriste zajednički naziv: missio i da to bude prepoznatljivi naziv na misijsku djelatnost Crkve.

Svake godine svaka Nacionalna uprava PMD dužna je podnositi cjelokupna izvješća o svome radu za svako Djelo sljedećim ustanovama Crkve: Središnjicama svakog pojedinog Djela u Rimu, Biskupskoj konferenciji preko predsjednika Misijskog vijeća Biskupske konferencije te Nacionalnom vijeću PMD na godišnjoj skupštini. Ukoliko ne postoji Misijsko vijeće Biskupske konferencije onda je naci­onalni ravnatelj PMD dužan osobno podnosi izvješće Biskupskoj konferenciji. Nacionalna uprava PMD BiH pravi slično izvješće svake godine počekom svibnja za sve ustanove Katoličke crkve u BiH.

NACIONALNA UPRAVA PMD BiH

Misijska središnjica
Kaptol 32
BiH-71000 SARAJEVO
Bosna i Hercegovina
Tel./fax: +387 33 667 889
E-mail:
Web: www.missio.ba
Facebook: Papinska misijska djela BiH

Račun u KM: UniCredit Bank d.d.
Račun primatelja: 3383202200897320
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH

Devizni račun: UniCredit Bank d.d.
Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH
IBAN: BA393383204893626147
SWIFT CODE: UNCRBA22
No. 48-32-936261
Matični broj: 4201083800003

Nastanak i djelovanje

Misijska središnjica, koja središnji ured ima u Sarajevu u ulici Kaptol 32, središnje je mjesto Nacionalne uprave PMD BiH. Sadašnja Na­cionalna uprava PMD BiH počela je živjeti početkom 2001. godine. Dekre­tom Kongregacije za evangelizaciju naroda od 10. ožujka 2001. godine br. 1145/01. nacionalnim ravnateljem PMD BiH imenovan je svećenik vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomo Knežević. Vlč. Kneževiću je produžen mandat na još pet godina tako da je službu nacionalnog ravnatelja PMD BiH obnašao dva mandata punih deset godina do 2011. godine.

Po uzoru na druge Nacionalne uprave PMD diljem svijeta i ova ustanova u Bosni i Hercegovini u svom nazivlju uzela je kratki naziv Misijska središnjica. Druge zemlje imaju sljedeće nazive: Misijski ured (Republika Hrvatska), Misjonsko središče (Slovenija), Missio Polonia (Poljska), Missio Österreich (Austrija), Missio Aachen-München (Njemačka), Missio Canada (Kanada) itd.

Vrhbosanska nadbiskupija se ponovno pokazala spremnom, kao što je to bilo kroz više desetljeća u vre­menima postojanja Misijske centrale u bivšoj državi, te je privremeno udomila Misijsku središnjicu Nacionalne uprave PMD BiH. Privremeno joj je dodijelila jedan uredski prostor u potkrovlju zgrade Prvos­tol­nog kaptola vrhbosanskog u Sarajevu u ulici Kaptol 7. Kroz to vrijeme kao i prije od Misijske središnjice nije tražila nikakvu nadoknadu kao na prim­jer: stanarina, struja, voda, plin, smeće i dr. Krajem 2003. godine Misijska središnjica kupila je u javnom nadmetanju uredski prostor od Zavoda za izgradnju kantona Sarajevo. Nakon uređenja prostorija i nabavke dijela uredskog namještaja Misijska središnjica uselila je 16. siječnja 2004. u svoje prostorije u ulici Kaptol 32. U početku zgrada u kojoj se nalazi Misijska središnjica, a od rane jeseni 2004. i ustanove Biskupske konferencije BiH (Tajništvo, Katolička tiskovna agencija i Justitia et pax), pripadala je nepravedno ulici Meh­med Paše Sokolovića bb II/4. Međutim, zamolbom Tajništva BK BiH gradske vlasti općine Sarajevo-Centar ispravile su taj propust i svojom odlukom od 12. listopada 2004. godine br. 07-23-5347/04 dali naziv koji je trebala imati od samog početka: Kaptol 32.

Ovdje je zgodno spomenuti kako povijest Misijske središnjice počinje još 1931. godine (usp. Vjesnik. U: Vrhbosna 1 i 2 /1931./ 25). Te godine u Zagrebu u ulici Palmotićeva 31 ustanovljena je za hrvatske biskupije bez Slovenije Misijska pisarna, a koju je u početku vodio vlč. August Wolf. Svrha joj je bila da „…pripravlja i vodi propagandu za širenje oficijelnih misijskih organizacija, što ih želi sv. Stolica da se uvedu i vode u svim biskupijama. A to su: Unio Cleri, DŠV, Opus S. Petri za odgoj domaćeg klera u misijama. Isto u njezin djelokrug spada izdavanje misijskih publikacija“ (Vjesnik. U: Vrhbosna 1 i 2 /1931./ 25). Biskupska konferencija bivše države, nakon zatražene i prihvaćene ostavke nacionalnog ravnatelja dr. Janka Penića, predložila je vrhbosanskog nadbiskupa mons. dr. Smiljana Čekadu za nacionalnog ravnatelja PMD što je Kongregacija za evangelizaciju naroda i prihvatila. Misijska pisarna iz Zagreba seli u Sarajevo i dobiva novo ime Misijska centrala. Do raspada bivše države bivša Nacionalna uprava PMD bivše države, koja je imala skraćeni naziv Misijska centrala, pokrivala je skoro cijeli teritorij bivše države. Iznimka je bila Slovenija. U tom vremenu Misijska centrala imala je tri nacionalna ravnatelja PMD bivše države: vrhbosanskog nadbiskupa mons. dr. Smiljana Čekadu (1969.-1974.), vlč. dr. Zvonimira Baotića (Vrhbosanska nadbiskupija) (1974.-1988.) i vlč. Stipu Miloša (1988.-1999.) (Vrhbosanska nadbiskupija). Raspadom bivše države 1. siječnja 1996. godine nastaje nova Na­cionalna uprava PMD za dvije novonastale države za Republiku Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu sa starim nazivom Misijska centrala. Ona kao takva postoji do kraja 2000. godine.

U tom vre­menu nacionalni ravnatelj PMD za obje novonastale države Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te istovremeno predsjednik Komisije za misije pri HBK bio je hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štam­buk (1996.-2000.). Voditelj Misijske centrale i odgovorni urednik misijskog informativnog lista Radosna vijest u tom periodu bio je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Anto Burić. Međutim, nad/biskupi Hrvatske biskupske konferencije na svom zasjedanju u Rovinju, na prijedlog tadašnjeg nacionalnog ravnatelja PMD Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine hvarsko-bračko-viškog biskupa mons. Slobodana Štambuka, odlučili su i Kongregaciji za evangelizaciju naroda predlo­žili osnivanje posebno Nacionalne uprave PMD Republike Hrvatske a posebno Nacionalne uprave PMD Bosne i Hercegovine (usp. KTA BK BiH – Vijesti br. 14. – studeni 2000., 11). Prvo imenovanjem naci­onalnog ravnatelja PMD Republike Hrvatske preč. Tome Petrića osamostaljuje se Republika Hrvatska, a onda nekoliko mjeseci kasnije i Bosna i Hercegovina imenovanjem nacionalnog ravnatelja PMD Bosne i Hercegovine vlč. Tome Kneževića. Riječ „nacionalna“ ne odnosi se na prostore življenja jednoga naroda, nego se odnosi na državu u kojoj postoji Nacionalna up­rava PMD. Zato hrvatski narod ima dvije Nacionalne uprave PMD Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske i dva nacionalna ravnatelja PMD kao na koncu i dvije Biskupske konferencije.

Dvojica novoimenovani nacionalnih ravnatelja PMD BiH i RH dogovorili su 3. srpnja 2002. i 5. srpnja 2005. godine, uz poštivanje novonastale stvarnosti dviju država i dviju biskupskih konferencija, da im zajedničko bude sljedeće: misijski informativni list Radosna vijest, animacijski materijali za Misijsku nedjelju i za Bogojavljenje-Tri kralja Dan svetog djetinjstva i ljetni susret misionara. Isto tako dogovorili su da nacionalni ravnatelj PMD RH bude glavni i odgovorni urednik Radosne vijest zbog izlaženja iste u Zagrebu, a nacionalni ravnatelj PMD BiH bude zamjenik glavnog i odgovornog urednika. Dogovorili su isto tako da uvodnik za Radosnu vijest pišu naizmjence.

Od utemeljenja Nacionalne uprave PMD na području bivše države njezino sjedište je do kraja 2000. godine službeno bilo u Sarajevu i nosila je ime Misijska centrala. Međutim, Misijska centrala od njezinog utemeljenja pa do početka opsade Sarajeva početkom travnja 1992. godine djeluje u Sarajevu u ulici Kaptol 7 na drugom katu zgrade Prvostolnog kaptola vrhbosanskog. Veliki dio podrumskih prostorija iste zgrade bio je preuređen za potrebe Misijske centrale. Kao što je to već rečenom kroz cijelo vrijeme svoga djelovanja u spomenutoj zgradi Misijska centrala nije plaćala nikakvu najamninu bilo Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom bilo Prvostolnom kaptolu vrhbosanskom.

Zbog nemogućnosti ulaska i izlaska iz Sarajeva, nakon početka rata u Sarajevu i njegove opsade početkom travnja 1992. godine, odlukom tadašnjeg nacionalnog ravnatelja PMD biše države vlč. Stipe Miloša Misijska cen­trala „privremeno“ seli u Zagreb u Republiku Hrvatsku. Željelo se učiniti sve kako bi se nesmetano nastavilo s radom i s misijskom animacijom, tiskanjem misijskog informativnog lista Radosna vijest te sačuvalo veze kako s brojnim prijateljima misija tako i s hrvatskim misi­onarima i misionar­kama diljem svijeta. Dolaskom u Zagreb Misijska centrala „dobiva“ privremene uredske pros­torije u vraćenom dijelu zgrade Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u ulici Voćar­ska cesta 106. U tim uredima i na toj adresi ostaje do novog ustrojstva Nacional­nih upravama PMD na prostorima dviju novonastalih država Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske koje se dogodilo krajem 2000. godine.

Nacionalna uprava PMD BiH-Misijska središnjica koordinira misijsku djelatnost prema Papinskim misijskim djelima pri Kongregaciji za evangelizaciju naroda, prema Biskupskoj konferenciji, dijecezanskim ravnateljima, župama, drugim institucijama i svim vjernicima. Osim podnošenja godišnjih pastoralnih i financijskih izviješća te usmjeravanja pomoći misionarima prema volji darovatelja, glavna zadaća Nacionalne uprave PMD odnosno Misijske središnjice je buđenje i produbljivanje misijske svijesti kod svih, kako se to može vidjeti iz opisa pojedinog Papinskog misijskog djela. Uz već spomenute obveze, ovo su neki od glavnih projekata i aktivnosti:

  • priprema promidžbenih materijala (obično knjižica i plakat) za Svjetski misijski dan-Misijsku nedjelju, Djelo svetog Djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola, Dan svjedoka vjere (24. 3.), MIVA (nabavka automobila misionarima) i druge važne misijske dane;
  • Mjesečni misijski list Radosna vijest i animacijske materijale, kako je gore rečeno, uređujemo zajedno s Nacionalnom upravom PMD Republike Hrvatske. Godišnje skupštine i godišnje susrete misionara također organiziramo zajedno a o svim važnijim projektima se dogovaramo;
  • Odlasci na župe, u škole i druge važnije ustanove;
  • Pomoć gladnima, bolesnima i potrebitima te pomoć u izgradnji crkava, kapela, putova, mostova, bunara za vodu, nabavka automobila, drugih prijevoznih sredstava i strojeva za poljoprivredu…;
  • Razne misijske akcije: misijske kasice, maslinove grančice, misijski kalendari, suveniri, devocionalije…;
  • Medijska promidžba: web stranica (www.missio.ba), facebook: Papinska misijska djela BiH, korištenje medija i suvremenih sredstava komunikacije, letci, prospekti, plakati…;

Ovo su okvirno glavni zadatci Nacionalne uprave PMD BiH i Misijske središnjice. Sve navedene aktivnosti su u dogovoru s Rimom, Biskupskom konferencijom BiH i dijecezanskim ravnateljima PMD BiH.

Nakon što je vlč. Tomo Knežević bio nacionalni ravnatelj PMD BiH dva mandata, 2011. godine za nacionalnog ravnatelja PMD BiH imenovan je don Ivan Štironja, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. Ovu službu obnašao je do 7. rujna 2016. godine kada tu službu preuzima sadašnji nacionalni ravnatelj PMD BIH msgr. Luka Tunjić. Ovdje je važno spomenuti da je don Ivan Štironja 22. prosinca 2020. godine imenovan biskupom Kotorske biskupije.

Djelovanje sestara Kćeri Božje ljubavi u Misijskoj središnjici

Redovnice u misijskom poslanju

Onaj koji je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u zgradi Prvostolnog kaptola vrhbosanskog zavirio u mali i skromni središnji ured bivše Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela kratko zvane Misijska centrala u Sarajevu u ulici Kaptol 7 (tada: ulica Radojke Lakić 7) i u preuređene vlažne podrumske prostore, u kojima se dijelom pripremao i pakirao misijski informativni list Radosna vijest, može shvatiti zašto je i ova tema našla svoje mjesto u obilježavanju 400. broja misijskog lista Radosna vijest. Skučeni uredski prostor, u kojemu su najveći dio radnoga vremena provodili nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela bivše države i tri sestre iz družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, i vlažni podrumski prostori bili su mjesto pripremanja i uz tiskaru mjesto izlaženja ovog lista. Jedino redovnice, u konkretnom društvenom okruženju „socijalističkog“ i bezbožnog komunističkog sustava, mogle su biti angažirane u ovom misijskom poslanju Katoličke crkve. Uz njihovu ljubav i konkretnu odgovornost prema misijama i uz primanje minimalnih mjesečnih nadoknada za svoj rad njih komunistički sustav, kao što je to bi slučaj s nekim drugima, nije mogao angažirati za svoje prljave poslove nadziranja osoblja i ove crkvene ustanove u bivšoj državi.
Već od samoga utemeljenja Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela bivše države sa sjedištem u Sarajevu, posebno pokretanjem misijskog informativnog lista Radosna vijest bile su angažirane i sestre Kćeri Božje ljubavi. Spremnost provincijalne uprave bila je neupitna kroz cijelo vrijeme života i rada Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela bivše države i izlaženja Radosne vijesti u Sarajevu do kraja travnja 1992. godine te u Zagrebu sve do 2000. godine. U početku je tražena i dodijeljena samo jedna sestra za poslove tehničke pripreme Radosne vijesti i to tehnikom onoga vremena, a ubrzo nakon toga angažirane su još dvije sestre. Za sve te poslove kroz određeno vrijeme jednu se sestru pripremalo prema ondašnjim mogućnostima kako bi mogla kvalitetno pripremati tekst za tisak. Kad je Radosna vijest izišla iz tiska onda su sestre istu pakirale i vozile na sarajevsku poštu na Željezničkom kolodvoru. U svim tim poslovima pakiranja Radosne vijesti, koje se u početku organiziralo na porti Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog – kasnije u podrumskim prostorijama Prvostolnog kaptola vrhbosanskog, i drugih misijskih materijala sestre su kao pomoć uz suglasnost ravnateljstava Vrhbosanske katoličke bogoslovije angažirale bogoslove. Bio je to njihov mali prilog misijskom radu u Misijskoj centrali u Sarajevu. Brojne su generacije bogoslova Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu koji se i danas rado sjećaju tih dana i tih vremena. Bio je to izvanredan način građenja misijske svijesti i odgovornosti u budućim svećenicima od kojih je jedan broj pošao i u misije. Isto tako sestre su vodile cjelokupni posao oko pretplatnika u početku samo Radosne vijesti, a kasnije i Vrela života. I zato je od provincijalne uprave sestara Kćeri Božje ljubavi tražena još jedna sestra za cjelokupne administrativne poslove kako Misijske centrale tako i dvaju listova Radosne vijesti i Vrela života.

Nastavak suodgovornosti

Kratko rečeno njihov rad u Misijskoj centrali obilježavalo je i pomaganje hrvatskih misionara i misionarki i svih kojima je pomoć bila potrebna. One su sve priloge u novcu, hrani, odjeći, obući i lijekovima koji su se slijevaju u Misijsku centralu s područja cijele bivše države, izuzevši Slovenije, trebale najprije srediti, razvrstati, a zatim pravedno raspodijeliti, da pomoć ide najprije onima koji su najpotrebniji.

Nakon što su početkom 2001. godine nastale dvije nove Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine sestre su se ponovno spremno odazvale i s 1. rujnom 2001. godine preuzele svoj dio suodgovornosti u radu Misijske središnjice u Sarajevu, koja djeluje u vlastitim prostorima u ulici Kaptol 32. Sporazum s Nacionalnom upravom Papinskih misijskih djela BiH potpisan je 5. prosinca 2002. godine. Obim posla ostao je gotovo isti kao i u vrijeme postojanja Misijske centrale s obzirom na djelovanje ove misijske ustanove i misijskog lista Radosna vijest. Jedino se misionarima i misionarkama više ne šalju paketi s robom i lijekovima. Kroz cijelo vrijeme, bilo u vremenu postojanja Misijske centrale i sada u vremenu postojanja Misijske središnjice, iz grada Sarajeva angažiralo se prijatelje misija bilo u pakiranju Radosne vijesti bilo drugih misijskih priloga za Svjetski misijski dan ili za Bogojavljenje koji je Dan svetog djetinjstva.

Od 2001. godine u Misijskoj središnjici djeluje jedna sestra KBLJ kao suradnica koja vodi uglavnom administrativne poslove i brine oko pakiranja Radosne vijesti.