Statut i Priručnik Papinskih misijskih djela

Početkom veljače 2007. godine svjetlost dana na hrvatskom jeziku ugledao je novi Statut i nacrt Priručnika Papinskih misijskih djela. Pripremile su ih i zajedno izdale Nacionalna uprava PMD Republike Hrvatske i Nacionalna uprava PMD Bosne i Hercegovine. Statut i Priručnik su dokumenti po kojima se ravna cjelokupno ustrojstvo Papinskih misijskih djela kako na razini opće Crkve tako i na području svake pojedine nacionalne uprave PMD. Statut pruža pravni temelj za PMD i kvalificira ih kao „papinska“ te im pruža jamstvo crkvenog autoriteta. Isto tako definira njihovu pravnu strukturu, njihove ciljeve i njihov angažman u misiji Crkve.

Papa Ivan Pavao II. odobrio je Statut PMD 26. lipnja 1980. godine te odredio da se obnova izvrši svakih pet godina. Tekst spomenutog Statuta objavio je misijski informativni list Radosna vijest. Iste je na zahtjev dijecezanskih ravnatelja PMD Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovina objavila 1999. godine Misijska centrala Crkve u Hrvata u knjižici pod naslovom „Opći statuti Papinskih misijskih djela“. Statuti su poprimili potpuni oblik s pastoralnog, pravnog i povijesnog gledišta.

Međutim, trebalo je preko 25 godina da se obnova istih i ostvari. Kroz to vrijeme slijedeći upute Svetoga Oca stručnjaci Zbora za evangelizaciju naroda uradili su brojne studije, a radove povjerenstva vodili su stručnjaci za misije kao i nacionalni ravnatelji PMD. Cjelokupnom poslu doprinijeli su novi Zakonik kanonskog prava od 25. siječnja 1983., enciklika Redemptoris missio od 7. prosinca 1990., uputa za misijsku suradnju Cooperatio Missionalis od 1. listopada 1998. Oni su uveli nove radne strukture i brze izmjene u društveno-političkim i vjerskim okolnostima u misijskim područjima, kao i izravno uključivanje Crkava i laika na misijskom planu.

U kontekstu navedenih događanja PMD su vidjela potvrdu svoga mjesta u životu Crkvi, slijedeći pri tom upute Drugog vatikanskog sabora: „Pravo je dati prvo mjesto tim Djelima…“ (AG 38). Ona ostaju vjerna svojoj karizmi misijske animacije i suradnje na svim crkvenim razinama i u svim crkvenim prilikama: „Zapovijed bi morala glasiti ovako: Sve Crkve za obraćenje cijeloga svijeta“ (RM 84). „Ta Djela, budući da su papinska ili zbora biskupa, … u svome djelovanju na općoj razini, ovise o Zboru za evangelizaciju naroda, a na mjesnoj razni o biskupskim konferencijama i pojedinim Crkvama, u suradnji sa žarištima animacije. Ona u katolički svijet donose onaj duh univerzalnosti i služenja misiji bez kojeg nema istinske suradnje“ (RM 84).

Od posebnog je značenja bila prvotna obveza sastavljanja ovoga Statuta. Cijeli posao trajao je tri godine i tražio je predani rad nacionalnih ravnatelje PMD tijekom Općih skupština 2003. i 2004. godine, kao i suradnju biskupa i nacionalnih ravnatelja PMD. Oni su predstavljali pet kontinenata na dvjema izvanrednim skupštinama. Konačni nacrt ovog dokumenta bio je podijeljen u dva dijela: I. Povijest i doktrina i II. Norme.

Tekst Statuta, nakon detaljne provjere i odobrenja od strane plenarne sjednice članova Zbora za evangelizaciju naroda suglasno željama pape Ivana Pavla II., potpisao je pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda Crescenzio kardinal Sepe prilikom godišnje skupštine PMD, koja je iznimno održana u Lyonu 6. svibnja 2005. godine prigodom otvaranja obnovljene kuće utemeljiteljice Djela za širenje vjere Pauline Marie Jaricot. Statut je stupio na snagu 26. lipnja 2005. godine.

Druga knjižica je Priručnik. On je plod rada jednog ad hoc povjerenstva nacionalnih ravnatelja PMD, a koji su u prošle dvije godine već ispitali Vrhovno vijeće i Međunarodna tajništva PMD. Sve je to pomoglo poboljšanju teksta Priručnika, a što je u skladu s njegovom svrhom kako bi se lakše razumijevalo cjelokupno ustrojstvo i podjele rada na svim razinama PMD. Treba razumjeti kako je Priručnik jedno od djela koja su potrebna za bolje razumijevanje povijesti, naravi, pravnog statusa i funkcioniranja PMD.

Statut i Priručnik pomoći će svima kako u Bosni i Hercegovini tako i Republici Hrvatskoj kako bi PMD ostvarila svoje poslanje u životu naše Crkve.