Djelo za širenje vjere

Ovo Papinsko misijsko Djelo osnovala je mlada vjernica Marie Paulina Jaricot 1822. godine u Lionu. Na poticaj vrhovnih prvosvećenika Djelo se proširilo u biskupijama Francuske, zatim i u drugim europskim zemljama. Kasnije se proširilo u Americi, a od 1928. godine i u misijskim Crkvama. Trenutno postoji u više od 150 zemalja svijeta. S namjerom da mu se dade veća otvorenost i opći značaj 3. svibnja 1922. godine Djelo je uzdignuto na papinsku razinu. Njegovo je sjedište premješteno iz Liona u Rim. Tako je Djelo postalo službena ustanova Crkve za misijsku suradnju.

Ovo Djelo ima sljedeće ciljeve:

  1. Buditi zanimanje za sveopću evangelizaciju u svim dijelovima Božjeg naroda: u obiteljima, u temeljnim zajednicama, u župama, u školama, u društvima i u pokretima kako bi cijela biskupija postala svjesna svoga sveopćeg misijskog poziva.
  2. Povećavati molitvenu i duhovnu blizinu, razvijati svijest o odgovornosti jednih za druge, raditi na socijalnoj jednakosti kako bi se svi ljudi osjetili braća i sestre u Kristu.
  3. Informirati kršćane o životu i potrebama Crkava u misijskim područjima te se uzajamno obogaćivati duhovnim bogatstvima pojedinih naroda i kultura.
  4. Molitvenu i duhovnu potporu treba uvijek pratiti i materijalna pomoć tijekom cijele godine i to ne od svog suviška nego kršćanskog osjećaja za potrebite i širenje vjere.

Pretposljednja nedjelja listopada: Svjetski misijski dan

Otpisom Kongregacije za obrede 14. travnja 1926. godine određeno je da pretposljednja nedjelja u listopadu za cijelu Katoličku crkvu bude dan molitve i posebne misijske animacije. Ovim je papa Pio XI. za cijelu Crkvu ustanovio Svjetski misijski dan to jest Misijsku nedjelju koja se slavi do današnjeg dana. Na taj dan cijela Crkva moli i skuplja priloge na misijske nakane Crkve. Ovo je dan obvezatne solidarnosti katolika cijeloga svijeta. Ne smije se smetnuti s uma kako je „Svjetski misijski dan, namijenjen jačanju osjetljivosti za misijski problem, ali i sabiranju pomoći, važan je trenutak u životu Crkve jer uči kako darivati: u euharistijskom slavlju, to jest kao prinos Bogu, i za sve misije svijeta“ (Redemptoris missio 81).

Prijevod otpisa Kongregacije za obrede od 14. travnja 1926. godine (AAS 19 /1927./ 23s), koji Misijska središnjica Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH daruje svim prijateljima misija, glasi:

Utemeljenje Svjetskog misijskog dana
Otpis Kongregacije za obrede

14. travnja 1926.

Sveti Oče,

Opće vrhovno vijeće Papinskog Djela za širenje vjere, sazvano na godišnju plenarnu skupštinu, nakon što je Bogu upravilo razum i srce, obraća se i Vašoj Svetosti, da apostolskom brižljivošću unaprijedi katoličke misije. Vi, Sveti Oče, koračajući stopama Božanskog Pastira, želite da sve ovčice uđu u jedinstveni ovčinjak kako bi se nasitile na plodnim pašnjacima istine. Vaša skrb daje svaki dan snažan impuls Misijskim Djelima koja nastoje zainteresirati sve vjernike za obraćenje nevjernika.

Časna enciklika Rerum Ecclesiae, koju ste nedavno uputili katoličkom svijetu, donijela je svim Vašim sinovima, Sveti Oče, veliku radost i nanovo oživjela djelotvorne odluke. Ona će obilato pridonijeti širenju Kraljevstva Božjega i priskrbit će nove uspjehe u otvaranju života istaknutijim pobjedama Crkve i kršćanske civilizacije.

I kako Vaša Svetost, dok utiskuje u dušu prije svega privatnu i javnu molitvu u korist svetih misija i preporučuje da, revnošću pastira „kršćanski narod priskoči u pomoć darežljivošću podjednako mnogostrukim potrebama sadašnjih misija i onih koje će nadoći u budućnosti“, spominje također ovo Papinsko Djelo za širenje vjere koje naziva „najvažnije između svih misijskih Djela“, tako je Opće vrhovno vijeće istog Djela osobito osjetljivo za brižljivosti koje su očitovane prema njemu i ima nakanu pružiti mu razvoj koji sve više odgovara njegovim ciljevima, a i Vašim presvijetlim željama.

Sada Vrhovno vijeće smatra da bi ne mala korist proizlazila misijama, ako bi se ustanovio „dan molitve i propagande za misije“ koji bi se slavio istoga dana u svim biskupijama, župama i institutima katoličkog svijeta. On bi učinio da se shvati veličanstvenost misijskog problema; potaknuo bi revnost svećenika i naroda; pružio bi zgodnu priliku da se što bolje upozna Djelo za širenje vjere, da se promiču upisi u nj i pospješi darivanje za misije; ali nadasve, poput svetog križarstva, ublažio bi uvrede Presvetom Srcu Isusovu kako bi postigao da se ubrza sveopće priznanje njegova božanskog kraljevskog dostojanstva.

Takav osjećaj, Sveti Oče, dijele također razna nacionalna vijeća Djela te mnogobrojne i znamenite osobnosti katoličkog klera i laikata.

Stoga Opće vrhovno vijeće ponizno moli Vašu Svetost da se udostoji propisati takav Misijski dan. Ovaj misijski dan neće smjeti ni u kom slučaju naškoditi misijskim blagdanima koji se već običavaju slaviti, niti spriječiti propisano skupljanje milostinje.

Konkretno Opće vrhovno vijeće ponizno moli:

  1. da se odredi jedna nedjelja, osobito pretposljednja u listopadu, kao Dan molitava i misijske propagande u cijelom katoličkom svijetu;
  2. da se navedene nedjelje na svim misama nadoda kao zapovjeđena zborna „pro re gravi“ molitva „Pro propagatione fidei“;
  3. da propovijedanje te nedjelje bude misionarskog karaktera s posebnom refleksijom na Djelo za širenje vjere, potičući vjernike da se upišu u isto Djelo: ne namjeravajući ipak nužno ograničiti propovijedanje na same misije;
  4. da se podijeli potpuni oprost, primjenjiv za pokojne, svima koji će se te nedjelje pričestiti i moliti za obraćenje nevjernika;
  5. Opće vrhovno vijeće osim toga ponizno moli da se u povodu misijskih blagdana i kongresa može slaviti svečana zavjetna misa „Pro propagatione fidei“, također u danima višeg dvostrukog obreda i u nedjeljama nižeg stupnja.

RIMSKA

Sveti Naš Gospodin Papa Pio XI. ovim željama i molbama njemu dostavljenim ponizno zamoljen, udostojao se iste zahtjeve odobriti i uslišati; isto tako poslao ih je na izvršenje razboritoj prosudbi Ordinarijâ po ovom otpisu istog Kongregacije za obrede; obdržavajući ipak i druge propise koje po pravu treba obdržavati. Usprkos svemu protivnome.

Dana 14. travnja 1926.

Kard. A. Vico, biskup
Porto di Santa Rufina, pročelnik
Angelo Mariani, tajnik“

(Prijevod Misijske središnjice Nacionalne uprave PMD BiH)

Potpora projektima diljem svijeta

Prikupljeni prilozi preko ordinarijata, zatim Nacionalnih uprava PMD stižu u rimsku središnjicu Djela za širenje vjere. Opća godišnja skupština PMD, koja se održava svake godine koncem svibnja i početkom lipnja, uz obrađivanje aktualnih tema o misijskom poslanju Crkve raspoređuje pristigla materijalna dobra diljem svijeta na temelju pristiglih i od opće skupštine prihvaćenih zamolbi.