Draga braćo i sestre!
Povodom nadolazeće Svjetske misijske nedjelje želim sav Božji narod – pastire, svećenike, redovnike, redovnice i laike potaći na zajedničko razmišljanje o žurnosti i o značenju koje i u naše današnje vrijeme ima misionarsko djelovanje Crkve. Uistinu, još uvijek se može čuti odjek riječi s kojima je raspeti i uskrsli Isus Krist, prije svoga uzašašća na nebo, apostolima povjerio misionarski nalog: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19-20). U zahtjevnom djelu evangelizacije pomaže nam i prati nas sigurnost da je Gospodar žetve uz nas i da svoj narod vodi bez sustezanja. On je neiscrpivi izvor misije Crkve. Ove godine potiče nas poseban razlog na obnovljenu misionarsku zauzetost: slavimo 50. obljetnicu enciklike "Fidei Donum" Sluge Božjega pape Pija XII. s kojom potiče i ohrabruje suradnju Crkava za misije ad gentes.
"Sve Crkve za cijeli svijet": tako glasi izabrana tema za nadolazeću Svjetsku misijsku nedjelju. Traži o mjesnih Crkava svakog kontinenta zajedničko posvješćivanje o žurnoj potrebi ponovnog oživljavanja misionarskog djelovanja s pogledom na mnogovrsne i teške zahtjeve današnjeg vremena. Sigurno je kako su se promijenili uvjeti u kojima žive ljudi te kako su u minulim desetljećima, posebno nakon II. vatikanskog sabora, učinjeni veliki napori u širenju Evanđelja. Usprkos svega toga ostaje još puno toga za učiniti kako bi ispunili misijski nalog s kojim se Gospodin ustrajno obraća svakom kršteniku. On se stalno obraća, a na prvom mjestu na takozvane stare Crkve koje su u prošlosti misijama, osim materijalnih dobara, stavile na raspolaganje veliki broj svećenika, redovnika, redovnica i laika, što je doprinijelo suradnji između kršćanskih zajednica. Iz te suradnje izrasli su brojni plodovi za apostolat kako za mlade Crkve u misijskim područjima tako i za Crkve iz kojih su došli misionari. S obzirom na pohod sekularizirane kulture koja kako se čini sve više i više zahvaća zapadna društva, i s obzirom na krizu obitelji, pad novih duhovnih zvanja i starenje klera, te Crkve zapadaju u opasnost da se zatvore u same sebe s pomanjkanjem nade pogledati u budućnost i zaustaviti misionarske aktivnosti. Ipak je to trenutak za pouzdano povjerenje u Božju providnost kako On svoj narod nikada ne napušta i kako ga vodi snagom Duha Svetoga na putu ispunjenja svoga spasenjskoga plana. Velikodušnom predanju misiji ad gentes Dobri Pastir traži i od Crkava mlađe evangelizacije. Iako one u svome razvoju nailaze ne na male poteškoće i smetnje, ipak se te zajednice nalaze u stalnom rastu. U nekima od njih postoji na sreću veliki broj svećenika, redovnika i redovnica od kojih ne malen broj, usprkos brojnih mjesnih potreba, šalju u druga mjesta kako bi tamo vršili svoju dušobrižničku službu i svoje apostolsko služenje i u zemljama starije evangelizacije. Na taj način dolazi do dobrodošle "razmjene darova" na dobro cijeloga Mističnog Tijela Kristova. Želim od sveg srca da misijska suradnja bude u stalnom rastu kako bi moguće sposobnosti i karizme svakog pojedinca dobile svoju vrijednost. Osim toga želim da Svjetska misijska nedjelja doprinese tomu da sve kršćanske zajednice i svaki krštenik sve više i više postanu svjesni kako je Kristov nalog naviještanja njegova kraljevstva univerzalan do svih dijelova naše planete. "Crkva je misionarska po svojoj naravi", piše papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici "Redemptoris Missio", "jer Kristova zapovijed nije nešto prigodno i izvanjsko, nego dopire do same srži Crkve. Iz toga slijedi da je cijela Crkva i svaka Crkva poslana poganima. Pa i same vrlo mlade Crkve, ‘da bi taj misijski žar procvao i kod njihovih zemljaka, vrlo je prikladno da što prije stvarno sudjeluju u općem misijskom radu Crkve, šaljući i same misionare da po svemu svijetu naviještaju evanđelje, makar trpjele od nestašice klera’" (br. 62)
Pedeset godina nakon povijesnog poziva moga predčasnika pape Pija XII. na suradnju između Crkava u službi misija u njegovoj enciklici "Fidei Donum" želim naglasiti kako je naviještenje evanđelja i dalje aktualno i žurno. U gore spomenutoj enciklici "Redemptoris Missio" naglasio je papa što se njega tiče: "Misija Crkve, zasigurno, šira je od samog ‘zajedništva među Crkvama’: uz pomoć koju pruža pri ponovnoj evangelizaciji, ona mora također ići dalje u smislu osobitoga misijskog djelovanja" (br. 64). Zato misionarska angažiranost ostaje, kao što sam više puta naglasio, prva služba koju Crkva duguje današnjim ljudima kako bi se kulturna, društvena i etička promjena saopćila i evangelizirala; kako bi Kristovo spasenje darivali ljudima današnjeg vremena, a koji se u mnogim dijelovima svijeta ponižavaju i tlače zbog endemičkog siromaštava, nasilja i sustavnog uskraćivanja ljudskih prava.
Ovo univerzalno poslanje ne može se uzeti od Crkve; ono je za nju obveza. Budući da je Krist na prvom mjestu Petru i apostolima povjerio misijski nalog, on je danas ponajprije u nadleštvu Petrovog nasljednika kojega je Božja providnost izabrala kao vidljivi temelj jedinstva Crkve, i biskupa koji su izravno odgovorni za evangelizaciju kako kao članovi biskupskog kolegija tako i kao pastiri mjesnih Crkava (usp. Redemptoris Missio 63). Zato se obraćam pastirima svih Crkava koji su od Gospodina postavljeni da stoje na čelu svoga jedinog stada kako bi nemir naviještanja i širenja Evanđelja podijelili s drugima. To je isto tako bila želja Sluge Božjega Pija XII. da potakne na to kako bi misijska suradnja bolje odgovarala zahtjevima vremena. Ponajprije s obzirom na buduće izglede evangelizacije zamolio je zajednice starije evangelizacije da pošalju svećenike kao potporu Crkvama mlađeg utemeljenja. Za to je oživio novi "misionarski subjekt", koji je spomenut nakon prvih riječi enciklike "Fidei Donum". O tome piše: "Ako se na jednoj strani promatraju beskonačni redovi naše djece, ponajprije u zemljama starije kršćanske tradicije, koja sudjeluju u daru vjere, a na drugom strani vidi se veliko mnoštvo ljudi koji čekaju na spasenjsku poruku, osjećamo neodloživu želju, vas, poštovana braćo, pozvati kako bi s vašom revnošću dali potporu svetoj stvari poslanja Crkve u svijetu". I dodaje: "Neka Bog učini kako bi plod našeg poziva bio takav da misijski duh duboko prodre u srca svih svećenika kroz njihovu službu te da se zapali u svim vjernicima" (AAS XLIX 1957., 226).
Zahvaljujemo Gospodinu za obilne plodove koji su izrasli iz misionarske suradnje u Africi i u drugim područjima zemlje. Veliki broj svećenika, nakon što su napustili zajednicu svoga porijekla, stavili su apostolsku snagu u službu zajednica koje su ponekada nastale prije kratkog vremena u siromašnim područjima i u zemljama razvoja. Među njima nalazi se ne malen broj mučenika koji su svoj život predali kao svjedočanstvo riječi i apostolskog predanja. Ne smijemo osim toga zaboraviti mnoge redovnike, redovnice i laike-dragovoljce koji su se zajedno sa svećenicima angažirali na širenju Evanđelja do zadnjih granica zemlje. Svjetska misijska nedjelja treba biti povod kako bi se u molitvi spomenuli te naše braće i sestara u vjeri i svih koji rade na dalekom polju misija. Zato molimo Boga da njihov primjer svuda probudi nova zvanja i jednu obnovljenu misijsku svijest u Narodu Božjem. U stvarnosti je svaka kršćanska zajednica od početka misionarska i upravo u hrabrosti za evangelizacijom mjerit će se ljubav vjernika prema njezinom Gospodinu. Tako bi mogli reći za svakog vjernika kako se ne radi samo o suradnji u djelu evangelizacije, nego o tome da ih se gleda kao na glavne nositelje i suodgovorne za misije Crkve. Ta suodgovornost također donosi sa sobom zahtjev da zajedništvo među zajednicama raste i traži obostranu potporu kako osoblja (svećenika, redovnika, redovnica i laika-dragovoljaca) tako i potrebna materijalna sredstva koja danas služe evangelizaciji.
Draga braćo i sestre, misijski nalog koji je Krist predao apostolima tiče se uistinu svih. Zato neka Svjetska misijska nedjelja bude dobrodošao povod kako bi sve to dublje shvatili i zajedničkim radom ostvarili vlastite duhovne putove i mogućnosti obrazovanja koju suradnja između Crkava i priprema novih misionara na širenju Evanđelja potpomaže u tome naše vrijeme. Osim toga ne smijemo zaboraviti kako je molitva prvi i najvažniji prilog na koji smo pozvani u ostvarivanju misionarskog djelovanja Crkve. "Žetva je velika", rekao je Gospodin, "ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju" (Lk 10,2). "Na prvom mjestu", napisao je papa Pio XII. još prije pedeset godina, "molite, poštovana braćo, molite više. Sjetite se na beskrajne duhovne potrebe mnogih naroda, koji su još tako daleko od prave vjere i ipak jako oskudijevaju u pomoći koje su potrebni, kako bi ostali ustrajni" (AAS, isto 240). I zatražio je k tome da se više misa slavi za misije, na što je podsjetio kako "to odgovara volji Gospodinovoj koji svoju Crkvu ljubi i želi da se proširi i da cvate u svim dijelovima zemlje" (isto 239). Draga braćo i sestre, ponavljam taj poziv koji je aktualan danas više nego ikada. Neka se iz svih zajednica uzdiže zajednička molitva "Oče naš, koji jesi na nebesima", kako bi njegovo kraljevstvo došlo na zemlju. Pozivam ponajprije djecu i mlade koji su uvijek spremni na misionarsku angažiranost. Obraćam se bolesnicima i onima koji žive u oskudici koje podsjećam na vrijednost njihove skrovite i neodrecive suradnje u djelu spasenja. Molim sve posvećene osobe, ponajprije klauzurne samostane za njihovu stalnu molitvu za misije. Kroz angažiranost svakog vjernika treba se proširiti duhovna mreža molitve kao potpora misijama. Djevica Marija koja je svojom majčinskom brigom pratila put Pracrkve neka vodi i naše današnje vrijeme i neka za nas priskrbi nove Duhove ljubavi. Neka nas učini svjesnima kako smo svi misionari to jest od Gospodina poslani, kako bismo u svakom trenutka našega života bili njegovi svjedoci. "Fidei Donum"-misionari, redovnici, redovnice i laici-dragovoljci koji djeluju u granicama evangelizacije i svima koji se na mnogovrsne načine posvećuju naviještanju Evanđelja osiguravam svoje dnevno sjećanje u molitvi i podjeljujem svima u poniznosti svoj apostolski blagoslov.
U Vatikanu, 27. svibnja 2007., na Duhove. (missio.ba)