Prošlih je dana održano XVI. zasjedanje Posebnoga vijeća za Ameriku Glavnoga Tajništva Biskupske sinode na kojem se razmatralo neke teme apostolske post-sinodske pobudnice ‘Crkva u Americi’. Iz Tiskovnoga ureda Svete Stolice priopćeno je da se glavni tajnik Biskupske Sinode nadbiskup Nikola Eterović u uvodnom nagovoru osvrnuo na međureligijski dijalog posebice u svjetlu Asiškoga dana mira, održanog 27. listopada. Nadbiskup je istaknuo suvremenost dokumenta ‘Nostra Aetate’ II. vatikanskog sabora, prema kojemu Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta, ali potvrđuje izvornu posebnost kršćanstva – kazao je nadbiskup Eterović, a prenijela agencija Zenit.
Između ostaloga, na zasjedanju se govorilo o nekim zabrinjavajućim znakovima, primjerice o težnji miješanja države u crkvene poslove, koja se u teoriji proglašava laičkom a u praksi Katoličku crkvu izjednačuje s drugim vjerskim nazivljima, zanemarujući tako njezinu istinsku narav i neupitnu povijesnu ulogu u prvoj evangelizaciji Kontinenta, kao i u oblikovanju identiteta pojedinačnih naroda, pa čak se i ekumenski dijalog često shvaća pod općenitim pojmom „međuvjerskih odnosa“ a religiju se pokušava rabiti kao „političke sredstvo“.
Glede pak odnosa Katoličke crkve u Americi s drugim kršćanskim vjeroispovijestima, te sa Židovima i s muslimanima, zaključeno je da je vrlo dobar. Dok u odnosu s domorodačkim vjerovanjima, koja su nadživjela prvu evangelizaciju (XVI. stoljeće), Katolička crkva nastoji otkriti obilježja sukladna s evanđeljem, pročistiti ih i prikladno uključiti u život krajevnih crkvi – istaknuto je na zasjedanju Posebnoga vijeća.
Puno je problematičniji odnos s vjerskim sektama, koje su „pravi izazov za novu evangelizaciju“. Sekte se naglo šire u velikim gradovima i posvuda gdje je neznatna crkvena prisutnost. Glede pak socijalnog stanja Sinoda je zabrinuta „zbog porasta siromaštva, nasilja, i vrijednosti protivnih poštivanju ljudskog života od začeća do prirodne smrti, a to je posljedica negativnog utjecaja sekularizacije koja se sa Sjevera širi na Jug.
Na zasjedanju se također raspravljalo o stanju u Haitiju i o posljedicama jakoga potresa koji je u siječnju 2010. godine odnio brojne živote a zemlju ostavio u ruševinama. Izražena je želja da „očitovana solidarnost međunarodnih vlada i ustanova kao i crkvenih tijela urodi boljim plodovima u suradnji s lokalnim ustanovama.
Selilaštvo se pak smatra jednim od najvećih izazova za Crkvu u Americi. Upozoreno je na teškoće s kojima se sučeljavaju iseljenici, ali i na pozitivne pomake „bolje integracije“ između raznih naroda kao i potrebu veće solidarnosti u globalnom i uspješnijem rješavanju problema.
Na zasjedanju se nije govorilo samo o negativnim obilježjima općega stanja u društvu nego se i sa zadovoljstvom istaknuo porast svećeničkih i duhovnih zvanja, naročito muških, što nije slučaj ženskih redovničkih zajednica, gdje je stanje donekle stabilno, a u nekim je sredinama čak pogoršano. Na završetku zasjedanja istaknuta je „svijest da je svekolika kontinentalna Crkva misionarska i da su ishodi evangelizacije uglavnom pozitivni“. (missio.ba/rv)