U Bateyu (gradu radnika sa šećerom) 5, perifernom području Biskupije Barahona, na granici s Haitijem, tri misionarke, uz potporu Aid to the Church in Need, pomažu u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u najpotrebitijoj župi u jednoj od najsiromašnijih biskupija Dominikanske Republike.
Nedaleko od luksuznih odmarališta i prekrasnih karipskih plaža Dominikanske Republike nalazi se drugačija stvarnost koja prkosi mašti, s mnogim obiteljima koje žive u zajednicama obilježenim kolibama i često užasnim uvjetima. To su bateyes, Taíno izraz koji se koristio za naselja izgrađena na vrhuncu industrijskog doba, u prvoj polovici 20. stoljeća, za radnike šećerne trske na Antilima.
Prema Razvojnom programu Ujedinjenih naroda (UNDP), još uvijek približno 200 000 osoba živi u 425 bateya diljem Dominikanske Republike, mnogi od njih su potomci Haićana i Dominikanaca koji žive bez čiste vode ili struje.
Batey 5, u Barahoni, jedno je od tih mjesta. Smješten na jugozapadu zemlje, dom je trima redovnicama iz kongregacije Misionarki Bezgrješne Marije i Sv. Katarine Sijenske, poznatih i kao Lauritas, koje podupire međunarodna katolička dobrotvorna organizacija Aid to the Church in Need (ACN).
One od 2017. služe u župi Sv. Martina de Porresa, najstarijoj u biskupiji. Mnogi tamošnji stanovnici rade na plantažama šećerne trske podnoseći užasne uvjete na temperaturama višim od 30°C za manje od 10 dolara po danu.
„Ljudi se bore svaki dan preživjeti. U ovoj teškoj stvarnosti pratimo ljude u njihovim borbama i podupiremo njihove zahtjeve za boljim pravima kako bi imali pristojne plaće i dostojanstven život. Nije bilo lako, ali nastavljamo se boriti“, objašnjava misionarka s. Patricia Álvarez.
Redovnice su voljene u Bateyu 5. „Tješi ih naša prisutnost i cijene naše posjete. U zemlji ima puno ilegalnih imigranata i zbog situacije na Haitiju mnogi dolaze u Dominikansku Republiku u potrazi za boljim životom, ali ponekad sve što nađu je diskriminacija i ne mogu napustiti batey, inače će ih policija vratiti na granicu“, kazuje redovnica te dodaje kako je nekima biskupija pomogla u dobivanju pravnih dokumenata.
U nekim slučajevima misionarke također prate ljude na preglede kod liječnika ili na druge usluge u glavnom gradu Santo Domingu. Kad je moguće, svećenik ih vozi župnim automobilom, koga je također financirao ACN, kako bi mogli sigurnije stići. „Kad god je potrebno, kako bismo olakšali stvari, djelujemo kao posrednici ili nudimo pomoć lokalnim vlastima“, objašnjava misionarka.
Jedno od mjesta gdje sestre djeluju je i dnevni centar za 20 starijih osoba u biskupiji. „Četvero od njih potpuno je samo i bez dokumenata. Ostavili su svoje obitelji na Haitiju i proveli život u Dominikanskoj Republici. Pružamo im potporu, idemo s njima u bolnicu, a u tim slučajevima im se prijavljujemo kao najbliži, kako bismo ih mogli pobliže pratiti. Vršimo što nam Gospodin i Gospa nalažu, ali nije lako. Bog nam daje milost i vrijedi se nastaviti boriti za te ljude i dati sve od sebe kako bi svatko od njih odražavao prisutnost Božju u svom životu“, naglašava redovnica.
Život u bateyima nije jednostavan, ali s. Patricia kaže kako je „za nas velika radost svjedočiti ovom duhovnom i osobnom rastu u svim župnim skupinama koje su nada ovih bateya“.
Batey 5 je, objašnjava ona, područje u kome ima puno nasilja, a mnoga djeca i adolescenti su uključeni u drogu, zbog čega je rad s mladima prioritet misionarki koje su vidjele sve veću predanost mladih ljudi župi i zajednici. „Djeca i adolescenti su vrlo vjerni u svom pohađanju i katehezama nedjeljom. Samo rijetki ne sudjeluju, a kad ne sudjeluju, to je zato što su bolesni. Ta je dobra navika urodila plodom: međusobno se više poštuju; tolerantniji su i imali smo manje slučajeva agresije. Aktivno sudjeluju u nedjeljnoj misi, iskazuju privrženost župi i pokazuju duh nevjerojatne solidarnosti. Idemo s njima na izlete, uključujući i izlete na ocean što je za mnoge od njih prvi put“, rado prepričava sestra koja ne odustaje od onih koji su joj povjereni voljom Božjom.
ACN već nekoliko godina podupire pastoralne aktivnosti i formacijske susrete župe. „Ova okupljanja dovela su do slučajeva opraštanja i pomirenja, do prihvaćanja različitosti, prihvaćanja ljudi onakvima kakvi jesu i govorenja stvari bez međusobnih povrjeđivanja“, objašnjava redovnica.
S. Patricia i njezine dvije susestre koje rade uz nju vrlo su zahvalne ACN-u i njegovim dobročiniteljima na financiranju ovog projekta. „Zahvaljujemo svakoj osobi koja je svojim ‘zrncem pijeska’ pridonijela da ovo postane stvarnost: bez vas ne bi bilo moguće prikupiti toliko plodova i obaviti sav divan posao koji radimo sa svim župnim pokretima“, priznaje ona. „Šaljemo vam topli zagrljaj od bateya, da Bog života može nastaviti blagoslivljati vaš rad u korist tolikih potrebitih ljudi“, poručuju misionarke iz Dominikanske Republike. (missio/nedjelja.ba)