Uzduž rijeke Nangombe, čije je ušće uz rijeku Zambezi tridesetak kilometara udaljeno od naše misije, u toku je gradnja triju crkvica u rasponu od trideset kilometara uzduž rijeke. To su potpuno nove zajednice koje su nastale nakon našeg dolaska u misiju te su plod našeg propovijedanja evanđelja u njihovim selima. Za prve kontakte s ljudima je osobito zaslužan katekist Silumesi i grupa suradnika koji su i sami učili dok su bili suputnici katekiste. Nakon što je on učinio prve kontakte i pozvao zainteresirane ljude, tada je dolazio misionar te je i on nadograđivao na onome gdje je stao katekist. Ljudi cijene kad im dođe svećenik, misionar u posjet.
Evangelizacija tek na početku ali je krenula
U sva tri sela, Mbowe, Mandila i Walawala, još smo daleko od toga da bismo imali misu i druge sakramente, tek smo na početnoj evangelizaciji i upoznavanju ljudi sa Isusom, njegovom naukom te sa zajednicom njegovih učenika. Nije zato čudno da se u toj “mreži” nalaze svakakve ribe, ili kao u onom polju u kojem ima žita i kukolja. Sve treba primiti jer su svi potrebni spasenja. Kad ih se dovede bliže Isusu, on će tada znati kako s njima postupiti.
Govor o molitvi kao temelju zajednice Isusovih učenika
Ovog tjedna sam bio u dva takva sela, pretprošle nedjelje u trećem. U selu Mbowe, koje je najbliže ušću u Zambezi, molili smo ispod stabla gdje su bile postavljene klupice i stolice sa stolnjakom te stolica za svećenika. Oni su već naučili crkvene pjesme koje su predvodile seoske žene. Govorio sam o Crkvi i o molitvi kao temelju vjerničkog života. Nakon što su nam poslužili ručak, otišli smo pogledati njihovu novogradnju – crkvu u kojoj žele primiti biskupa kad dođe u posjet župi prvog studenog.
Drugi posjet je bio selu Mandila. Ovdje se okupi najveća grupa, bilo ih je više od stotinu, nisam mogao izbrojiti. Nisu oni svi pristupili našoj Crkvi, među prisutnima je bilo dosta protestanata, no došli su da slušaju svećenika. Molitvu smo imali u njihovoj školskoj učioni, velikoj zgradi pokrivenoj travom. Toj školi, koja nije državna nego seoska, namjeravam poslati učitelja početkom 2012. Tome se oni raduju i obećali su da će mu sagraditi kuću i izorati mu polje. Tema propovijedi je bila molitva buduci da je evandjelje dana bilo o onom upornom čovjeku koji je noću tražio kruha da nahrani svog gosta. Nakon molitve i ručka, odveli su me da pogledam njihovu novu crkvu u gradnji.
Područni poglavica Silumbu
Područni poglavica Silumbu, bio je odsutan za mojih ranijih posjeta selu Mandila pa je ovog puta svakako htio doći da me vidi i pozdravi. Iako on pripada (barem nominalno) protestantskoj crkvenoj zajednici koja ima crkvu u selu, želio je doći i prisustvovati našoj molitvi. Na glavi je imao crvenu kapu, znak pripadnosti kraljevskoj lozi plemena Lozi. Slikao sam ga pored crkve u izgradnji za koju je on darovao zemljište ne samo ovdje u Mandila nego i u druga dva sela uz rijeku Nangombe te mi još jednom zaželio dobrodošlicu, ne samo meni nego i Crkvi. (missio.ba/b.dabo)