Od ponedjeljka do petka na misiji se održava tečaj za voditelje – početnike na kojem sudjeluju predstavnici osam novih crkvenih zajednica koje su osnovane u zadnjih nekoliko mjeseci od kad je uspostavljena nova misija. Prvi ovakav tečaj bio je u mjesecu svibnju ove godine, prije tri mjeseca. Tridesetak početnika u vjeri ovih dana daju izvještaje o životu svoje zajednice: koliko ih ima na popisu, koliko ih nedjeljom bude na molitvi, koliko ima krštenih, jesu li započeli gradnju svoje crkvice, koji su im problemi, jesu li pokušali evangelizirati i druge ljude u svojoj okolini…
Na tečaju dobivaju pouke o tome kako voditi nedjeljnu službu Riječi, kako poučavati vjeronauk koristeći knjižicu katekizma s pitanjima i odgovorima, kako voditi crkvene sprovode, kako moliti za bolesne. Zatim dobivaju pouku o nastanku Crkve, dobivaju odgovore na neka posebna pitanja koja ih zanimaju kao na primjer koja je uloga Marije Isusove majke u životu kršćanina, zašto krunica i nošenje križa i slika. Povrh svega, na tečaju mole i upoznavaju se s Biblijom, zajednički čitaju biblijski odlomak i nastoje izreći svoje razumijevanje pročitanog, uče crkvene pjesme i tako dalje. Važno je i to da se upoznavaju i da budu upoznati s razvojem Crkve u drugim selima na teritoriju župe. Važno je da se tako susretnu na ovim tečajevima i zato ih održavamo.
Organiziranje ovakvog tečaja iziskuje napore i za one koji dolaze i za one koji primaju sudionike. Oni koji dolaze pripremaju se tako što odaberu svoje sudionike te sakupe kukuruz koji će biti hrana tokom tečaja. Svaka crkvena zajednica imala je skupiti vreću od 50 kg i poslati na misiju. Suvišak se proda i novac koristi za mljevenje i nabavku druge potrebne hrane. Nadalje, od njih se očekuje da na tečaj dođu pješke. Oni najudaljeniji imaju pješačiti 60 km, to jest dva dana da bi došli do misije. Oni koji su sretniji pa su bliže imaju prijeći „svega“ 30 km, neki 20 a neki 15. Sa sobom imaju donijeti svoje pokrivače jer su noći još uvijek hladne i spavati na tepihu od trske koji je položen na tlo. Oni koji primaju goste, to jest Crkva na misiji, ima osigurati smještaj u kolibama, dovuci drva, osigurati kuhare i „konobare“. Tako da je dosta posla uključeno u ovakve susrete.
Što možemo naučiti od sudionika?
Među sudionicima su i dvije žene iz sela Walawala koje su do misije pješačile dva dana. Učitelj Austin je imao sreću da je mogao svojih 60 km prevaliti na biciklu. Likando je stigao u zakašnjenju prešavši svojih 60 km pješke, došao je bez svog pokrivača pa ga je morao posuditi od jednog sudionika s misije. Iskreno govoreći, sve to ja ne bih mogao… a oni mogu pa zato uz lekciju koju oni dobivaju na misiji i mi s misije dobivamo lekciju od njih. (missio.ba/b.d.)