Misionarka s. Lukrecija Mamić, članica Družbe službenica milosrđa (Anćela) koju mnogi nazivaju hrvatskom Majkom Terezijom ubijena je na današnji dan prije 13 godina u misiji Kiremba u Burundiju.
Vijest o njezinoj smrti odjeknula je od Afrike sve do Crkve u Hrvata, a odjeci njezina rada živi su i dandanas – kako u domovini, tako i u misijama gdje je djelovala.
Njezino ubojstvo dogodilo se 27. studenog 2011. navečer, kada su naoružani pljačkaši upali u samostan gdje su ubili s. Lukreciju, dok su prije bijega oteli poglavaricu zajednice s. Carlu Brianza iz Brescie u Italiji i volontera iz Verone Francesca Bazzanija. Nedugo nakon policijske potrage pronađena su tijela ubijenog volontera i teško ranjene s. Carle.
S. Lukrecija rođena je 2. rujna 1948. u Zidinama kod Tomislavgrada. U samostan je ušla 15. prosinca 1962. u Dubrovniku. Privremene zavjete položila je 30. kolovoza 1969. a vječne 29. kolovoza 1976. u Splitu. Nakon raznih službi po mnogim zajednicama u Hrvatskoj, odlazi u svoju prvu misiju u Ekvador, Latacunga, 15. prosinca 1984. Zbog potreba otvaranja nove misije u Burundiju, 25. siječnja 2002. odlazi u misiju Kiremba, gdje je služila najsiromašnijima sve do iznenadne smrti. Njezino tijelo ukopano je na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.
Misionarka Mamić uvijek se isticala vedrinom duha, predanošću volji Božjoj i velikom ljubavlju za najpotrebnije. U bolnici je radila s neishranjenom djecom i majkama, oboljelima od AIDS-a, a posebnu skrb i ljubav iskazivala je najsiromašnijem plemenu Batua, koje je ujedno i najzapostavljeniji dio stanovništva u Burundiju.
Kao tadašnji povjerenik za misije Splitsko-makarske nadbiskupije, odnosno dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela, a danas radosni navjestitelj Evanđelja u Ugandi don Jakoslav Banić, u prigodi 10. obljetnice smrti s. Lukrecije kazao je kako je ona bila najdivniji primjer službenice milosrđa, te kako je njezino srce zaista bilo čisto. Napomenuo je kako je s. Lukrecija svoje srce, svako jutro ustajući rano, darovala Gospodinu. Dodao je da je najprije željela provesti trenutke u tišini sama s Gospodinom, a onda zajedno sa svojom zajednicom moliti mu se.
„Uvijek je imala otvoreno srce, željela je da u njezinu srcu jedino mjesto pripada njezinu Gospodinu, zato joj je srce do kraja ostalo čisto. To iščitavamo i iz njezine smrti koja se dogodila mučenički. Ubijena je na pragu svog samostana. Metak koji je prošao kroz njezino srce nije se zaustavio, nego je izišao na drugu stranu, što nam govori kako u njezinu srcu nije bilo ništa što je moglo zaustaviti taj metak, a to je mogla ljutnja, gorčina, sebičnost. Bilo je toliko lijepo, čisto, Božje, da je propustilo da kroz njega prođe, i vjerujem srce koje je oprostilo ljudima koji su ju ubili“, kazao je tada don Jakoslav.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine! (missio)