U prijepodnevnim satima 27. studenoga 2020. godine s. Ivka Lučić i s. Franciska Ivanović, misionarke u Ugandi posjetile su Misijsku središnjicu. Nakon dvije godine provedene u misiji Rushoka (nadbiskupija Mbarara) prvi put su došle u rodni kraj, u svoju redovničku zajednicu te među prijatelje i rodbinu po cijeloj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U srdačnom razgovoru prisjetile su se primanja misijskog križa, svojega odlaska u misije, svojih nadanja ali i strepnji. Koliko god su strepnje bile opravdane i očekivane izgubile su se u moru obveza koje imaju u svojoj novoj zajednici i misiji u koju su došle. S oduševljenjem pričaju o radu u vrtu, kako bi priskrbile hranu za sebe i potrebite ali i svojem pastoralnom djelovanju koje se sastoji od rada s djecom, katehezama za mlade, obilaska starih i nemoćnih, rada u vrtiću, organiziranja određenih tečajeva za djevojke koje pokušavaju što bolje osposobiti za život i eventualno zaposlenje. Svjesne su da su došle u sasvim drugačiji svijet i mentalitet od našega europskoga. Nije im to smetnja nego motiv još bolje upoznati povijest, kulturu, običaje i jezik naroda kojem su došle posvjedočiti ljubav Krista raspetoga i uskrsloga koji hoće da se svi ljudi spase. Svaki dan nauče nešto novo što ih još više približava ljudima čija zahvalnost nadmašuje njihove potrebe.
Na naše pitanje jesu li se navikle, odgovaraju da o tome ne razmišljaju i da se svakodnevno navikavaju. Većina stvari je drugačija nego kod nas ali da ih povezuje ono što je za svakoga čovjeka najvažnije a to svijest da smo svi stvoreni od praha zemaljskoga, da nam je svima isti Stvoritelj koji nas ljubi i koji očekuje da tu ljubav darujemo jedni drugima. Ta svijest im pomaže u brisanju razlika i približava u navještaju Radosne vijesti.
Nezaobilazna tema je koronavirus i njihova daljnja misijska djelatnost. Sestre su za kratko vremena snimile situaciju, potrebe toga kraja i kažu da je omogućavanje školovanja svojoj djeci prioritet. Mnoga djeca, zbog daljine škole i materijalnih mogućnosti, ne idu u školu ili ju prekinu nakon određenog vremena. Sa svoje strane imaju dobru volju, otvoreno srce, promatraju na koji način će biti najkorisnije pa će u dogovoru s mjesnim biskupom i vlastima nastaviti izgrađivati vlastitu karizmu. Obećali smo ih i dalje podržavati u njihovim projektima i misijskom radu. Njihova zajednica rado piše za Radosnu vijest, druge tiskovine i medije. Zamolili smo ih da tako nastave i bilježe svoje misijsko djelovanje jer će to danas-sutra obogatiti misijsku literaturu i prisutnost naše mjesne Crkve u misijama. Inače s. Ivka i s. Franciska pripadaju Školskim sestrama franjevkama Krista Kralja Bosansko-Hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.
Nažalost, zbog pandemije koronavirusa godišnji susret misionara nije održan ali je ipak sa sestrama devet misionara posjetilo našu Misijsku središnjicu.
PMD BIH