Dana 31. siječnja 2008. godine u Kivumu u crkvi, koju je fra Vjeko sagradio i u kojoj je sahranjen, obilježena je deseta godišnjica njegove smrti. Misno slavlje, koje je počelo u 10,00 sati, predvodio je mjesni biskup Smaragde Mbonyintege, a suslavitelji misnog slavlja su bili provincijal franjevačke Provincije Afrike Mauriciusa i Madagaskara fra Sebastijan, te definitor Bosne Srebrne fra Vinko Ćuro uz veliki broj drugih svećenika.
Misno slavlje započelo je procesijom iz škole koja nosi ime fra Vjeke. U procesiji su bili mladi iz župe koji su bili obučeni u hrvatske majice s hrvatskim obilježjima, a jedan dio je bio obučen u mjesnu odjeću. Svi mladi su na glavama imali trake sa natpisom fra Vjeke Ćurića. U procesiji je fra Vjekin brat Drago nosio svijeću s likom fra Vjeke, a sestra Ljubica cvijeće koje su po ulasku u crkvu položili na njegov grob.
Misno slavlje je bilo svečano uz tradicionalno afrički živi ples i pjesmu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio fra Vjekinu žrtvu. Žrtvovao je svoj život spašavajući druge živote. Njegova smrt je sjeme novim kršćanima u ovom kraju. Bio je član Provincije Bosne Srebrne, a mi u Africi trebamo još tako dobrih fratara kao što je bio Vjeko. Za vrijeme prikazanja vjernici su prinijeli plodove zemlje ovoga kraja.
Na koncu misnog slavlja gvardijan Matias je sve svećenike poimence pozdravio, a predstavnik Provincije Bosne Srebrne fra Vinko je u ime Provincije i u svoje osobno ime pozdravio sve nazočne, naglasivši svoju povezanost s pokojnim Vjekom. Vinko je u svom pozdravu iznio kako se na grob dolazi onomu koga voliš i tko ti je drag, te znamenitim i velikim ljudima koji su postali velikim svojim životom ovdje na zemlji. Fra Vjeko je bio drag čovjek i velik čovjek i zato smo svi ovdje zajedno.
Vjeko je među prvim misionarima koji se uključio u projekt franjevačkih afričkih misija iz bosanske Provincije. Ne bih želio danas ovdje nabrajati što je fra Vjeko sve dobroga učinio, jer vi to znate i bolje od mene. Htio bih nešto drugo i važnije reći od nabrajanja njegovih dobrih djela. Vjeko nije mrtav, nego živ; jer kaže se, čovjek umire dva puta. Prvi put kad prestane kucati njegovo srce i kad duša napusti tijelo, a drugi put kad se zaborave njegova dobra djela.
Vjeko živi ovdje s vama po svojim dobrim djelima, i po fratrima svećenicima koji nastavljaju njegova započeta dobra djela u ovom kraju. I mrtav ovdje u crkvi naviješta Kristovu radosnu vijest, i ostaje trajno s vama kao Mir i Dobro. On je sam bio Mir, jer je radio i umro za Mir. Sam je bio dobrota, jer je živio i umro kao dobar čovjek fratar i svećenik.
Nitko nema veće ljubavi od ove nego dati život svoj za prijatelje svoje kaže nam Isus. On je dao svoj život za sve vas, i zato je on za vas i za mene svetac. Ako volimo fra Vjeku, a volimo ga, ako želimo da ostane u našim srcima, a želimo, onda radimo kako nas je on učio raditi, volimo jedni druge kako je on volio nas. Volimo Boga i molimo se Bogu kako je fra Vjeko volio Boga i molio se Bogu, i učio nas voliti i moliti Boga. Ako je on za nas svetac, a jest, onda se moliomo fra Vjeki kao svetom Anti ili drugim svecima da nas zagovara kod Boga da bi doprinjeli svojim molitvama da danas-sutra Crkva i službeno proglasi fra Vjeku blaženim i svetim. On je dar s neba njegovim roditeljima, našoj Provinciji Bosni Srebrnoj i ovomu narodu u Africi i Rwandi.
Nakon završenog misnog slavlja koje je trajalo tri sata, nastavili smo s bogatim programom koji je misionar fra Ivica Perić sa sestrama i omladinom pripremio za nazočne.
Bilo jako lijepog lokalnog pjevanja, plesova i recitala. A na poseban način treba izdvojiti svjedočanstva preživjelih ljudi koje je fra Vijeko spasio od sigurne smrti, kao i svjedočenje fra Vjekinog subrata franjevca kojemu je Vjeko bio i ostao uzor, i kojega je Vjeko poslao u sjemenište. On je svjedočio o Vjekinom duhovnom životu i karitativnom djelovanju.
A na koncu ove proslave Vjekin brat Drago i sestra Ljubica su jednostavnim i dirljivim riječima prenijeli pozdrav župljanima Kivuuma iz Vjekine rodne župe Osova u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i zahvalili se na ljubavi koju žitelji Kivuuma iskazuju pokojnom fra Vjeki.(missio.ba)