Hrvatski misionar u Zambiji don Boris Dabo na svom portalu http://zambezimissions.org donosi vijest o radosti zbog novoga traktora koji će poslužiti za prijevoz putnika, njihova prtljaga, kao i potrebnih materijala u misiji. Tekst nas ne ostavlja ravnodušnima. Koliki bi od nas mogli putovati autobusom, tramvajem ili vlakom na posao, ali zbog komotnosti nam se ne da iako je to više puta jeftinije nego osobnim vozilom?
Željno očekivani traktor konačno je stigao i upravo je krenuo u pokusnu vožnju. To je najbolja vijest dana. Prvo putovanje traktora je u desetak kilometara udaljeno mjesto gdje će nakrcati građevinski kamen koji je potreban za betonsku ploču crkvene dvorane u izgradnji. Prvo pravo putovanje s putnicima će biti drugi tjedan prema već uspostavljenom redu vožnje.
Traktor je na misiju stigao u stvari već ranije no trebalo je učiniti neke preinake na prikolici kako bi se mogla nositi s dubokim pijeskom osobito kod uspinjanja. Ovo nije laki teren za bilo kakvo vozilo a osobito za teretno. Nakon što je prikolica prilagođena trebalo je čekati novog vozača koji je iskusan u vožnji traktora na ovakvomu terenu. Našli smo ga i danas je stigao na misiju te odmah krenuo u akciju. Vozač Waluwita je ranije vozio traktore kod raznih šumskih pilana a sad je želio dobiti posao na misiji.
Određivanje stajališta
Jedan od zadataka prije otvaranja redovite putničke linije je određivanje stajališta – postaja. To smo isto učinili jutros kad smo, odlazeći u susret vozaču koji se uputio pješice prema misiji, postavljali oznake za stajalište traktora. „Njoko – Sesheke Way“ je službeno ime linije te je na plakatu napisan i red vožnje. Oznaku za stajalište smo stavljali pored nekog sela uzduž ceste. Neki su ljudi bili prisutni dok smo pribijali plakat na stablo i jako su se veselili da će sad moći putovati po voznom redu i da im je stanica tu blizu. Do sada nije bilo redovitog prijevoza do grada, hodalo se je pješice ili ako slučajno neki auto naiđe.
Traktor za opći razvoj i lakši život
Očekujemo da će otvaranje redovite linije za prijevoz putnika i robe donijeti značajan napredak za čitav ovaj kraj uz rijeke Ndjoko i Nangombe. Ljudi će moći planirati svoje putovanje, ne će morati prevaljivati 60 i više kilometara pješice da bi došli do općinskog središta, moći će odnijeti svoje poljoprivredne proizvode na tržnicu te prodati svoj kukuruz. Često smo viđali muškarce i žene s teškom prtljagom na dalekom putu do grada i natrag. Nadamo se da će im ovaj servis barem malo olakšati život. Cijena putničke karte je umjerena, rekli su: 30,000 kwaca. Cijena po vreći kukuruza je 10,000 što je isto umjereno. Razumije se da misiji nije na prvom mjestu financijski učinak nego pomoć ljudima. Potrebno je samo da se sam projekt može uzdržavati.
Kako smo kupili traktor?
Traktor je kupljen isključivo darovima prijatelja naše misije. Neki su se direktno uključili u akciju kupnje traktora i dali svoj prilog. Ono što je trebalo dodati uzeli smo iz fonda „za potrebe misije“ što je ustvari isto. Tako je ovaj projekt proradio uz pomoć mnogih priloga. Nadam se da će svi sudionici u kupnji traktora biti ponosni na pomoć koju će on donijeti ljudima od Nangombe do Sesheke. (missio.ba)