Danas se obilježavaju 163 godine od smrti Bl. Pauline Marie Jaricot, utemeljiteljice Papinskog misijskog djela za širenje vjere i Žive krunice.
Rođena je 22. srpnja 1799. u Lyonu i bila je kći bogatog proizvođača svile. Njezin stariji brat Fileas bio je sjemeništarac, poslije svećenik i utjecao je na nju otvarajući joj vidike životne misionarske duhovnosti.
Kad je imala 15 godina, pala je i teško se povrijedila te ozbiljno razboljela. Njezina majka zavjetovala se Bogu da ona daje svoj život samo da njezina Paulina ozdravi. Zavjet se ispunio i Paulina je ozdravila, a majka je umrla. Kad je Paulina imala 17 godina, nakon propovijedi jednoga svećenika, obratila se. Odrekla se svjetovne taštine, zavjetovala tjelesno i duševno djevičanstvo, iako nije osjećala redovničkog zvanja.
Kada se Paulina obratila i odlučila uzeti život u svoje ruke, zapravo prepustiti ga u Božje ruke, ona odabire ljubav usmjerenu na misijsko djelovanje.
Paulina je cijenila samo unutarnji vapaj ljubavi – molitvu tijekom koje vjernik ujedinjuje svoje srce s predragocjenim veličinama svetih srca – srca Isusova i Marijina. Na taj način postupno učimo djelovati tako da smo ujedinjeni s Isusom i Marijom. Pozvani smo, po primjeru Pauline Jaricot, moliti Isusa i Mariju da pogledaju čovječanstvo s ljubavlju koja „budi najtvrdokornija srca i oživljava najtužnije mrtve duše“. Pozvani smo ljubiti i širiti Božju ljubav u svim krajevima svijeta. Onda to postaje „susret snaga koji povezuje naša srca, da savršenije ljubimo sve koje je Bog stvorio na svoju sliku i otkupio svojom dragocjenom krvlju“ (Pravila Žive krunice, 1829; vidi Chantal Paisant, op. cit., str. 27).
Postoje tri aspekta Paulinina života i svjedočenja misionarskog poziva koji može biti uzor našim životima.
Predanost misiji svaki dan. Za Pauline misija nije bila rezervirana za određene trenutke, već za svaki dan. „Krugovi“ radnika u tvornici svile njezine obitelji obećali su dnevnu molitvu i redovitu žrtvu. Molimo se svaki dan za one koji služe u misijskim crkvama diljem svijeta te za siromašne i ranjive koji čuju njihovu poruku o „nadi koja spašava“!
Vizija cijelog svijeta. Pauline je snažno osjećala da pomoć ponuđena misijama njezina vremena treba biti univerzalna – da nitko ne bude zaboravljen. Kada je Društvo za širenje vjere službeno ustanovljeno 3. svibnja 1822., ista vizija je prevladala – molitva i žrtva za misije svijeta.
Živjeti u ljubavi. Kao mlada žena, Pauline je izrazila želju da „voli bez mjere, bez završetka“. Naša bi se ljubav trebala izliti u zajednicu, šireći se izvan nas samih, do onih dalekih mjesta, gdje nitko ne gleda.
Djelo za širenje vjere osnovala je 1822. i željela je da se za misije u svijetu ne brinu samo biskupi, svećenici i redovnici nego svaki kršćanin. Svaki član je svakodnevno molio kratku molitvu za misije i svaki tjedan donirao po jedan novčić (tada je kava koštala kao dva takva novčića). Na taj način svi su se mogli uključiti i pomoći, bez obzira na socijalni status jer iznos koji su izdvajali nije bio preveliko opterećenje. I svatko je trebao pronaći nove članove te su molitvom i prilogom podržavana misijska društva i misionari. Nekoliko godina kasnije, 1826., Pauline je osnovala molitveni pokret pod nazivom Živa krunica.
Godine 1835. Pauline se smrtno razboljela i odlučila se na mukotrpno hodočašće u Mugano kod Napulja nag grob Sv. Filomene. Na svetičin blagdan Paulina je čudesno ozdravila za vrijeme svete mise.
S imetkom koji je naslijedila od svojih roditelja, željela je pomoći izrabljivanim radnicima i radnicama tvornice i osnovati tvornicu socijalnog modela. Pritom je nasjela na varalice koji su glumili pobožnost i koji su joj oduzeli sav njezin imetak. Tako je Paulina odjednom ostala bez svega. Doživjevši razočaranje i nerazumijevanje u tom društvenom pothvatu, napuštena od ljudi, još se više utjecala Bogu i kod njega nalazila okrepu i utočište. Nekoć bogata, umrla je siromašna, 9. siječnja 1862., nalazeći se na popisu gradskih siromaha.
Papa Franjo odobrio je 26. svibnja 2020. dekret o čudu po zagovoru službenice Božje Pauline Jaricot, osnivačice Djela za širenje vjere i žive krunice. „Ta vjernica laikinja, koja je živjela u prvoj polovici 19. stoljeća, bila je hrabra žena, pozorna na promjene vremena s univerzalnom vizijom poslanja Crkve. Neka njezin primjer u svima probudi želju za sudjelovanjem, molitvom i milosrđem, u širenju Evanđelja u svijetu. Pljesak za novu blaženicu“, poručio je papa Franjo nakon molitve Kraljice neba u Rimu, 22. svibnja 2022.
Iz ovoga vidimo da ni jedno veliko djelo nije nastalo bez silne ljubavi, rada i potpunog darivanja Bogu. (missio)