Na blagdan Katedre sv. Petra, 22. veljače 2016., vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je misno slavlje u sarajevskoj katedrali Presvetoga Src Isusova u povodu početka godišnje skupštine Nacionalnog vijeća PMD u BiH. Tom je prigodom biskup Tomo uputio svoju homiliju koju donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Ovu svetu Misu slavimo u povodu početka zasjedanja redovite Godišnje skupštine Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini. U povodu toga, mogli smo pročitati poziv, koji je otposlan iz Misijske središnjice, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima grada Sarajeva, „da se pridruže ovomu svečanom misnom slavlju u sarajevskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova (…), kako bismo svi zajedno Bogu zahvalili za brojne misionare i misionarke rasute širom svijeta, Boga molili za njihovu ustrajnu požrtvovnost te molili za sve dobročinitelje i prijatelje Papinskih misijskih djela, misija i misionara“.
Sve vas, koji ste se odazvali tom pozivu, srdačno pozdravljam i zahvaljujem vam što ste se pridružili ovom Euharistijskom slavlju. Slavimo ga zajedno s onima koji su, u ime naših biskupija, i službeno zaduženi za širenje misijske svijesti u našem dijelu Crkve. I dok ih pozdravljamo i srdačno im zahvaljujemo za njihov trud, zajedno s njima zahvaljujemo Gospodinu Bogu za dar tolikih misionara i misionarki, molimo Ga da i njih i sve misionare uzdrži u njihovim plemenitim nakanama i djelima dobrote te da probudi nova misionarska zvanja u našim biskupijama. Dakako, sjetit ćemo se i svih pokojnih misionara i misionarki. Među njima su i dvoje ubijenih misionara iz naših krajeva: fra Vjeko Ćurić i s. Lukrecija Mamić čija je smrt, zajedno sa smrću tolikih pobijenih kršćana ovih posljednjih godina, potvrda da Isusov križni put traje u Mističnom Tijelu Kristovu – Crkvi, čiji pojedini udovi i u ovo naše vrijeme ustrajavaju u vjernosti sve do prolijevanja krvi.
Misionari su među ljudima posuđeni glas Božje Riječi i produljena ruka djelatne Božje ljubavi i milosrđa. Oni ne samo propovijedaju Evanđelje i zasađuju Crkvu Kristovu, već vrše i djela služenja, caritasa, zdravstvene skrbi, odgoja i obrazovanja, zato što druge službe ili ne vrše ili nisu u stanju vršiti svoje obveze. Tako su misionari vrlo često u situaciji, da moraju brinuti za sveukupno duhovno i tjelesno zdravlje i napredovanje ljudi, kojima ih je Providnost poslala, i za to trebaju našu pomoć. Bogu zahvaljujemo na toj dugoj povorci dobrih ljudi, koji duhovno i materijalno potpomažu djelovanje mlade Crkve u misijskim krajevima. I njih danas rado uključujemo u svoje molitve.
Drugi vatikanski sabor u svom Dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve (Ad Gentes) naglašava važnost Papinskih misijskih djela, posebice kao izraz brige za cijelu Crkvu, i njihovo promicanje svrstava među najvažnije zadaće svakoga biskupa. Tamo se kaže (AG, 38): „Svi biskupi, kao članovi tijela biskupa koje nasljeđuje kolegij apostola, posvećeni su ne samo za neku biskupiju nego za spasenje svega svijeta. Kristov nalog o propovijedanju Evanđelja svakom stvoru (Mk 16,15) tiče se u prvom redu i neposredno njih, s Petrom i pod Petrom.“
„S Petrom i pod Petrom“ klasičan je izraz svake duhovnosti i svakoga djelovanja u Katoličkoj Crkvi. To prvenstveno vrijedi za svakoga biskupa, a time i za svaku biskupiju. Ovaj izraz hoće reći: uvijek zajedno s Petrom i pod njegovim vodstvom, odnosno u svakom vremenu s Petrovim nasljednikom i u skladu s njegovim naznakama, suodgovorno svi biskupi. Stoga je vrlo sretna okolnost da ovu Euharistiju slavimo upravo na blagdan Katedre svetoga Petra, koji je blagdan trajne karizme i službe petrovskoga naučavanja i vodstva. Tu je čast, odgovornost i zadaću Isus obećao Petru, i svakom njegovu nasljedniku. Radi se o obećanju, koje je Isus izrekao nakon što je Petar, kao što smo čuli u maloprije pročitanom odlomku iz Matejeva evanđelja, ispovjedio vjeru u Kristovo božanstvo riječima: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16). Na to mu je Isus rekao: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,17-19).
Snagom povjerene službe prvoga starješine, i time na neki način sustarješine, Petar danas, jednako kao i kad je pisao svoju Prvu poslanicu, svim biskupima i svećenicima ponavlja riječi: „Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave“ (1 Pt 5,1-4).
Saborski Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve vrlo snažno naglašava suodgovornost svih partikularnih Crkava za sveukupno misijsko poslanje, posebice odgovornost biskupa kao nasljednika apostola, kojima je Isus povjerio zadaću da po svemu svijetu propovijedaju Evanđelje svim narodima (Mk 16,15). Na osnovu toga kaže Sabor (AG, 38): „Odatle proizlazi ono zajedništvo i suradnja Crkava, koja je danas tako potrebna, da se nastavi djelo evangelizacije. Snagom toga zajedništva pojedine Crkve snose brigu za sve ostale, povjeravaju međusobno svoje potrebe, dijele uzajamno svoja dobra, jer je rast Tijela Kristova zadaća cjelokupnoga kolegija biskupa.
Time što biskup u svojoj biskupiji, s kojom tvori jednu cjelinu, budi, promiče i upravlja misijski rad, čini on prisutnim i kao vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela biskupija postaje misionarskom.“
Draga braćo i sestre!
Ponajviše su, dakle, odgovorni i prvi pozvani za djelo evangelizacije starješine u Crkvi – da ostanemo kod tog izraza što ga je upotrijebio apostol Petar. Njihova je zadaća da, pod vodstvom današnjega „sustarješine“, pape Franje, svaka biskupija postane i bude misionarska. A na pitanje, kako je to moguće i na koji način se to vrši, kad one i dalje ostaju tamo gdje su uvijek bile, često vrlo daleko od klasičnih misijskih krajeva, odgovor nam daje već navedeni dokument Drugoga vatikanskog sabora, koji veli: „Biskupova će biti zadaća da kod svoga naroda, osobito među bolesnicima i onima koje su pritisle nevolje, pobuđuje duše da one otvorenoga srca prikazuju Bogu molitve i djela pokore za evangelizaciju svijeta; da kod mladića i klera rado podupire zvanja za misionarske zajednice primajući sa zahvalnošću, ako Bog izabere neke, da se priključe misijskoj djelatnosti Crkve; da bodri i pomaže redovničke dijecezanske kongregacije, da preuzmu svoj dio u misijama, da promiče kod svojih vjernika djela misijskih instituta, a navlastito papinska misijska djela. Pravo je dati prvo mjesto tim djelima, jer su sredstvo da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno sakupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebama svake od njih“ (AG, 38).
U tom nastojanju, dakle, pravo je dati prvo mjesto Papinskim misijskim djelima! Tako kaže Sabor.
A što su konkretno ta Papinska misijska djela? Kao što vam je poznato, ta crkvena ustanova grana se u četiri smjera, a svakomu je na čelu zasebna organizacija: Djelo za širenje vjere (Paulina Maria Jaricot, 1822.); Djelo svetoga djetinjstva (Charles Auguste Marie de Forbin-Janson, 1843.); Djelo svetoga Petra apostola (Jeanne i Stephanie Bigard, 1889.); i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica (Paolo Manna, 1916.). Sve te organizacije djeluju u okviru Kongregacije za širenje vjere (osnovana 1622. godine) koja, u ime Crkve i Petrova nasljednika, vodi brigu za sve misijske pothvate i krajeve u svijetu.
Produžena ruka tih Papinskih misijskih djela pri svim biskupskim konferencijama u svijetu, pa tako i u našim krajevima, jest Nacionalna uprava – Misijska središnjica, na čijem se čelu nalazi ravnatelj. Istovremeno, kao izravna suradnja s Misijskom središnjicom, na nižoj razini djeluju biskupijska misijska djela na čijem se čelu također nalaze ravnatelji. Svi oni večeras su ovdje! Ponajprije da se zajedno s nama pomole za Božji blagoslov i da sutra analiziraju svoj dosadašnji rad, da se osvjedoče u našu pomoć i vjerničku blizinu te da dogovaraju svoje buduće djelovanje.
Zbog toga, po zagovoru svih svetaca i mučenika misionara, rado se pridružujemo svojom molitvom i djelima solidarnosti, da dragi Bog blagoslovi sva plemenita nastojanja ovih ravnatelja kako bi, po propovijedanju i svjedočenju misionara, radosna vijest Evanđelja mogla stići do svakoga Božjeg stvorenja. Amen! (missio.ba)