U studenom 1968. godine nadbiskup Smiljan Čekada utemeljio je „Odbor za vođenje misijskih poslova“ i izvijestio sve nad/biskupe na području Jugoslavije da je od tada Misijska centrala u Sarajevo središte za sve misijske poslove, te da se i svi skupljeni novčani prilozi za misije šalju u Sarajevo, kako bi se počelo oživljavati „zamrzle misijske inicijative“. Nakon te obavijesti četiri godine kasnije 1972. izlazi i prvi misijski list Radosna vijest u Sarajevu. U Uvodniku nadbiskup Čekada navodi „… da će vjernici primajući misijski časopis tu davati svoje darove za misijske potrebe“.
Listajući prve brojeve Radosne vijesti od 1972. vidljivo je kako su započinjali razni projekti za naše misionare i misionarke preko ovog misijskog lista. Ovo razdoblje može se podijeliti u dva dijela. Prvo razdoblje obuhvaća vrijeme od 1972. do 2000. godine u kojem je bila jedna Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela na ovim prostorima, prvo bivše države, a zatim Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. I drugo razdoblje od 2001. godine nakon nastanka dviju novih Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatsku pa sve do danas, uključujući i 2008. godinu.
PROJEKTI OD 1972. DO 2001.
Crkva i misijska kuća u Zambiji
Već u drugom broju Radosne vijesti pokreće se projekt za gradnju crkve i kuće u afričkoj zemlji Zambiji u kojoj djeluju naši oci isusovci. U rubrici „Pisma misionara“, naši misionari iz Zambije, njih deset potpisanih, poslali su pismo Biskupskoj konferenciji Jugoslavije za pomoć te koji dižu „glasove vapijućih iz pustinje za izgradnju barem jedne crkve i misionarske kuće u Zambiji“. U istom broju objavljeni su prvi darovatelji i to za fond Radosne vijesti. A u Radosnoj vijesti u broju 3 iz 1972. počeli su pristizati darovi za izgradnju crkve i kuće u Zambiji, zatim za gubavce, misije i misionare. U petom broju Radosne vijesti iste godine proširio se broj darovatelja za razne misijske fondove koji prate projekte naših misionara. Cijela stranica bila je ispunjena dobročiniteljima.
Paketi s hranom, lijekovima i odjećom
U drugoj godini izlaska Radosne vijesti broj darovatelja se udvostručio. Fondovi ostaju isti. Prvi dar za Djelo sv. djetinjstva objavljen je u Radosnoj vijesti br. 9 u 1973. Mnogi čitatelji Radosne vijesti budno su pratili javljanje naših misionara i osluškivali njihove potrebe u dalekim misijskim krajevima. Iz dana u dan rastao je broj darovatelja. Tako se pomagao i podupirao rad naših misionara. Vrijedno je spomenuti kako je Misijska centrala iz Sarajeva slala našim misionarima i misionarkama pakete s hranom, lijekovima i odjećom. I na taj način puno se pomagalo misionarima. Bio je to veliki i zahtjevan posao. Razvrstavanje robe, lijekova i hrane, pakiranje i slanje, ali ništa nije bilo teško kad je rađeno s nakanom da se pomogne onima koji su u krajnjoj bijedi i siromaštvu. Sve su to činile i s ljubavlju radile sestre Kćeri Božje ljubavi koje su radile u Misijskoj centrali. U 10. boju Radosne vijesti javljaju se prvi darovatelji za pomoć gladnima u Africi. Zanimljiv je slijed čitatelja kako sami upućuju svoje darove onim misionarima i misionarkama koji iznose svoju problematiku i opisuju stvarno stanje na terenu i misiji u kojoj djeluju. Tražila su se sredstva na razne načine kako što više i što bolje animirati vjernike kako bi pomogli našim misionarima. Godine 1974. u prvom broju pokrenuta je akcija prodaje maslinovih grančica na Cvjetnicu koja i danas traje, kako bi se od prodaje i na ovaj način pomoglo misijama i misionarima. Iste godine uključuju se i mali misionari skupljajući svoje darove preko misijskih kasica. One su isto i danas dobrano prisutne kod djece po našim župama i školama kako bi pomogli školovanje svojim vršnjacima ili da ih spase od gladi. Mnogi su se svećenici uključili i podupirali školovanje svećeničkih kandidata u Africi. Od samog početka izlaženja Radosne vijesti prolazili su mnogi projekti koji se i danas nastavljaju.
Školovanje u Indiji
Navodimo neke iz sedamdesetih godina. Iz pisama zahvale naših misionara vidi se koje su sve projekte vodili u Africi, Indiji i u Južnoj Americi, zahvaljujući skromnim darovima naših vjernika i čitatelja Radosne vijesti. U Indiju je slana novčana pomoć ocu Anti Gabriću za školovanje mladića i djevojaka, za izgradnju koliba siromasima i kućica. I u biskupiji Solwezi pomagalo se izgradnju raznih projekata koji su vodili naši misionari. Vrijedno je spomenuti župu Klopče kod Zenice, u kojoj djeluju oci dominikanci, kako su sa svojim vjernicima pomogli svoju subraću dominikance koji djeluju u Boliviji i od raznih priloga pomogli su projekt izgradnje crkve i kapelice Indijancima. Isusovački časni brat Ilija Dilber akcijom čitatelja Radosne vijesti i prijatelja misija izgradio je nekoliko crkava, kuća za katehiste i mnoge druge projekte u Zambiji. Bio je veliki graditelj. Iz godine u godinu sve se više proširuje misijska svijest i mnogi pomažu školovanje sjemeništaraca i bogoslova.
Zastoj u vrijeme rata
U vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini Misijska centrala zbog teškog ratnog stanja seli se iz Sarajeva u Zagreb kako bi makar mogla nastaviti s izlaženjem Radosne vijesti. U tom vremenu mnoge aktivnosti su prestale, a posebno misijske. Nastala je jedna velika prekretnica. Ljudi su se borili za svoje živote i nisu imali vremena misliti na daleke misije koje su nekada rado pomagali. Vrijeme određenog misijskog mrtvila trajalo je od 1992. do 1996. godine U to vrijeme naši su misionari iz Domovine imali u rukama samo Radosnu vijest. Pred kraj 1996. godine ponovno je počeo zaživljavati misijski duh. Počeli su stizati darovi i na taj način moglo se nešto skupiti i dati našim misionarima i misionarkama kad su dolazili u Domovinu na svoj zasluženi godišnji odmor. Godina 1998. bila je jako blagoslovljena glede raznih projekata naših misionara. Varaždinska biskupija izgradila je u Benini razne projekte gdje je djelovao naš misionar vlč. Toni Štefan.
„Naša djeca u Beninu“
Iste godine prodajom videokasete „Sveti Leopold Mandić u Africi“ koju je izdala Misijska centrala u Zagrebu, a Hrvatska radio televizija poklonila Misijskoj centrali dokumentarni materijal koji je snimala u Zambiji o našem misionaru don Borisu Dabi. Prodajom videokaseta sva sredstva išla su u misiju Changombo za proširenje crkve, izgradnju zvonika i kupnju zvona. Preko Radosne vijesti prijatelji Hrvatskog katoličkog radija uključili su se u akciju za „Školovanje budućih svećenika u Kamerunu“ gdje djeluje naš misionar vlč. Karlo Prpić. Voditelj projekta na Hrvatskom katoličkom radiju bio je gosp. Jerko Šišić. Mnogi darovatelji na poziv naših misionari upućen preko pisma odazvali su se i na projekte školovanja djece u Africi. Velika akcija provedena je za „Našu djecu u Beninu“, odnosno gladnu djecu u Beninu o kojoj skrbe Marijine sestre, naše misionarke. U toj akciji ljudi su imali srca kako bi se pomoglo gladnoj djeci u Beninu.
Od 1998. do 2000. godine darom našeg svećenika don Sebastijana Lončara, koji je živio i djelovao u Sjedinjenim Američkim Državama i koji je kratko vrijeme bio u misijama, poslao je u više navrata veliki novčani dar Misijskoj centrali u Zagreb za naše misionare i misionarke. Misijska centrala je u to vrijeme kao nikad do sada imala s čime raspolagati, tako da su svi naši misionari od toga novca dobili jako veliku financijsku potporu za razne projekte.
PROJEKTI OD 2001. DO 2008.
Odaziv vapijućim potrebama
Utemeljenju dviju nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela početkom 2001. godine u Bosni i Hercegovini te u Republici Hrvatskoj prethodila je mala pauza izlaženja misijskoga lista Radosne vijesti. Nakon skoro jednogodišnje pauze ponovno je trebalo pružiti u ruke našim dragim čitateljima i darovateljima taj misijski list. Nije trebalo puno vremena da se naši dragi darovatelji ponovno vrate i odazovu misijskim potrebama koje su uvijek vapijuće. U ovom drugom razdoblju nastao je veliki preokret misijskog djelovanja, vjernici su postali dio misija, a misije dio njih. Zahvaljujući raznim medijima, misije nisu samo promovirane u Radosnoj vijesti, kao nekada, nego putem internetskih stranica, radija, televizije i drugih medijskih sredstava.
Pokreću se velike akcije za naše misionare i njihove projekte u misijskim postajama. Broj darovatelja je nepregledan, a novčana sredstva prikazuju se u milijunskim iznosima. Navodimo neke od projekata u ovom drugom razdoblju.
Povezanost darovatelja i misionara
Godine 2002. ponovno nas poziva za pomoć u novootvorenoj misiji Lusu naš zambijski misionar don Boris Dabo. Dolazeći na praznu misijsku postaju skoro bez ijednog krštenika trebalo je započeti i živu i crkvu građevinu. Odazivom dobrih ljudi misija je započela djelovati i izgrađivati se. Isto tako, dobrotom ljudi s. Vedrana Ljubić, misionarka u Ugandi preuzela je voditi projekte za školovanje siročadi. Kroz Radosnu vijest prolaze mnogi anonimni darovatelji, jedan od njih je iz Istre, koji je poslao veliki dar za djecu bez roditelja u misijama. A za uzvrat moli da se mole za duhovna zvanja u Istri. Ne smijemo zaboraviti našu revnu i misijski aktivnu s. Ignaciju Ribinski u Đakovačkoj biskupiji. Ugostila je mnoge misionare i pomagala razne njihove projekte, posebno Marijinih sestara za gladnu djecu u Beninu. Godine 2004. ponovno je pokrenuta velika akcija za „Djecu u Beninu“. Odaziv darovatelja bio je neočekivan. U Radosnoj vijesti br. 7/8. u 2004. godini mogu se vidjeti ispisane stranice darovatelja za pomoć gladnoj djeci u Beninu. Bila je to uistinu uspješna akcija koja je nadmašila sva očekivanja. Povod akcije bio je boravak i prikaz rada s. Danijele Dropulja, misionarke u Beninu koja je radila s gladnom djecom. Njezin izvještaj o djeci u Beninu, koja umiru od gladi bili su poticaj da se započne s akcijom prikupljanja pomoći za tu djecu. Najzaslužniji za tu akciju je novinar gosp. Trpimir Alajbeg, suradnik na Hrvatskom katoličkom radiju i voditelj emisije Moguća misija.
Prodajne misijske izložbe
Od 2002. godine sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije u Kući „Navještenja“ na Gromiljaku kod Kiseljaka u Središnjoj Bosni svake godine u Došašću organiziraju prodajnu misijsku izložbu za razne projekte i pomoć našim misionarima. Odaziv uvijek bude zadivljujući nesebičnim radom sestara i Prijatelja Malog Isusa. U 2005. godini dirljivim i poticajnim pismom don Danka Litrića, koje je objavljeno u Radosnoj vijesti, pokrenuta je nova akcija za gladnu djecu u Ruandi. Uz darežljivost dobrih ljudi naša je s. Mirjam Šurjan kopanjem bunara riješila problem pitke vode što je najvažnije za afričkog čovjeka.
Prigodom Misijske nedjelje 2006. Misijski ured u Zagrebu pokrenuo je akciju „Vapaj siromaha iz misija“, prikupljena su velika novčana sredstva za misijske potrebe. Zatim akcija „Spasimo siročad u Ruandi“ za pomoć misijske postaje našega misionara don Danka Litrića koji vodi Centar za mlade i Dom za siročad i djecu ulice, gdje se isto tako odazvao veliki broj darovatelja kako bi se na konkretan način moglo pomoći toj djeci. Sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije ponovno su pokrenule svoju tradicionalnu prodajnu misijsku izložbu pod naslovom „Sjeme nade za Ruandu“ za štićenike našega misionara. Prikupljeni su veliki darovi na tu nakanu. Preko Radosne vijesti’ nastavlja se akcija „Vapaj siromaha u misijama“, koju darovatelji nisu zanemarili, isto tako i akcija „Spasimo siročad u Ruandi“. U pismu zahvale našega misionara don Danke izdvajamo: „Velika hvala, vama, dragi prijatelji i nepoznati dobrotvori. Ugodno sam iznenađen vijestima koje nam stižu preko novina i interneta. Nebrojeno mnoštvo čulo je upućeni vapaj i odgovara velikodušnim darovima i žrtvama. To još nikada nije bilo u Hrvatskoj kao sada. (RV 6/2007.)“ U 2007. nije bila ni završena akcija za Ruandu i „Vapaj siromaha iz misija“, a već je započela nova akcija. Ljudi s nestrpljenjem čekaju i velikodušno se odazivaju kako bi štoviše pomogli tom napaćenom afričkom čovjeku.
Velikodušnost nadmašuje očekivanja
Iz Demokratske Republike Konga s. Mirabilis upućuje svoj glas za vapaj gladnih i zlostavljanih i ponovno se pokreće akcija „Spasimo siročad i zlostavljane žene u Kongu“. Novčana sredstva prešla su svaku dosadašnju akciju i bilo koji projekt do sada učinjen. Iste godine Misijska središnjica iz Sarajeva pokreće akciju za „Izgradnju crkve u Zambiji“ u misiji Lusu, u kojoj djeluje naš misionar don Boris Dabo. Iz dana u dan rastao broj dobročinitelja: za misije i misionare, za gladne, bolesne, gubave i najpotrebnije, za školovanje djeci u Nigeriji, za misijski rad sestara franjevki i kumstva u Demokratskoj Republici Kongu, za misije u Ruandi, za školovanje svećeničkih kandidata, za s. Vedranu, za Djelo svetog djetinjstva i Djelo svetog Petra apostola, maslinove grančice i mnogi drugi darovi koji ovdje nisu nabrojeni i spomenuti, ali su prešli sva dosadašnja darivanja, a koja su do sada objavljivana u Radosnoj vijesti od početka izlaženja pa do danas.
Ako otvorimo predzadnje stranice Radosne vijesti zadnje tri godine ostat ćemo zadivljeni odazivom i nesebičnošću našega čovjeka za najpotrebnije. Darove možemo računati u milijunskim iznosima.
I ova godina 2008. nije započela bez akcije, nastavljaju se dobra djela naših ljudi. Na zamolbu naše s. Lukrecije Mamić, koja djeluje u Burundiju, otvara se nova akcija „Pomozimo neishranjenu djecu u Burundiju“. Još su započele neke pripreme o projektima za naše misionare. Nadamo se da će se uspješno realizirati kao i svi dosadašnji projekti.
Ovim projektima naša vjernička zajednica pokazala je da znade, može i hoće biti solidarna s braćom i sestrama, a posebno onim malenima i najugroženijima u dalekim misijskim krajevima.
s. Fidelis Lučić