Vukovarski junak Vilim Karlović, da se ne bi možda zaboravilo, napisao je knjigu o svojim stradanjima, ali ne samo o svojim, i to pod naslovom: Preživio sam Vukovar. Vilim Karolović inače je vrhunski športaš, čak i prvak u bivšoj državi, ali 10. kolovoza 1991. ulazi u brigadu ZNG-a te krajem rujna u obranu Vukovara gdje ostaje do pada grada. Zarobljen je i preživljava strijeljanje na Ovčari te masakr na Veleprometu.
Odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici gdje prolazi najgore torture, mučenja i zlostavljanja. Na slobodu je pušten nakon šest mjeseci, razmjenom ratnih zarobljenika.
Vilim Karlović govori da je počeo pisati u zatvoru… I kad mu je teško krenulo poslije rata, Ovčara i Vukovar bili su mu nada i utjeha u životnim kalvarijama, jer ako je onda izdržao, i sada će. Sam opet kazuje: ‘Padovi na samo životno dno čvrsto su me vezala uz Boga i vjeru i vratili me tamo gdje iskreno u dubini svoje duše i svojega bića pripadam.’
Ova bi knjiga dobro došla svima, posebice mladima, ali i mnogima koji ne vjeruju što sve čovjek od čovjeka može doživjeti. Jednako tako ne bi valjalo predati zaboravu značenje Domovinskoga rata, a u knjizi govori čovjek koji je napisao svoju životnu ispovijed. Iz knjige međutim izdvajamo tek jedan znakoviti ulomak: Kad je jedan srpski vojnik čuo da hrvatski zarobljenici u hangaru Veleprometa mole, rekao je: ‘Ovi se mole, mi taj rat ne možemo dobiti.’ (missio.ba/rv)