Međunarodno tajništvo Papinskog misijskog djela svetog Djetinjstva u Rimu, 7. prosinca, organiziralo je virtualni susret na temu Duhovno zlostavljanje i zlouporaba moći nad djecom. Susret je upriličen putem platforme KUDO, od 15:30 do 17:30 sati, a bio je dostupan na tri jezika: talijanskom, engleskom i francuskom, prenosi nedjelja.ba.
Informativni i edukativni susret
Moderatorica susreta bila je s. Roberta Tremarelli, generalna tajnica Papinskog misijskog djela svetog Djetinjstva, a okupio je 34 sudionika – nacionalne ravnatelje PMD-a, nacionalne i biskupijske koordinatore Djela svetog Djetinjstva, katehete i ostale zainteresirane za ovu iznimno važnu temu. Iz Bosne i Hercegovine sudjelovali su nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mons. Luka Tunjić, direktorica Osnovne škole Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli Žana Altumbabić u ime Katoličkih školskih centara, te Josipa Prskalo, djelatnica Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije. Također, sudjelovala je i nacionalna ravnateljica PMD-a Hrvatske s. Ivana Margarin.
Predavanje praćeno prezentacijom održala je dr. Chiara Griffini, koordinatorica projekta za zaštitu djece SAFE – Obrazovanje i dobrodošlica u sigurnim okruženjima.
Kako je u uvodnom dijelu kazala s. Roberta, koja je uputila dobrodošlicu sudionicima, ovo je prvi od planirana četiri susreta na kontinentalnoj razini, te predstavlja svojevrsni informativni i edukativni događaj.
Posebno je naglasila kako neće biti govora samo o tomu „što ne treba činiti“ kada je riječ o duhovnom zlostavljanju i zlouporabi moći nad djecom, nego je više naglasak stavljen na odgovornosti prema djeci.
Odnosi, poštovanje i odgovornost
Radni dio započeo je molitvom za koju je dr. Griffini kazala kako predstavlja zapravo okvir susreta, koji je uzajaman dar – stati i promisliti o odnosu prema djeci koja su na razne načine povjerena okupljenima.
U svom izlaganju naglasila je kako se odrasli trebaju posebno educirati kako bi odgajali mlade, te je potrebno promovirati umjetnost takve edukacije. Posebno se referirala na evanđeosku: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,14) – zapitavši se gdje stoje odrasli na tom polju u odnosu na ovu evanđeosku odrednicu.
Kada je riječ o edukaciji, kazala je kako se nije dovoljno samo educirati nego i generirati. Postoje dvije krajnosti koje je potrebno izbjeći – zauzeti prezaštitnički stav ili prepopustljivi stav u odnosu prema djeci.
U nastavku je progovorila o etičkim i normativnim aspektima zlostavljanja, istaknuvši kako su ključne tri stavke: odnosi, poštovanje i odgovornost.
Govoreći o odnosima, upitala je kako ih se doživljava te poznaju li sudionici zapravo djecu/ mlade osobe koji su im povjereni, je li im dato dovoljno vremena da se predstave u svom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu?!
Navela je potom vrste zlostavljačkih odnosa: emocionalno-psihološko zlostavljanje; fizičko zlostavljanje/ maltretiranje; zapostavljanje, seksualno zlostavljanje…
Razumjeti kontekst
Dalje je, promišljajući o zlouporabi moći, naznačila kako je ona ruta svih ostalih zlostavljanja, jer osobe koje zlostavljaju posjeduju razne vrste moći nad žrtvama, te se time zapravo krši dano povjerenje. Navela je primjer kako roditelji/ staratelji/ ustanove imaju povjerenje te povjere djecu – treneru, učitelji, svećeniku koji potom zloupotrijebe moć i dano im povjerenje, što ostavlja velikog traga na savjesti, duhovnosti i seksualnosti žrtve.
Također, kada je riječ o odnosima prema djeci važno je obratiti pozornost na moguće „prijetnje“, te je u kontekstu prevencije naznačila tri stavke: dati život; brinuti i pustiti. Uz to, navela je modele prevencije poput britanskog, ali i nužnost „nastojati promijeniti situaciju“ (koji su bili faktori rizika i zaštite) te „ići na rutu kako bi se otkrilo zašto se zlostavljanje dogodilo“, jer je važno razumjeti kontekst koji je doveo do istog.
Zaključno govoreći o rizicima zlostavljanja u crkvenom kontekstu važno je: štititi maloljetnike; ništa ne uzimati „zdravo za gotovo“; ništa ne prepuštati slučaju te poticati protagonizam djece.
Na kraju je ostavljena mogućnost za (p)ostavljanje pitanja/ komentara, kada su se javljali sudionici iz raznih zemalja, a susret je završen zahvalom s. Roberte svima onima koji su svjesni važnosti ove teme i njihovu sudjelovanju „u borbi na strani djece“. (missio.ba)