Nastavljaju se inicijative država, europskih parlamentaraca, organizacija kao i očitovanja biskupskih konferencija europskih zemalja kako se približava 30. lipnja, dan kada bi pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava u Strasburgu trebala započeti rasprava o žalbi Italije na prvostepenu presudu Malog vijeća istog suda od 3. studenog 2009. u predmetu 30814/06 Lautsi iz Italije, sa kojom se zabranjuje izlaganje vjerskih simbola, a posebno križa na javnim mjestima, prihvaćajući tužbu talijanske građanke finskog porijekla u kojoj traži odstranjivanje križa iz učionica jer bi, po njoj, kršio pravo na laički odgoj njene djece. Neke su države kao Armenija, Bugarska, Cipar, Grčka, Litva, Malta, Monako, Rumunjska, Rusija, San Marino intervenirale kao treća stranka u postupku, a sa izjavama očitovale su se već 22 Biskupske konferencije europskih država kao i Patrijarhati ukrajinske, rumunjske i bugarske pravoslavne crkve. Danas bilježimo očitovanja BK Španjolske, Engleske i Češke koje prenosi agencija SIR.
Stalno vijeće Biskupske konferencije Španjolske u svojoj izjavi „želi naglasiti važnost pitanja raspela za vjerska uvjerenja i kulturnu baštinu Europe“.“Upravo zahvaljujući kršćanstvu, naglašava izjava, Europa je znala ustvrditi autonomiju na duhovnom i svjetovnom polju i otvoriti se načelu vjerske slobode, poštujući načela vjernika kao i nevjernika. To se upravo vidi u našim danima kada se druge religije šire među nama pod zaštitom te stvarnosti.“ Za španjolske biskupe „prisutnost vjerskih simbola na javnim mjestima, posebno prisutnost raspela, odražava vjerski osjećaj kršćana svih provenijencija i ne isključuje nikoga“. Naprotiv, prisutnost vjerskih simbola, „je izraz tradicije kojoj svi priznaju veliku vrijednost i veliku katalizatorsku ulogu u dijalogu između osoba dobre volje i kao podršku onima koji trpe, bez obzira na vjeru, rasu ili narodnost“. U kršćanskoj kulturi i baštini, nastavlja izjava, „križ predstavlja spas i slobodu čovječanstva. Iz njega izviru najveći oblik altruizama i velikodušnosti, isto kao i iskrena solidarnost ponuđena svima, bez da se išta ikome nameće“. Stoga „društva sa kršćanskom tradicijom ne bi se trebala opirati izlaganju vjerskih simbola na javnim mjestima, posebno, na mjestima gdje se odgajaju djeca“, inače „teško će ta društva moći prenositi budućim naraštajima vlastiti identitet i njegove vrjednote.““U tom slučaju bi se pretvorila u proturječna društva koja niječu duhovno i kulturno naslijeđe na kojima su ukorijenjeni i zatvaraju sebi hod u budućnost.“
Suprotstaviti se vjerskim simbolima koji oblikuju povijest i kulturu jedne države, nastavlja izjava, znači ostaviti je nezaštićenu od drugih kulturnih ponuda, koje nisu uvijek dobrohotne, kao i zatamniti osnovne izvore etike i prava koji se je pokazalo plodnim u priznanju, promicanju i zaštiti dostojanstva čovjeka“.“Pravo na vjersku slobodu postoji i svakim danom je sve prisutnije u europskim državama. U nekim državama se izričito dozvoljavaju zakonom ili spontanim prihvaćanjem drugi vjerski simboli.“ Crkve i kršćanske zajednice „ potiču dijalog među njima i sa drugim religijama i djeluju kao integrirajući čimbenik njihovih naroda.“ Glede simbola „u Europi postoje različiti zakoni i različiti pozitivni društveni i pravni razvoj koji mora biti poštivan u okviru ispravnih odnosna između država i europskih institucija“.“Samo u Europi u kojoj su istovremeno poštivane vjerska sloboda pojedinca i baština svakog naroda i države, moći će se razvijati prikladni odnosi između religija i država u pravdi i slobodi“ zaključuju španjolski biskupi.
„Bilo bi prozaično nesvrsishodno i neprihvatljivo“ da Europski sud za ljudska prava „umjesto da štiti slobodu građana od nametanja posebne državne religije zahtijeva od svih europskih država da se prilagode sekularističkom modelu koji je protivan svakom iskazivanju vjere u javnosti.“ To stoji u izjavi engleskog nadbiskupa mons. Peter Smitha u ime Biskupske konferencije Engleske i Welsa glede problema izlaganja raspela na javnim mjestima. Po nadbiskupu Smithu „državnom se religijom“ treba smatrati upravo ovo stremljenje koje zahtijeva od „svih europskih država da se prilagode ovom sekularističkom modelu koji je protivan iskazivanju bilo kojeg oblika vjere u javnosti“ dodajući da to „ne bi bilo dosljedno sa pristupom koga je u prošlosti imao isti Sud, niti bi odražavao načelo vjerske slobode koju Konvencija štiti.“
Mons. Dominik Duka predsjednik Biskupske konferencije Češke poslao je pismo mons. Aldu Giordanu, stalnom promatraču Svete Stolice pri Vijeću Europe u kojem među ostalim piše:“Kršćanstvo u obliku židovsko-kršćanske kulture bilo je prisutno od samog početka kao i tijekom oblikovanja europske i američke civilizacije i te vrjednote su jedine koje su sposobne održati Europu živu i jaku. Te iste vrjednote su primijenjene tijekom formiranja Europske unije. Za nastaviti prenositi vlastiti identitet i vrjednote budućim naraštajima, naše se društvo ne smije odreći javnog izlaganja vlastitih vjerskih simbola“.“U zemljama sa kršćanskom baštinom, kršćanstvo je doprinijelo oblikovanju nacionalne kulture. U tom kontekstu, križ, posebno u školama nije samo moguć i opravdan, već je pozitivni čimbenik. Pravo na vjersku slobodu postoji u svim europskim državama i širi se dozvoljavajući i druge vjerske simbole“. Smatramo da nije zadaća Europskog suda za ljudska prava odlučivati u predmetu vjere i moralnim pitanjima. Uloga Suda je djelovati u okviru moralnosti koja je prenesena u naše vrijeme od grčko-rimske i kršćanske civilizacije.“ zaključuje svoje pismo mons. Duka. (missio.ba/kta)