Isidoro Zorzano rođen je 13. rujna 1902. godine u Buenos Airesu. Pohađao je gimnaziju u Logronu (sjeverna Španjolska), studirao je u Madridu na Tehničkoj visokoj školi i diplomirao je kao inženjer 1927. godine. Prvo namještenje pronašao je u Malagi, u upravi radionica Andaluzijske željeznice; istovremeno je predavao na tamošnjoj Tehničkoj visokoj školi. Prilikom jednog putovanja u Madrid 1930. godine susreo je svetoga Josemariju Escriva, svog nekadašnjeg kolegu iz škole. Njemu je povjerio svoju želju da se usred svijeta sasvim preda i posveti Bogu. Isidoro je molio da bude primljen u Opus Dei, čija je djelatnost tada tek bila započela. Rad u svojoj struci nastavio je u Malagi, a kasnije u jednom željezničkom poduzeću u Madridu.
U svom profesionalnom životu postojano je polagao svjedočanstvo o svojoj kršćanskoj vjeri. Njegova radost i pouzdanost u radu, njegova odanost i služenje pomažući potrebitima, njegova ljubav i vjera prema bližnjemu u katehizaciji među zapuštenima bila je zaista primjerna. Po svojoj vjernosti pozivu u Opusu Dei Isidoro je bio uvijek sigurna podrška Utemeljitelju. Za vrijeme španjolskoga građanskoga rata (1936. – 1939.) herojski je dokazao svoju ljubav prema Crkvi i svoju revnost za spas duša. Prema duhu naviještanja svetoga Josemarije tražio je u radu duboku povezanost s Isusom Kristom i uvijek je osjećao Božju prisutnost. Njegov duhovni život bio je označen duboko proživljenim Božjim sinovstvom, velikom ljubavlju prema Majci Božjoj i nutarnjom željom da u molitvi i žrtvi s Kristom postane jedno. Isidoro je umro u 40. godini, 15. srpnja 1943. na glasu svetosti, nakon duže i bolne bolesti koju je hrabro i radosno podnio. (missio.ba/kta)