Misionari hodočastili stopama Bl. Bulešića

bul15

U utorak 4. srpnja, sudionici Godišnjeg susreta misionara Crkve u Hrvata, koji se od 1. do 5. srpnja održava na teritoriju Porečke i Pulske biskupije, hodočastili su u Svetvinčenat i Lanišće – mjesta rođenja i ubojstva Bl. Miroslava Bulešića.

Put ih je najprije u jutarnjim satima odveo do Svetvinčenata gdje ih je u župnoj crkvi dočekao župnik vlč. Darko Zgrablić.

On ih je rado uveo u život i djelo porečko-pulskog blaženika koji je kroz svega 27 godina pokazao srž kreposnog života, a blaženim je proglašen prije 10 godina. Kazao im je kako se, među ostalim, u ovoj crkvi – u njezinu oltaru, nalaze kosti blaženika te stoga ovdje dolaze brojni hodočasnici moliti po zagovoru ovog Istranina za svoje nakane.

U rodnoj župi
Potom je sv. misno slavlje predvodio predsjednik Vijeća za misije HBK-a mons. Ivica Petanjak, krčki biskup, u suslavlju biskupa domaćina mons. Ivana Štironje, nacionalnog ravnatelja PMD-a BiH mons. Luke Tunjića i dijecezanskih ravnatelja PMD-a iz BiH i RH.

Prigodnu propovijed uputio je mons. Štironja, koji je najprije župniku vlč. Darku uputio zahvalu za uvod koji je svojim riječima napravio o Miroslavu Bulešiću.

U nastavku je progovorio o glavnim likovima naviještenog Evanđelja. „Zanimljiva su dvojica učenika. Filip koji ne gaji puno nade da se mnoštvu može pomoći. Sv. Ivan napominje da ga Isus želi iskušati. Andrija čini ono što može, a ostalo prepušta Isusu. Ne razmišlja puno. Dovodi dječaka i bez puno riječi rješava problem onako kako najbolje može i umije.
Vrlo je zanimljiv nepoznati dječak. On ne traži pozornost. Ne traži da mu se kaže ime. Ne pita što će jesti on i njegova obitelj. Jednostavno daje ono što ima (…) Krist je mogao učiniti čudo bez Filipa i Andrije, bez dječaka, bez kruha i ribe. No želio je nešto drugo i nešto više. Želio je čovjeka aktivirati i reći mu da nije dovoljno prepoznati Mesiju nego mu se treba staviti na raspolaganje (…) Predavanjem svega u Kristove ruke, nastaje preobrazba. Isus nije tražio tonu brašna nego pregršt koji je ostao (…) Gospodnji stol se ne zatvara. On će nastaviti hraniti narod Božji i pozivati ga za stol Gospodnji (…) Isus – Crkva, i danas trebaju Andrija i Filipa. Isusova metoda se nije promijenila, ostala je ista. On treba ljude koji su spremni biti u službi (…) Crkva treba neznatnih, jednostavnih, poniznih, darežljivih svjedoka vjere koji su spremni dati sve, koji više razmišljaju o potrebama drugih nego o svojim vlastitim potrebama, koji stavljaju na raspolaganje sve što imaju bez kalkuliranja koliko će dobiti.
Dragi prijatelji, misionarke i misionari! Sve što imate stavili ste Isusu na raspolaganje. Vaše torbe su uvijek otvorene za Isusa koji je siromašan, gladan, žedan, bos, gol; za Isusa beskućnika, prognanika, migranta… Vaše su oči uvijek uprte u Isusa koji je žedan, u Isusa koji kaže: ‘Dajte im vi jesti’. Molimo jedni za druge da sačuvamo žar i ljubav služenja na Isusov način. Budimo i ostanimo povezani u molitvi i žrtvi (…) Neka nas sve prati zagovor Marije Majke Crkve, Bl. Miroslava Bulešića, mladoga misionara Istre, koji je iz ljubavi prema Isusu darovao sve pa i vlastiti život“, poručio je biskup Ivan.

Zatim su okupljeni zajedno sa župnikom sudjelovali u klanjanju pred relikvijom krvi Bl. Bulešića, izmolili molitvu njemu u čast, te častili relikviju i ophodili oltar.

Nakon okrjepe u Kastelu zaputili su se prema Pazinskom kolegiju gdje je Miroslav Bulešić bio podravnatelj sjemeništa, te su ih ondje na ručku ugostili domaći svećenici.

Mjesto mučeničke smrti
Nedugom vožnjom stigli su do Lanišća – teritorijalno najvećeg i najslabije naseljenog područja Istarske županije, gdje je 24. kolovoza 1947. ubijen Bl. Bulešić.

Ondje ih je dočekao i srdačnu dobrodošlicu poželio župnik župe Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile vlč. Josip Mašina.

U crkvi im je progovorio ukratko o „krvavoj krizmi“ koja je prethodila ubojstvu Bl. Bulešića, a potom ih je, točno opisujući sam tragični događaj, proveo kroz župnu kuću – obilazeći mjesta pogibije, sa svim dostupnim detaljima poput dijela zakrvavljene žbuke (po dio se nalazi i u crkvama u Svetvinčentu i u Lanišću), krvavih podnica, komada kolara i košulje…

Zajedno su odgledali skraćenu verziju HRT-ova dokumentarnog filam o Bulešiću, te potom i ondje izmolili molitvu njemu u čast.

Vrijedne župljanke za goste su pripremile osvježenje, a ovu je priliku misionar u Tanzaniji don Velimir Tomić iskoristio i da se pozdravi sa sudionicima na odlasku, te uputi zahvale za sve molitve i materijalne darove koje je dobio, a uz pomoć kojih je izgradio crkvu u svojoj misiji.

Po povratku u Pulu, domaćini u sjemeništu Redempotis Mater, su im uz odličnu večeru, priredili i nekoliko glazbenih točki od kojih je jedna „svježe“ napisana prigodno za misionare a nosi naziv Ako ne postaneš (misionar ti).

Tijekom večere riječi zahvale uputili su dijecezanski ravnatelj PMD-a Porečke i Pulske biskupije vlč. Mirko Vukšić i nacionalna ravnateljica PMD-a RH s. Ivana Margarin.

Ovim je završen službeni dio susreta misionara, koji je ove godine okupio njih 11. U srijedu, 5. srpnja, nakon molitve i doručka predviđen je povratak domovima. (missio/nedjelja.ba)