Da uskrsli Krist bude znak sigurne nade za muškarce i žene afričkoga kontinenta, molitvena je nakana Svetog Oca za mjesec travanj.
Afrika je osobiti „kontinent nade“. Kao i sve druge ljudske stvarnosti, nije u mogućnosti pronađe temelje svoje nade u sebi samoj. Ako je točno da je Crkva u Africi puna mladosti i života, također je točno da je afričko društvo mnogo pretrpilo posljednjih decenija zbog bratoubilačkih obračuna među različitim etničkim skupinama. Kao i preostali dio svijeta, još uvijek danas Afrika je potrebna spasenje Isusa Krista. On koji je jedini naš mir i naša nada, jedini izvor istinskoga pomirenja.
Potrebno je da rane uzrokovane ratovima budu izliječene božanskom milošću, te iskreno darovanim i prihvaćenim praštanjem. Poput Dobroga Samaritanca, Gospodin se sagiba nad čovjeka, nad čitava čovjeka, dajući mirisno ulje svoga Svetoga Duha za liječenje rana prouzrokovanih podjelama, mržnjom i nasiljem. U srcima koje je Krist, milosrdni Liječnik, ozdravio, koji je za nas postao čovjekom, moći će nicati nova i istinska nada, koja se ne temelji samo na ljudskim riječima, nego na Njegovoj snazi i na Njegovu obećanju.
Oni koji prihvaćaju Božju Riječ i mir koji proizlazi iz njegova uskrsnoga misterija, moći će biti za druge izvor mira i nositelji pomirenja. Papa Benedikt XVI. reče: U Gospodinu Isusu nema više ni pogana ni Židova, ni muških ni ženskih (Gal 3,28). U svomu Tijelu On je pomirio sve ljude. Snagom Duha Svetoga sve poziva: „Pomirite se s Bogom“ (2 Kor 5,20). Nikakva razlika etnička ni kulturna, rasna, spolna ili vjerska, ne smije postati izvor prepirke među vama. Svi ste vi djeca jedinoga Boga, našega Oca, koji je na nebesima. S ovakvim uvjerenjem bit će konačno moguće izgraditi pravedniju i miroljubiviju Afriku na visini zakonskih očekivanja sve svoje djece (Susret s posebnim sinodalnim Vijećem za Afriku, Yaoumade, Kamerun, 19. ožujka 2009.).
Ovih dana kada slavimo „tajne koje su nam darovale novi život“, moramo upraviti svoj pogled u Raspetoga, koji nas je svojom smrću oslobodio od naših opačina. On je Dobri Pastir koji se ispeo na križ da okupi raspršenu djecu. Križ je stoga izvor praštanja i jedinstva.
Nada Afrike nije ponajprije u gospodarskom napretku. Vidimo da razvijeni Zapad pati zbog zastrašujuće krize nade. U svojoj enciklici „U nadi spašeni“, Papa Benedikt XVI. kaže: „Zato je istina da onaj tko ne pozna Boga, pa gajio on mnoge nade, zapravo bez nade, lišen one velike nade koja je glavni oslonac u životu (usp. Ef 2,12). Prava, velika čovjekova nada, koja opstaje unatoč svim razočaranjima, može biti samo Bog – Bog koji nas je ljubio i ljubi nas ‘do kraja’, sve dotle ‘dok se sve ne ispuni’ (usp. Iv 13,1 i 19,30). Onaj koga ljubav dotakne, počinje shvaćati što ‘život’ stvarno jest“ (Spe Salvi 27).
Pashalni Kristov misterij, njegova smrt i uskrsnuće, dokaz su Božje ljubavi za čovjeka, ljubav u najradikalnijem smislu. Znajući da smo tako ljubljeni omogućuje nam „nadu koja ne razočarava“. Afrika, koja je posvećena prisutnošću Gospodinovom u vrijeme bijega u Egipat, moći će u Uskrslomu pronaći razlog i uzrok svih svojih nadanja. (missio.ba/fides)