Mlada misionarka laikinja prof. Ivana Parlov u izlogu gradske knjižnice grada Zagreba (odjel za djecu i mladež) na Starčevićevom trgu 4 blizu željezničkog glavnog kolodvora, izložila je svoje misijske fotografije koje je snimila tijekom godine dana volontirajući u afričkoj državi Tanzaniji. To iskustvo neizmjerno je obogatilo njezin život. O toj zemlji i radu sa siročadi kaže: «Tanzanija je zemlja koja vas očara svojim prirodnim ljepotama, ali i duboko dirne siromaštvom i bijedom koji u njoj vladaju. Rad sa siročadi donio mi je istovremeno najljepše, ali i najtužnije trenutke. Bolni i brojni primjeri doveli su me do spoznaje da nije svako dijete rođen pod sretnom zvijezdom. Koliko je samo nesretna ona koja prati gotovo svako afričko dijete, teško je i opisati. Život bez majke i oca u uvjetima nedostojnim čovjeka 21. stoljeća, u teškoj oskudici i bijedi, ni približno ne donosi preslik njihove gorke sudbine. «Bože, zašto?», zapitala sam se bezbroj puta živeći s njima i pokušavajući im izmamiti osmijeh na lice. A kako da se nasmiju kad im svakodnevno glad iz dana u dan izoštrava blage crte lica i prisiljava ih da bezbrižno djetinjstvo zamijene teškim nadničarenjem?!» Nakon povratka u Hrvatsku, mlada Imoćanka Ivana osnovala je udrugu za pomoć siromašnima «Kolajna ljubavi» i pokrenula projekt izgradnje sirotišta u Tanzaniji, kako bi se barem malo ublažila teška sudbina 50-ero djece. Ivana Parlov diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postala profesorica hrvatskog i njemačkoj jezika kao i književnosti. U Africi (Tanzaniji) pomagala je najsiromašnijima. Ovih dana na svom blogu Ivana piše: “ Dragi prijatelji, s radošću i ponosom vas možemo obavijestiti da je 24. srpnja dovršeno naše sirotište u Songei!Nadbiskup Norbert Mtega ga je blagoslovio, a 100-tinjak naših prijatelja i radnika prisustvovalo je otvorenju i večeri. Djeca se useljavaju svaki dan, a o njima će brinuti naša prijateljica Valentina Globan.”
Više o ovom projektu može se pronaći na www.ivanaparlov.blogspot.com. (missio.ba/kta)