Papa Benedikt XVI. je jučer tijekom opće audijencije podsjetio na desetu obljetnicu preminuća majke Terezije. Preminula je 5. rujna 1997. godine u 87. godini života; 1979. dobila je Nobelovu nagradu za mir, a Ivan Pavao II. ju je 2003. godine proglasio blaženom. Brojni su se jučer sjetili njezina djela, života i tihoga glasa. Plod tišine je molitva, plod molitve je vjera, a plod vjere je ljubav. Djela milosrđa ništa drugo nisu doli djela mira – često je govorila blažena Majka Terezija. Dok je bila ravnateljica škole u Kolkati čula je Isusov glas: „Napusti samostan i idi pomoći siromasima, živi s njima, među njima, kao i oni.“ Otišla je stanovati u predgrađe i počela zbrinjavati najbjednije među bijednima, poglavito gubavce. Ona je vidjela Kristovo lice tamo gdje su drugi vidjeli samo bol i neuspjeh. To je moguće činiti samo ako se prepustimo da nas Krist oblikuje, iz duboke ljubavi prema Isusu, poglavito u Euharistiji, Misi i klanjanju. Pozornost prema drugima je početak svetosti – isticala je majka Terezija.
Živjela je sa siromašnima i za njih, ali se također znala obraćati bogatašima čiji je očaj često osjećala: Siromasi Kolkate nemaju ništa, ali vjeruju u nešto, bogataši izgleda da više ne vjeruju u ništa. Borila se protiv svake vrste nasilja: od rata do pobačaja. Ako ne želite svoje dijete, nemojte ga ubijati, dajte ga meni! Dok god bude majki koje u svojoj utrobi uništavaju život djeteta, uvijek će biti otvoren put nasilju i ratu – govorila je majkama koje su željele pobaciti. Ljubav započinje u obitelji. Moleći zajedno. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. A ako ostanete zajedno, jedni druge ćete ljubiti kao što Isus ljubi vas. Stoga unesite molitvu, radost, ljubav i mir u svoje obitelji i tako ćete rasti u svetosti – često je govorila mladim bračnim parovima.
Nikada nećemo saznati koliko jedan osmjeh može učiniti dobra – ta njezina izreka danas pogađa brojne koji znaju da je više od četrdeset godina osjećala duhovnu sušu, takozvanu „tamnu noć duha“ o čemu svjedoči objavljena zbirka njezinih pisama, koju je priredio otac Brian Kolodiejchuk, postulator kauze za njezinu kanonizaciju, želeći očitovati dubinu njezine svetosti. Nakon što je iskusila veliko prijateljstvo s Isusom, ponovno se u njenu dušu uvukla duboka tama, a to je za nju bio način da ostane ujedinjena s Isusom, njegovom boli u Getsemanskome vrtu i na križu. Njezina je suša bila u osjećajima, a uvijek je govorila da je umom i voljom bila sjedinjena s Isusom. Bila je zaljubljena u Isusa, a istovremeno je osjećala da ga ne ljubi – zaključio je otac Brian. (missio.ba/rv)