Korona ramskog dekanata održana je 27. ožujka 2019. u župi sv. Ante Padovanskog, Gračac. Radni dio korone je započeo u prostorijama župnog ureda u Gračacu u prijepodnevnim satima. Nakon molitve ramski dekan i župnik u Gračacu fra Mato Topić je pozdravio predavača mons. Luku Tunjića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije i Nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela BiH, fojničkog arhiđakona mons. Antu Meštrovića i ostale svećenike sudionike korone. Dekan fra Mato je dao riječ predavaču mons. Tunjiću. Po odredbi Vrhbosanske nadbiskupije u Misijskoj godini tema proljetnih dekanskih korona je o misijama. Tako je Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH govorio u misijama. U prvom dijelu govorio je o Papinskim misijskim djelima: Papinsko misijsko djelo za širenje vjere, Djelo sv. djetinjstva, Djelo sv. Petra, Misijska zajednica. U drugom dijelu mons. Tunjić je predstavio apostolsko pismo Pape Benedikta XV Maximum illud (30. studenoga 1919.) koje je poznato kao magna charta suvremenih misionarskih nastojanja i početak novoga razdoblja evangelizacije. U trećem dijelu svog izlaganja Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela je ukratko predstavio Nacionalnu upravu Papinskih misijski djela spomenuvši neke uobičajene misijske akcije uz redovnu molitvu za misije kao: Bogojavljensku kolektu, Djelo sv. Petra (velika srijeda, prilog svećenika za misije – zvanja), maslinove grančice za cvjetnu nedjelju, akcija MIVA, Misijska nedjelja.
Mons. Tunjić je podcrtao iz apostolskog pisma pape Benedikta XV. Maximum Illud, Papino obraćanje misionarima:
„Nakon obraćanja biskupima i apostolskim vikarima i prefektima, Papa se obraća misionarima od kojih izravno ovisi širenje kršćanske istine i spasenje mnogih duša. Naziva ih ljubljenim sinovima, radnicima Gospodnjeg vinograda. Podsjeća misionare da trebaju prvo razumjeti svoj uzvišeni poziv. Služba vam je, kaže Papa, apsolutno božanska, iznad malih ljudskih interesa jer donosite svjetlo onima u tami – u sjeni smrti, otvarate vrata neba onima koji idu prema vječnoj propasti (razumjeti u kontekstu teologije da izvan Crkve nema spasenja). Posebno podcrtava rad za nebesku domovinu i da se u svakom smislu izbjegne djelovanje za interese države i naroda iz kojih dolaze, jer to može samo štetiti širenju vjere i ljudi će te interese brzo prepoznati. Dakle, izbjeći sve druge namjere i interese, osim navještaja Radosne vijesti. Voditi se samo spasenjem duša. Nažalost, neki misionarski časopisi pišu o interesu određenih zemalja, šire utjecaj svojih zemalja a trebao bi biti izaslanik Kristov, koji prihvaća sve ljude bez razlike.
Osim opasnosti promoviranja interesa vlastitog naroda ili države misionar ne smije imati ni druge interese i koristi: novac, pohlepa, škrtost, niti ijedan porok… Stavlja kao uzor misionarima apostola pogana sv. Pavla koji je pribavljao hranu „radom svojih ruku.“ Misionar mora biti dobro pripravljen kako intelektualno tako i krjeposno. Jer može se dogoditi da se misionar nema s kim posavjetovati pa može zbog tog neznanja izgubiti na ugledu. Čak se misionar mora poučiti i u profanim disciplinama. Papa posebno naglašava svetost života. Misionar mora biti čovjek Božji koji mrzi grijeh. One kojima bude propovijedao više će privući svetošću života nego samim propovijedanjem. (vrijedi za sva vremena) Neka misionar ima najljepše osobine srca i uma, neka bude pun znanja i kulture; međutim ukoliko se te osobine ne pridruže besprijekornom i svetom životu, imat će vrlo malo ili nimalo učinkovitosti za spasenje naroda; često će biti štetni njemu samomu i drugima. Neka bude uzorno ponizan, poslušan i neporočan, osobito pobožan, posvećen molitvi i neprestanom sjedinjenju s Bogom, zdušno se brinući za spasenje duša koje su mu povjerene. Koliko bude više sjedinjen s Bogom, to će mu biti obilnije dodijeljena božanska milost. Potrebno je zaodjenuti se u milosrdno srce, poniznost, blagost, strpljivost. Kad takav svećenik – sluga Božji – misionar dođe pred pogane-one koji nisu čuli za Isusa Krista neće mu moći odoljeti, čak i najtvrdoglavija volja će popustiti i prihvatiti kršćanstvo. Takav misionar neće se bojati nikakvih prepreka, grubosti, pogrde, neimaštine, pa ni smrt ga neće obeshrabriti kako bi oslobodio barem jednu dušu od vrata paklenih.
Misionar se ne smije pouzdavati samo u sebe i svoje sposobnosti. Mora uvijek svoje povjerenje staviti u Boga jer je širenje kršćanske mudrosti Božje djelo. On jedini može prodrijeti u ljudsko srce, udijeliti potrebne kreposti i snagu prihvatiti Ga i živjeti. Ako Gospodin ne pomogne umornom službeniku, sva njegova nastojanja bit će uzaludna. Božja milost nije nikada uskraćena onima koji je zazivaju“.
Nakon radnog dijela korone uslijedila je Sveta misa u crkvi sv. Ante, kojom je predsjedao i propovijedao mons. Meštrović. Potom je uslijedio zajednički ručak kojeg je priredio župnik i dekan fra Mato sa svojim suradnicima. (missio.ba/kta)