Mjesec je svibanj već za nama. Nema sumnje da smo nastojali dobro iskoristiti vrijeme te kojom molitvenom ružom okitili svoju Nebesku Majku. Time je i duša osjetila mirise blizine Gospina srca pod kojim se utjelovila Druga Božanska Osoba s Presvetim Srcem kojemu je posvećen ovaj mjesec lipanj.
Cjelomjesečni hod s Marijom svibnja Kraljicom bio je izvrsna prigoda da, zajedno s Gospom, obnovimo svoj „da“ u vjeri Bogu, kao i žar za naviještanjem Radosne vijesti spasenja. Trebao bi nam trajno ostati u sjećanju primjer Gospe koja s tolikim žarom napušta svoj kraj i putuje u Gorje, pomoći svojoj rođakinji Elizabeti. Nije to bila samo pomoć trudnici u poodmakloj dobi. Marija je žurila podijeliti radost – začetoga Isusa, drugima posvjedočiti i donijeti radost Sina. Ona ne drži samo za sebe taj blagoslovljeni dar i milost, ne čeka da joj se dođe u susret. Gospa, kao izvrsna misionarka, drugima nosi Isusa, pomaže im da ga susretnu. Srce je Marijino prostor u kojem se Sin Božji nastanio i postao srce Marijine i naše vjere, prostor u kojem je dobro prihvaćen i u kojemu se dobro osjeća.
Ova nas slika Gospina pohoda Elizabeti podsjeća na naše misionare. Vjera ih tjera iz svoga mjesta u nepoznati kraj. Ne drže Isusa samo za sebe, nego žure da tu radost podijele s drugima. Nose Isusa „ad gentes“, svim narodima, da i drugi osjete radost njegove blizine te ritam svoga srca usklade s njegovim Božanskim srcem koje kuca za svakoga brata čovjeka.
Dok ovo pišem, dolazi mi na pamet utemeljitelj Misionara Presvetoga Srca Isusova (MSC), francuski svećenik Jules Chevalier koji je na poseban način bio pobožan Majci Božjoj. Štovao ju je kao Majku Srca Isusova. Njegova zajednica Misionara utemeljena je na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1854., na isti dan kada je proglašena dogma o Bezgrješnom začeću. Svećenik je Chevalier shvatio da samo zagovorom Gospinim i s pomoću Isusovom može pobijediti bijedu svoga vremena: nevjeru, vjersku mlakost i sebičnost.
Sve troje nabrojeno predstavlja bijedu i ovoga našega vremena. Bezboštvo, relativizam, egoizam, teški su grijesi i ovoga našega modernog društva. To je temeljni izvor svih recesija kao i glavni razlog učestalih depresija. Srce čovjekovo može izliječiti i pomoći mu samo ljubav Srca Marijina i Presvetoga Srca Isusova.
Mjesec lipanj, posvećen Srcu Isusovu, dobra je prigoda da zasučemo rukave i prihvatimo se posla. Vrijeme leti, i ovo je polugodište na izmaku. Iziđimo iz svoje sebičnosti. Žurno pohitimo i ponesimo Isusa tamo gdje još nije dospjela njegova poruka spasenja. Osobita je potreba vratiti ga u obitelji, u sela i gradove, u srca ljudi, vratiti ga tamo gdje su ga ljudi odbili jer tobože nemaju vremena. Zato je žuran poziv Crkve na misiju „ad gentes“ i na Novu evangelizaciju.
To su dva kolosijeka koji vode do istoga cilja. Jedan te isti sadržaj upućen na dvije adrese. Jedna te ista zadaća napisana s obje strane papira. Prvi za one koji nisu imali priliku otkriti svoj pravi identitet, drugi za one koji su ga izgubili. Jedno te isto evanđeosko sjeme čeka da bude posijano kako bi donijelo nove plodove mira i napretka, trajnu radost i vječnu sreću.
Svi naši dani, mjeseci i godine trebali bi se odvijati u ozračju Srca Isusova i Srca Marijina. Ta dva srca Sina i Majke, pozivaju nas da se ne bojimo posvjedočiti svoj kršćanski identitet te da hrabro i zauzeto naviještamo Evanđelje.
Molitva: Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!, neka bude svakodnevni vapaj na našim usnama, vapaj sjedinjen s nakanom Svetoga Oca i cijele Crkve: Da kršćani u Europi ponovno otkriju svoj identitet i s većom zauzetošću sudjeluju u naviještanju Evanđelja.
Don Ivan Štironja