Gdje god da jesu – Marijine sestre slamka su spasa

marijine sestre u beninu

Marijine sestre u Beninu djeluje od 1988. kada su ju otvorile s. Dorotea Dunđer i s. Maristela Galić. Raspoređene su u šest zajednica po različitim dijelovima Benina – odnosno u tri biskupije

Misija Družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice u Beninu djeluje od 1988. kada su ju otvorile s. Dorotea Dunđer i s. Maristela Galić, inače obje iz BiH, a kojima se nedavno pridružila i s. Ivančica Fulir iz Zagreba, koja je za portal Nedjelja približila njihovu misiju i tamošnje prilike…

Kako je naglasila, Bog je blagoslovio njihov dolazak i žrtvu te tako trenutno u Beninu djeluje 36 domaćih afričkih sestara i njih tri misionarke.

Raspoređene su u šest zajednica po različitim dijelovima Benina – odnosno u tri biskupije: Biskupija Porto Novo (Affamey, Fifađi, Malanhoui, Porto Novo), Biskupija N’dali (Biro) i Biskupija Parakou (bolnica Parakou).

Ondje vode dva dječja sirotišta s približno 100 djece bez adekvatne roditeljske skrbi, kao i dvije ambulante. „Pred otvaranjem smo nove zajednice – Doma zdravlja za djecu. Ali to naravno ovisi o dobroti ljudi u Hrvatskoj i BiH. Same to ne možemo izgraditi i otvoriti, no vjerujemo da će Bog providjeti i da će se ta zajednica uskoro otvoriti“, ne skriva svoje pouzdanje misionarka Fulir.

Također, Marijine sestre – kako ih se obično naziva – rade u državnim i katoličkim školama te bolnicama; gdje je potreba, sudjeluju u župnoj katehezi, pripremi euharistijskog slavlja s djecom, te vode molitvenu zajednicu Čudotvorne medaljice u mjestima gdje se nalaze.

Ukrajina pomaže Beninu

S. Ivančica prvi je put u Beninu završila Božjom voljom, i to prije 12 godina, a kaže kako se prva ljubav nikada ne zaboravlja te ju je dobri Bog vratio onamo gdje ga je bolje upoznala i zavoljela. „U biti, tamo sam i upoznala Marijine sestre i nakon manje od godinu dana volontiranja ondje se i javio moj poziv koji je u smislu misijskog puta tamo i počeo. Vratila sam se nakon devet mjeseci provedenih u Beninu i poslije dva-tri mjeseca stupila u samostan – u formaciju Marijinih sestara u Osijeku. Dva mjeseca nakon prvih zavjeta, odmah poslije novicijata, naša družba je otvarala već drugu misijsku zajednicu u Ukrajini gdje smo poslane jedna sestra iz Slovenije i ja iz Hrvatske“ – bilo je ovo prije njezina ponovnog odlaska u Benin u rujnu.

Kazala je kako se Benin i Ukrajina ne mogu uspoređivati. „Ukrajina je naspram Hrvatske siromašna zemlja, ali opet miljama i miljama daleko od mog Benina. Ukrajina usprkos svojoj birokraciji i korupciji te problemima kojih ne manjka – živi. Nedavno su mi se javili moji dragi Ukrajinci – vidjeli su moje slike na Facebooku i odlučili prikupljati novac da mi pošalju za djecu.

Nisu to bogati ljudi, ali su ljudi sa srcem koji vide potrebe drugih. Jako su me tom porukom usrećili. A usrećit će i djecu kada stignu njihovi darovi“, rado je podijelila s. Ivančica posvjedočivši kako zaista „ne daje tko ima novca, nego tko ima srca“, što nosi posebnu čar, poglavito u ovo blagdansko vrijeme.

Baš i nema logike…

Dotaknuli su se i još uvijek aktualne pandemije koronavirusa o kojoj se, kako kaže misionarka, puno govori na radiju i TV-u. „U selima gdje postoji struja ljudi su dosta u strahu. Stižu poruke o obveznom cijepljenju i sl. Pokušali su se nametnuti neki europski standardi zaštite. Dezinfekcija ruku i maske, ali Afrika je siromašan kontinent. Gdje sva djeca mogu kupovati maske i redovito ih mijenjati?! Tako kupe jednu jednokratnu masku i nose ju tjednima. Malo je ‘provuku’ kroz vodu i opet stave. Od tog nošenja nema nikakve koristi jer ona ne može apsolutno ništa sačuvati u stanju u kome bude.” rekla je sestra.

“Ali – propisi se moraju poštovati jer se u suprotnom plaćaju velike kazne. Zabranjena su velika okupljanja tako da su se procesije i druga vjerska zbivanja itekako smanjila. I to ljudima jako teško pada. Ukoliko odemo na tržnicu, tamo se stotine – ako ne i tisuće ljudi u gužvi dodiruju međusobno, ne nose se maske. I nitko nikoga ne kažnjava! Ali mi moramo paziti kada ulazimo u crkvu da nas tko ne vidi bez maske i ne prijavi kako ne bismo platili kaznu“, objasnila je misionarka.

U službi patničkoj braći

Kako smo spomenuli na početku, sestre su u Biskupiji Porto Novo, gdje su već prisutne, zamoljene prihvatiti upravljanje i rad u Centru za zdravlje djece u selu Banigbé Gare koje se nalazi oko 30 km od grada Porto Novo, uz granicu s Nigerijom. Ukupan broj stanovnika mu je oko 4 000.

Župnik rimokatoličke zajednice prvi je uočio potrebu i zamolio sestre za dolazak budući da je vidio dugogodišnje rezultate njihova rada u drugim selima i na bolničkim radnim mjestima. Centar za zdravlje trebao bi biti mala pedijatrija koja bi primala isključivo djecu. Naime, uočena je visoka stopa smrtnosti djece na tom području jer kako je granica s Nigerijom blizu, veliki broj roditelja odlazi tamo zbog ekonomskih razloga, a djeca ostaju s nedovoljnom skrbi te često obolijevaju nemajući nikoga tko bi njihove bolesti uočio u ranim fazama i pomogao im s liječenjem.

Također, dugogodišnje iskustvo rada po selima govori o važnosti edukacije lokalnog stanovništva o prevenciji raznih bolesti. Lokalno stanovništvo podupire ideju za dolaskom sestara i otvaranjem Centra jer imaju povjerenje u kvalitetu njihova rada. „Ponudili su nam jednu prostoriju u postojećem Domu zdravlja za odrasle kako bismo primale djecu, i jednu kolibu bi nam iznajmili po povoljnim uvjetima kako bi sestre u njoj mogle za početak živjeti.

Velika želja za dolazak u selo Banigbé Gare

Iako imamo veliku želju za dolazak u selo Banigbé Gare kako bismo pomogle djeci, suočene smo s određenim financijskim poteškoćama. Spremne smo za početak poslati dvije sestre koje iza sebe već imaju dugogodišnji, uspješan rad u ambulantama i bolnicama, ali potrebno je izgraditi centar zdravlja za djecu koji je dostojan nositi to ime. Postojeća soba ne izgleda kao pedijatrija, niti to u svojoj osnovi jest. Potrebno je tako izgraditi Centar za zdravlje koji će imati osnovne prostorije za rad i opremu za zbrinjavanje bolesne djece.

Također, sestre zbog sigurnosnih razloga ne mogu dugo stanovati u kolibi koju nam je selo voljno ustupiti. Naša najbliža zajednica je predaleko da sestre svakodnevno putuju na posao, kako nam je bila prvotna ideja u velikoj želji da što prije započnemo s radom. Biskup Porto Nova je s pravom odbacio tu zamisao zbog sigurnosti sestara“, objasnila je misionarka Fulir pouzdajući se u Božju providnost i dobrotu ljudi Crkve u Hrvata.

Jasno je da sestre u ovomu projektu trebaju našu pomoć kako bi nastavile biti slamka spasa i karika lanca dobrote. Svrha kongregacije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice potpuno je darivanje članica Bogu putem vjernog nasljedovanja Gospodina Isusa Krista i Marije, službenice Gospodnje. Stoga je svaka sestra svjesna da prilikom ulaska u družbu mora sebe staviti na raspolaganje Bogu, to znači staviti svoju volju, snagu, cijelu sebe u službu patničkoj braći – naše misionarke u Beninu upravo to i čine. Podržimo ih. (kta/nedjelja.ba)