Na prijedlog vlč. Tome Kneževića, ravnatelja Ureda katoličkoga dušobrižništva Ministarstva obrane BiH, održan je u Bijelom Polju kod Mostara u Kući „Emaus“ Caritasa mostarske biskupije u vremenu od 26. do 28. ožujka 2010. godine Drugi duhovni seminar za vjernike-katolike časnike Oružanih snaga BiH. Tema Drugog seminara, kojeg je vodio mostarski biskup mons. dr. Ratko Perić bila je „Probrane Isusove parabole, prispodobe, pouke o Bogu i čovjeku“. Na seminaru je sudjelovalo osamnaest pripadnika Oružanih snaga BiH s glavnim kapelanom Oružanih snaga BiH vlč. Željkom Čuturićem. Njima se priključio i mostarski bogoslov Davor Berezovski, koji se petodnevnim duhovnim vježbama priprema na đakonat. Seminar je započeo svetom Misom i Večernjom molitvom u petak, 26. ožujka u 18,00 sati.
Nakon večere održano je prvo biblijsko glasno razmišljanje o prispodobi „Radnici posljednjega sata“ (Mt 20,1-16). Vlasnika vinograda Isus prikazuje kao pravedna, velikodušna, slobodna i milosrdna gospodara. Pet je skupina radnika koje gospodar poziva u svaka doba, do večeri. S prvima se pogađa po denar, drugima će dati što bude pravo, tako i trećima i četvrtima, a petima nije ništa rekao, neka bude barem čaša rakije, misle oni posljednji! Prigodom isplate dnevnice posljednjima kao i prvima, po denar! Prvi se pobunili jer su očekivali više od pogodbe, a gospodar im lekciju čita i pita ih, a zar nema pravo raspolagati svojim novcem kako on hoće? Prispodoba upućuje na tri poruke: U Božjem vinogradu ima posla za svakoga, od časnika do velečasnoga, u svaka doba, i za komunizma i u demokraciji. Bog se ne da nadmašiti u velikodušnosti. U Crkvi, kao Božjem vinogradu, uvijek je bilo više radnih mjesta negoli radnika.
U subotu, 27. ožujka, jutarnja molitva u kapelici Gospodinova uzašašća, moljena je u dva kora. Nakon doručka, od 9,00 do 10,00 sati drugo dijaloško razmatranje bilo je opet o vinogradu, koji je Gospodar ili Kyrios ogradio i uredio te ga velikodušno iznajmio (Mt 21,33-34). Najprije ga iznajmio prvoj skupini vinogradara očekujući svoj urod ili kiriju. Vinogradari se tijekom vremena opili vinom i slobodom i digli se na Gospodara. Pobili mu prve sluge-proroke koji su došli po urod, tako isto i druge, i konačno udarili mu i na Sina, kojega kao baštinika smakoše, nadajući se da će njima pripasti Božji vinograd. Tu tragediju Sinovljevu, koja je spasonosni plan Božji, slavimo upravo u Velikom tjednu, smrt i uskrsnuće. Gospodar mijenja taktiku, šalje dobro opremljenu vojsku, vinogradari tragično završavaju, a vinograd se iznajmljuje drugim novim vinogradima, koji će donijeti urod „u svoje vrijeme“.
Vinograd može značiti naše ljudsko tijelo, s čudesnim srcem i mozgom, našu dušu s razumom i slobodom, Sveto Pismo, svete sakramente, sredstva spasenja, ovaj svijet. Za sve treba Bogu dati račun, urod. Donosimo li urod mi, koji smo u Crkvi i odgovaramo li na ono što Bog od nas traži?
Bogati Gavan i ubogi Lazar (Lk 16,19-23), bilo je treće zajedničko razmatranje od 11,00 do 12,00 sati, najprije nad socijalnim stanjem bogatunovim i Lazarovom na ovome svijetu, pa onda nad vječnim stanjem jednoga i drugoga na drugome svijetu, sve prema Isusovoj učiteljskoj paraboli. Bogatun preobiluje hranom, odijelom, društvom. Vazda kao na Božić! A Lazar (= Bog je moja pomoć!) obasuo se čirevima, hrani se mrvicama, u društvu s ćukom, ali strpljiv ko Job!
Na drugome svijetu Bogatun dopao u teške muke. Moli kap vode na vršak jezika. Žao mu braće koja su ostala i kojima prijeti ista sudbina jer su i oni kao i on. Imaju Mojsija i proroke, veli mu Abraham. Lazar je u krilu Abrahamovu: prvoklasni komfor, radost, sjaj, raj! Na ovome svijetu dijelio ih je niski i uski prag, a gore ih dijeli provalija nepremostiva. Zašto je bogatun dopao muka paklenih? Zato jer nije „primijetio“ Lazara na kućnom pragu preko kojega je inače svaki dan prelazio stotinu puta! Poruka je bila kako svatko ima svoga Lazara i svoga bogatuna na ovome svijetu. Ako te ne može poučiti Biblija i Lazar, ne će te poučiti ni svi mrtvi da ustanu večeras.
Poslije podne, od 15,00 do 16,00 sati, obrađena je prispodoba: „Božji talenti i ljudski denari“ (Mt 18,21-35). Bogati gospodar posudio nekomu čovjeku 10.000 talenata, svota neprocjenjiva. Kako mu nije mogao vratiti, gospodar mu sve oprostio. Ali ovaj čovjek imao je svoga dužnika od 100 denara, kojega je stao daviti da mu vrati sve i odmah. Dužnik isto tako tražio oproštenje, ali mu nije udijeljeno. Čuo Gospodar za cio škandal i zatražio račun od svoga dužnika od 10.000 talenata. Kada nećeš po milosrđu i da sam pokažeš milosrđe drugomu, hoćeš po pravdi. Poruka je bila kako ne možemo dobiti od Boga oproštenje, ako ga sami ne udijelimo braći. Samo će milosrdni postići milosrđe. Zaustavimo se koji put u Očenašu kod one riječi: Kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! Potom je bila prigoda za osobnu svetu ispovijed.
Za vrijeme svete Mise propovjednik je govorio o bogatu bezumniku, prispodobi u kojoj je samo jedno „lice“ u prvom i jedinom licu (Lk 12,13-21). Isus predstavlja nekoga bogataša kojemu je urodilo i prerodilo, a nije imao nikoga doli sebe samoga. Sve su mu zamjenice: ja, meni, o meni, oj ja, nu mene; svi su mu glagoli bili samo: ja ću srušiti, ja ću podignuti, ja ću zgrnuti, ja ću počivati, ja ću biti, ja ću piti, ja ću uživati. A upravo te noći anđeo mu čuvar iščupao dušu iz usaljena tijela. Poruka kaže: Na raport, dušo bogataševa! Bezumniče, što si spremio, čije će biti? Tako biva onomu tko se bogati u propadljivu bogatstvu, a ne u Bogu. Duša nije stvorena za materijalno uživanje nego za nebeske radosti!
Poslije večere i odmora, od 21,00 do 22,00 sata još jedna Isusova prispodoba između njih šezdesetak u evanđeljima: Svadbena gozba (Lk 14,15-24). Kralj poziva na čašćenje, na svoju izvrsnu gozbu, najprije svoje prijatelje, koji se ispričavaju svojim privatnim poslovima: kupio njivu, kupio volove, sam se oženio, zatim se obraća svima nesposobnima, konačno naređuje da se kuća napuni. Poruka kaže kao su svi pozvani, ali se svi ne odazivaju. U čemu je kazna neodazvanih? U tome što su izgubili mnogo, jer ne sudjeluju u radosnoj gozbi Gospodara svoga.
U nedjelju, 28. ožujka, nakon rane jutarnje i doručka, od 8,00 do 9,00 sati obrađena je parabola „Talenti s nagradama i kaznama“ (Mt 25,14-30). Što je talent? Život, roditelji, zdravlje, pamet, moral, sakramenti, brak, zvanje, vojnička profesija. Ne možemo biti jednaki u rezultatima, ali možemo u nastojanjima da dadnemo sve od sebe. Gospodar daje povjerenje, kredit, imetak na obradbu, u trgovinu. Daje slobodu da svatko radi što hoće s njegovim talentima. Ali jednoga dana dolazi polaganje računa, inventura, povjerenje, vraćanje kredita.
Rezultati? Tko je radio, prima trostruku nagradu: najprije pohvalu, zatim viši čin i konačno puninu radosti; a tko je ljenčario, prima kaznu: najprije ukor, zatim mu se oduzima i ono malo čina što misli da ima i konačno ga se baca s posla u mjesto plača i škrguta zuba. Polazak u Mostar na misno slavlje.
Sveta koncelebrirana Misa u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve s procesijom po crkvenom dvorištu s maslinovim grančicama mira, s pjesmom, s podsjećajem na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Isus ulazi u tjedan smrti i pokoja da u nedjelju uskrsne. A ljudi ga pozdravljaju kao trijumfatora, za kojega misle da će pobijediti ovozemna carstva i židovske glavare postaviti na kormilo svijeta. Ukrivo im ideje.
Biskup je u propovijedi govorio o muci, pod vidom jedinstvena procesa. Optuženik Isus nema odvjetnika, nema svjedoka, nema nikoga do Boga; apostoli: jedan pao, drugi otpao, sav se apostolski zbor prepao i raspao, samo vjerni Ivan hrabro dolazi na Kalvariju, zato je nagrađen darom Isusove Majke! Isus se sam brani. Tužitelji: Veliki svećenik Kajfa, punac mu Ana, Sinedrij, lažni svjedoci, spektakularna nahuškana masa, mržnja, laž, kršenje zakona, toljage i zaušnice, noć, porod od tmine. Suci: Pilat, malo i Herod, i opet Pilat s policijom i vojskom. A tužne žene? One su posebna priča. Njih se ne poziva za svjedokinje. Drži ih se podalje, da ne smetaju procesu. Gospa supatnica, Magdalena i Saloma također supate, još dvije Marije i jedna Ivana, samo uzdišu, one su na Isusovoj strani, ali nema ništa, osim sućuti. Pilatovica pokušava zaustaviti Pilatovu presudu, ali ne uspijeva. Narikače plaču za plaću. Isus ih opominje: Ne plačite vi, žene, nada mnom nego nad sobom i nad djecom svojom. Dvije sluškinje na Kajfinu dvoru, vratarica i kuharica, navalile na Petra: Jesi, bio si njim? Jesi, jesi! On ih mirno odbija. A kako one inzistiraju i posve ga identificiraju, čak i po galilejskom naglasku, on pojačava ton obrane, prelazi u zakletvu i niječe i svoj ljudski i Isusov božanski identitet, koji je inače prije nekoga vremena veličanstveno priznao u Cezareji Filipovoj! Eto kako su ga saletjele, te prave špijunke,, koje je Kajfa bio poučavao kako će pratiti Isusa i Družbu mu kada dođu u Jeruzalem, da je Petar, osramoćen, samo mogao briznuti u gorak plač. Događa se i nama da zaniječemo svoj identitet, i vjernički i svećenički, i u nošnji i u ponašanju! Treba li primjera? Više bi nam trebalo gorka plača!
Biskup je na kraju svete Mise, prije svečana blagoslova, pozdravio časnike, sudionike duhovnoga seminara, i zaželio im sreću osobnu, obiteljsku, na svakome mjestu, osobito da dostojno i časno paze na svoju časničku službu! (missio.ba/kium)