Dugogodišnji hrvatski misionar u Zambiji don Boris Dabo na svojim web-stranicama http://zambezimissions.org donosi vijest kumstvima i o đačkom veselju zbog pristigle zimske uniforme od dobrotvora iz Hrvatske. Vijest donosimo u cijelosti.
Misija Njoko Malomo pokriva područje na četiri rijeke. Najveća je rijeka Zambezi koja je jedna od najvećih rijeka u Africi i prolazi baš ispred moje kuće u misijskom selu. Nedaleko misijskog sela ili misijske postaje u Zambezi utječe rijeka Ndjoko. Tridesetak kilometara od misije, prema sjeveru, u Zambezi utječe rijeka Nangombe. Još tridesetak kilometara sjeverno u veliki Zambezi slijeva se rijeka Lumbe. Sve te rijeke imaju svoje plodne doline uz koje ima mnogo malih sela. Čitav ovaj kraj je do sada neevangeliziran sa strane katoličke Crkve. Što se školstva tiče na ovom velikom području postoje 4 državne osnovne škole koje pokrivaju možda 10% potencijalnih polaznika. Postoje dvije seoske, ne državne škole (Community School), jednu od njih smo mi otvorili u selu Simatapa. Kumstvo za prva dva razreda te škole preuzeo je misijski ured u Zagrebu. Zahvaljujući kumovima za 57-ero djece u toj školi uskoro će djeca dobiti školske uniforme, dobiti će još školskih klupa i drugih školskih potrepština.
Misija školuje još četrdesetak djece koja državnu školu polaze u selu Ndjoko Malomo koje se nalazi na pet kilometara od misijskog sela. Kumovi za tu djecu su većina preko sestre Augustine Vukančić iz Drniša a ima još nekih koji imaju druge kumove koji se prijavljuju putem interneta. Kad dobijemo nečiju ponudu za školarinu djeteta, onda otvorimo našu „listu čekanja” ili potražimo one za koje vidimo da su potrebni pomoći. Tada ih pozovemo, uzmemo njihove podatke, fotografiju i upoznamo prijavljenog kuma s djetetom. Kum tada uplati 100 eura u kunama na račun misije koji se nalazi na web stranici i tako započinje kumstvo.
Dijete koje ima kuma dobije ono najnužnije što mu treba da bi polazilo školu. Mi uplatimo za dijete školsku pristojbu ili ako nam je to nemoguće onda mu damo novac da uplati jer neka polaze školu u drugom mjestu. Kupimo im školsku uniformu, bilježnice i olovke.
Svu djecu pratimo i tražimo školski izvještaj o urednom polaženju i uspjehu. Na praznicima, oni koji su bliže misiji, imaju dužnost dva dana po nekoliko sati raditi poslove koje im dadnemo. Time želimo postići da budu bliže misiji i da pokažu zahvalnost. Svako dijete, koliko je to moguće, zna ime svog kuma. Preporučamo im neka mole za svoje kumove.
Kako je ovo nova misija, katolička Crkva je tek na pomolu pa zato i ne očekujemo da prednost u pomaganju imaju katolici. Njima je to rečeno i velika većina koje pomažemo nisu katolici. No, nadamo se da će im u životu ostati u sjećanju da su pomognuti preko katoličke misije onda kad im je bilo najviše potrebno. (missio.ba)