Božić je svuda i svem svijetu, no u nekim dijelovima kugle zemaljske daleko je od blještavila i konzumerizma, živi se, rekli bismo, iskrenije kao primjerice u Ugandi…
Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik
Saznati kakav je to Božić u ovoj afričkoj državi, pomogla nam je s. Kata Karadža, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, koja skoro tri godine djeluje u misiji Rwentobo koju su 2018. otvorile njezine susestre kojima je tada bila provincijska glavarica.
Bolesna pohoditi
Kako nam je kazala, kao redovnička zajednica za Božić se pripremaju molitvom i čineći djela milosrđa. Žive svoju svakodnevicu s ljudima iz njihova mjesta te obavljaju poslove za koje je svaka od njih zadužena. „Puno je siromaha i potrebitih tako da nam je uvijek živo. Osim toga, ono što nas raduje u vrijeme došašća jesu i posjeti bolesnicima, starima i nemoćnima. Dakle, u došašću svećenici obilaze bolesnike i dijele sakramente ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Mi im se pridružimo i dok oni obavljaju sakramentalni dio, mi sestre molimo s ljudima, razgovaramo, upoznajemo ih i ponesemo nešto hrane, odjeće ili higijene na čemu su nam zahvalni. Ponekad treba pješačiti i teže se dođe do bolesnika, ali kada stignemo na cilj, uvijek je prisutna radost. Kada se sve završi, u filijali ili župi slavi se sveta misa koja je svečano pripremljena jer u nekim filijalama svećenik dolazi rijetko. Sama naša župa broji oko 27 filijala dok su svega tri svećenika“, istaknula je misionarka Karadža.
Gladna nahraniti
Također, osvrćući se na predbožićne i božićne običaje, spomenula je kako gdje god bili poruka Božića je ista, a običaji su drugačiji i različiti. „Naviještati i svjedočiti da se Isus ponizio i smjestio u štalicu želeći biti siromašan sa siromašnima i tako pokazati kako je došao biti i ostati s čovjekom do kraju svijeta jest najljepša poruka koju se može prenijeti u sve krajeve svijeta.
Naravno, i Uganđani imaju svoje običaje. Zasigurno život se odvija u skromnim uvjetima samim tim što nema kićenja jer nemaju struju za upaliti lampice, kuće su male i skromne tako da ih je lako urediti, pomesti, oprati, nešto skuhati i tako provesti dan. Njima je želja da imaju na Božić meso i uz to još rižu jer to nemaju često. Budući da mnoge obitelji nemaju meso za Božić, ipak će nastojati svi nabaviti kokoš, zeca ili neku drugu vrstu mesa i pripremiti drugačije od svakodnevice. Kod njih je jako prisutno dijeljenje s drugima, i iako nemaju dovoljno, oni će uvijek dati i podijeliti s drugom osobom ono što imaju“, posvjedočila je s. Kata nesebičnost naroda među kojim djeluje sa svojim susestrama.
Nekoliko dana „zornica“
Zanimalo nas je i njezino poimanje razlika proslave Božića u BiH i Ugandi. „Za naš narod u BiH pa i za nas koji smo svoje djetinjstvo ili jedan dio života tamo proveli, nekako je nezamislivo bez misa zornica. U narod je urezano i prenosi se s koljena na koljeno pa vjerujem da se i danas s posebnim oduševljenjem dolazi na zornice.
U našoj župi nema zornica, ali ima devetnica za svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Tih dana imaju rane mise, a prije toga pobožnost moljenja krunice i nošenja Gospina kipa oko crkve u procesiji uz pjesmu. To je poseban doživljaj. Vraća sve nas u djetinjstvo pa možemo reći da imamo barem nekoliko dana zornice. Crkva bude prepuna. Tako je lijepo vidjeti još za mraka s baterijama kako se ljudi okupljaju na molitvu i hrle u crkvu“, rado je podijelila misionarka.
Kako izgleda snijeg?
Kazavši kako smo svi u božićnim danima usmjereni prema dragim ljudima kao što su redovnička zajednica, obitelj te prijatelji, i njezine misli spontano lete u društvo najbližih što je, kako kaže, i normalno.
„Neobično mi je da za Božić nemamo hladno vrijeme i zimu, odnosno snijeg jer za nas je kako znamo uvijek uz Božić povezan snijeg, iako se to dosta promijenilo. Ovdje nikad nema snijega i mnogi ne znaju kako on izgleda. Osim toga, neobično je da za Božić imamo jako sunce, vrućinu i teško je to spojiti s Božićem… Ili još zanimljivije, u to vrijeme imamo mladi kukuruz iz našeg vrta i još neko povrće pa uberemo i počastimo se.
No, zasigurno s manjom potrošačkom kulturom i manjom brigom što mogu darovati i kupiti drugome, čovjek dublje doživljava ono bitno. U siromaštvu i jednostavnosti događa se susret s novorođenim Djetetom koje je Spasitelj čovječanstva. I oni se lijepo pripreme za ovu svetkovinu i, što je najvažnije, svi dolaze u crkvu na misu te euharistijsko slavlje traje po nekoliko sati. Svi mole, pjevaju i plešu. To je dan zajedništva i nitko se ne žuri. Ponekad se u sebi zastidim kada vidim kako to oni sve nekako čine radosno, predano i cijelim srcem“, iskrena je naša sugovornica koja je s nama podijelila i jednu zanimljivost vezanu za njezin prvi Božić u Ugandi.
Betlehemski prizor
„Rado se prisjećam prvog Božića ovdje. Dakle, išle smo na takoreći Polnoćku (misa u 20:00 h) pa smo se pješice iz filijale vraćale kući. To je 15-ak minuta hoda. Kada smo izišle iz crkve, lagano smo išle prema kući, nebo je bilo veličanstveno, puno zvijezda, a jedna je bila baš posebna kao da je bila prethodnica. Tako hodajući, divile smo se ljepoti neba i svjetlosti koja rasvjetljuje mrak. Iako je bila noć, mi smo vidjele kao da je dan. Večer je bila posebna, ali ona uistinu i jest posebna jer je sveta noć. Kako smo se približavale kući, na putu smo srele pastira s velikim stadom goveda koje je prelazilo put. Bile su krave, koze, ovce, a pastir poput onih pastira iz Isusova vremena. Bile smo ugodno iznenađene i zanimljivo je bilo sresti pastira u to doba jer obično zatvaraju goveda ranije. Sve smo onako spontano rekle – evo ovo je doživljaj upravo onoga što proživljavamo i slavimo.
Kao što je Sv. Franjo pripremio žive jaslice u Grecciju i slavio novorođeno Dijete te ga uprisutnio među ljudima, tako smo i mi ne pripremajući taj prizor, spontano naišle na njega, te mi se urezao u biće. Bio je to prizor kao u Betlehemu. Bio je to pravi Božić“, spomenula je sestra.
Dijete je najljepši dar
Na kraju je podsjetila kako Bog svijetu svake godine daruje svoga Sina preko novorođenog Djeteta. „Dijete je najljepši dar na kome treba zahvaliti. To dijete je nama darovano. Besplatno. Isus nas poziva na poniznost, solidarnost, mir i zajedništvo. Budimo jedni drugima blizu ovoga Božića i imajmo osjećaj za bolesne, nemoćne, ostavljene. Pružimo radost jedni drugima jer tu radost nam je Isus podario. Neka ovaj blagdan bude blagdan susreta i radosti. Ne zaboravimo siromahe, ne zaboravimo radovati se zbog Kristova dolaska.
Želim da svi mi doživimo Božić, ostavimo sve što nas odvlači od Božića i neka On bude jezgra u našim srcima i bićima.
Čestit Božić i blagoslovljena Nova godina“, poručila je naša sugovornica, misionarka s. Kata Karadža. (missio)