Godwin mi je prijatelj, živi u selu Namenya, tridesetak kilometara od Nawinde. Rekli su mi da ga je ujela zmija, i to dva puta, dok je brao kukuruz u svom polju. Otišao sam ga posjetiti, ležao je na tlu, na prostirci od trstike. Pokriven dekom, noga u koju je bio ujeden omotana u krpu. Pokazao nam je dvostruki zmijin ujed na otekloj nozi. „Kad me je ujela“, govorio je teško i s bolovima, „bio sam sâm u polju. Zamračilo mi se kao da je noć, osjetio sam bolove u nozi i oko srca. Vikao sam za pomoć i srećom je netko čuo te su me stavili na saonice i dovukli ovdje u zdravstveni centar. Tu sam već tjedan dana i još me boli, no bolje je. Rekao nam je i koja je to zmija mogla biti iako ju nije vidio. Nije bila ona najgora od koje se odmah umre…srećom. Molili smo za njega, pitao sam ga ako možemo moliti i pristao je. Položio sam ruke i molili smo za ozdravljenje, mi iz crkve u Nawindi koji smo ga došli posjetiti i donijeli mu darove: kikiriki, tikve i šećer. Ostavili smo ga, nadam se da će ozdraviti iako bi mogao imati posljedica na toj nozi, možda paralizu gležnja, ne znam. (missio.ba/b.d.)
Bolesnik od ujeda zmije
