Na današnji dan rođen je biskup Nancya Charles de Forbin-Janson, utemeljitelj Papinskog misijskog djela svetog Djetinjstva, koje je nastalo u Francuskoj u svibnju 1843.
Misije ga zaokupljuju
Charles de Forbin-Janson rođen je u Parizu 1785., a preminuo je 12. srpnja 1844. u Marseilleu. Potječe iz obitelji čija će odanost kralju biti jednako važna kao i njegova podložnost Crkvi. Nakon nekoliko godina u Condéovoj vojsci, postao je dio Napoleonove vojske, a početkom 1805. je postao revizor u obnovljenom Državnom vijeću. Sudjelovao je u pregovorima o primjeni Konkordata i obnovi bogoslužja u Francuskoj. Istovremeno, dok mu je majka dogovarala brak, Charles je razmišljao o sjemeništu u koje je stupio 1808. Među njegovom subraćom bio je Sv. Eugen de Mazenod, budući utemeljitelj Misijskih Oblata Marije Bezgrešne. Njihovo prijateljstvo hranilo se zajedničkom željom za služenjem Crkvi. Brinuli su zbog dekristijanizacije Francuske nakon revolucije, nedostatka svećenika i neprimjerenog života dijela svećenstva. Crkva je morala nadvladati mnoge izazove.
Dok je posjećivao svećenike pariških inozemnih misija i kao sjemeništarac držao satove vjeronauka djeci župe Saint-Sulpice, saznao je za brojne aktivnosti misionara, a posebno o misijama u Kini. Osjećao je veliku zabrinutost za tu djecu, osobito zbog njihove pripreme za pričest.
Zaređen je za svećenika u prosincu 1811. u Chambéryju, ali i dalje ostaje zaokupljen misijskim djelovanjem. Vratio se u glavni grad kao mladi svećenik, oklijevajući između želje da ostane u Francuskoj i želje da naviješta Evanđelje u Kini. Tražio je savjet od pape Pia VII., koji mu savjetuje da najprije pritekne u pomoć ljudima oko sebe jer su misije potrebne i u Francuskoj. Pridružio se osnivanju opatije Rauzan 1815. i Missions de France u Beauvaisu, Angersu, Nantesu i Vendéeu. Godine 1818. bio je na sedmotjednom misijskom putovanju u Turskoj, u Smirni. Bila je to njegova prva misija u inozemstvu i tamo je bio briljantan. Charles je 21. studenoga 1823. imenovan biskupom u Nancyju i Toulu. Posvećen je 6. lipnja 1824. u kapelici Mont Valérien, gdje je i osnovana Misija.
Neprihvaćen
Iz nekoliko razloga nikada nije bio prihvaćen u svojoj biskupiji. Bio je blizak kraljevskoj obitelji i napisao pismo u znak proslave zauzimanja Alžira, zbog čega je pobudio mržnju u masonskim krugovima. Zbog revolucije u srpnju 1830. zatvoren je velik broj sjemeništa i biskupija. Monsinjor se u to vrijeme nalazio izvan grada i savjetovano mu je da se tamo ne vraća. Otišao je u izbjeglištvo i nikada više neće vidjeti svoju biskupiju. Rim će kasnije imenovati pomoćnike, ostavljajući biskupu de Forbin-Jansonu titulu biskupa Nancyja i Lorrainea. Biskup će se posvetiti drugim službama, najviše propovijedanju, i zajedno s Pauline Jaricot – utemeljiteljicom Papinskog misijskog djela za širenje vjere – okupiti oko Žive krunice (čija je inicijatorica također Pauline) skupinu biskupa i svećenika s invaliditetom. Pozvan je u SAD i Kanadu gdje je propovijedao u razdoblju između 1838. i 1842., okupljajući i do 12 000 ljudi. Ovo misijsko djelovanje još ga je više približilo Jaricot.
Na Paulinin poticaj
Nakon četveromjesečnog boravka u Rimu, tijekom kojeg je odlučio odustati od svoje biskupije, biskup Charles shvaća kako njegovo zdravlje zahtijeva da napusti svoje evangelizacijsko djelovanje u Sjevernoj Americi. Istovremeno, ozbiljno razmišlja o rješavanju teške situacije djece u Kini. Uprava Djela za širenje vjere u Lyonu takvo misijsko djelovanje smatra konkurencijom, a ne kao posebnim djelom iste cjeline.
Vijeće jasno izražava protivljenje projektu biskupa de Forbin-Jansona. Pauline će ga prosvijetliti da pronađe najbolje rješenje za postizanje onoga što mu je. Doista, Pauline će ga potaknuti da nastavi s njenim radom kako bi osnovao Djelo svetog Djetinjstva s ciljem „spašavanja djece, uz pomoć djece“. Ovo djelo će djelovati na različit način od Djela za širenje vjere, ali će usvojiti njegovu metodu i duh. Poslanje djece i njihovo djelovanje za drugu djecu potaknut će i odrasle kršćane na misijsko djelovanje. Svjedočenje vjere najmlađih može predstavljati ogromno bogatstvo u velikom crkvenom planu misijske suradnje.
„San“ o Djelu svetog Djetinjstva
Posjet biskupa Charlesa de Forbin-Jansona Lyonu 1842. bio je vrlo koristan, jer je biskup neprestano razmišljao o kineskoj djeci koju su napustili njihovi roditelji. Susret je bio uspješan, pogotovo zato što je biskup već duže vrijeme poznavao Pauline Jaricot.
Nakon što je izvijestio papu Grgura XVI. u Rimu o svom evangelizacijskom djelovanju u Sjevernoj Americi, rado je podijelio s Pauline svoj san o osnivanju udruge za spašavanje djetinjstva u „nevjerničkim zemljama“. On kršćansku djecu želi učiniti posrednicima spasenja svojih kineskih vršnjaka. To bi bilo djelovanje Djela svetog Djetinjstva.
Djeca bi mjesečno donirala jedan novčić. Dovoljno je da se djeca mjesečno odreknu jednog novčića kako bi spasila braću i sestre u dalekim zemljama, koji su žrtve ponašanja svojih roditelja, i na taj način živjela za nebesa i za apostolat. Tako će nastati misijsko Djelo svetog Djetinjstva, nadahnuto Djelom za širenje vjere.
Čak ako nam nije potpuno znan utjecaj Pauline na biskupa de Forbin-Jansona, sigurno je da su oboje dijelili ljubav prema misijama i imali uzajamni utjecaj jedno na drugo. (missio)