Predstavnici desetak, od ukupno 13 crkvenih zajednica u okolnim selima koje pripadaju novoj župi Nawinda, sudjelovalo je na tečaju Biblije, kroz tjedan dana. Tečaj je predvodila sestra Eva, rodom Poljakinja, koja vodi biblijsku sekciju u biskupiji Livingstone. Ona je došla iz Livingstona s još dvije žene koje pripadaju njenoj biblijskoj ekipi i smjestila se u novoj kući za goste koja će biti uskoro završena, preostalo je samo bojanje i namještaj. Sestri nije smetalo da spava na tlu jer se kreveti tek prave.
Dvadesetak sudionika i sudionica učilo je osnove Biblije kao na primjer: kako je Biblija nastala, koji su pisci Božje Riječi, kojim je jezicima napisana. S praktične strane učili su kako moliti Bibliju i kako ju tumačiti u njihovim crkvicama na nedjeljnom okupljanju te u malim kršćanskim zajednicama. Za afričke vjernike Biblija je autoritet kome poklanjaju pažnju više od svakog drugog govora.
Ovaj tečaj Biblije jedan je u nizu pouka koje crkveni voditelji u novoj misiji sve češće primaju otkad je počelo osnivanje nove misije prije nešto više od godine dana. Ranije su (u prosincu) imali tečaj o malim kršćanskim zajednicama, to jest o tome kako moliti u svojim selima izvan crkve i nedjeljnog zajedničkog okupljanja. Onda su nedavno imali tečaj o crkvenom pjevanju i crkvenim pjevačima. Uskoro će imati tečaj o katehezi i kako poučavati vjeronauk u svojim zajednicama. Još su molili neka im Father organizira tečaj za voditelje i za crkvena vijeća.
Svi su oni volonteri. Na ove tečajeve dolaze pješke po dan-dva hoda. Čak i hranu sami donesu ili pošalju unaprijed. Kad ponestane, ili kad lovci nisu bili dobre sreće, onda Father pridoda kao na primjer graha ili suhe ribice koje ovdje nema a može se nabaviti u gradu. S malim su zadovoljni, ne traže puno.
Misija potrebna Nawindi
Nawinda je potrebna osvježenja i nove evangelizacije. Starije generacije su primile solidnu vjersku naobrazbu od misionara koji su Nawindu redovito posjećivali iz stare misije Sichili (60 km). No, zadnjih desetak godina, otkad su misionari otišli, na žalost je izostala redovita pastoralna briga, redoviti posjeti svećenika i sakramenti pa su mlađe generacije ostale prikraćene. Nedostatak sakramentalnog života (krštenje, euharistija i ostali sakramenti) rezultirao je u padu vjerskog entuzijazma te povećanju negativnosti kao na primjer praznovjerja i raznih poroka. Kao i svugdje, neispunjenost Bogom rađa ispunjenošću onog destruktivnog. Potrebno je to sada nadoknaditi te pravom vjerom ispuniti prazninu koja je nastala. Potrebno je vjerski osnažiti mlađu generaciju laika te probuditi koje duhovno zvanje.
Misija otvara put lokalnim svećenicima
Otvaranje misije, koju sad žurno gradimo, pomoći će da domaći svećenici, ako to budu htjeli, mogu stanovati u ovom kraju i voditi redovitu pastoralnu skrb. Misionari to neće uvijek moći niti im je to cilj. Zato gradimo u novoj misiji stan za svećenika (to još predstoji), kuću za goste misije, crkvu a u planu je i zdravstveni centar i drugo. Do sada smo (u proteklih godinu dana) u novoj misiji sproveli vodovod iz obližnje rijeke, sagradili kućicu za misionara, započeli graditi crkvu te centar postaje sve privlačniji na što je domaće stanovništvo ponosno jer u tome vide razvitak svog kraja. Često vidimo ljude koji su na misiju došli izdaleka da bi razgledali novosti koje se događaju u Nawindi o kojima su čuli te smiješkom i klapanjem ruku zadovoljno zahvaljuju.
Misionari su aktivni i kao misijski animatori
Misionari su u boljoj poziciji da grade nove misije nego domaći svećenici zbog svoje misionarske karizme i financijske pomoći koju dobivaju od svojih prijatelja i misijskih suradnika u domovini. U Crkvi, naravno, svi nemaju misionarsko zvanje pa oni koji ga imaju moraju ga dobro iskoristiti na dobro Crkve. To se odnosi na same misionare kao i na misijske suradnike i suradnice koji su nužna pozadina misijskog rada pa tako i misionari i misionarke u pravom smislu riječi. Važno je da darovatelji misije budu upoznati s time kako je njihova kuna pridonijela misijskom radu. Još je važnije da misija bude kao kišom natopljena molitvama koje stižu iz drugih „krajeva svijeta“ te da duhovno budu sudionici u onome što se ovdje na „terenu“ nastoji činiti. Bez duhovnog elementa misionar, kao i misijska suradnja (p)ostaju samo humanitarna udruga. Zato je misionar zadužen i za misijsku animaciju kako bi misijski motivirao što veći broj potencijalnih suradnika te kako bi i oni stavili u pogon svoju misijsku karizmu na dobro sebi i drugima.
Misionarski poziv – karizma
Misionarski poziv je karizma a znamo da su sve karizme u službi drugima. Ne smiju se čuvati neiskorištene. Karizme, da bi bile stavljene u službu iziskuju požrtvovnost i rad a taj rad i požrtvovnost postaje nagrada i zadovoljstvo na opće dobro.
Sestra Eva: „Ovo je kraj svijeta“
Nawinda je udaljena od centara i, usprkos povećoj populaciji, ni država ne uspijeva dovesti osnovnu infrastrukturu u ovaj kraj. Najveći je problem nedostatak ceste. Kad je sestra Eva stigla u Nawindu, prvo što je rekla bilo je: „Ovo je kraj svijeta“. Tako joj je to izgledalo nakon poteškoća koje je imala na putu do Nawinde. „Pa tamo smo i poslani“, rekao sam pola u šali, no to nije bila samo šala, iskusna misionarka je to dobro razumjela. Srećom da sam poslao jači auto prema njoj da bi ju izvukao iz blata u koje je bila upala inače bi možda bila prenoćila pokraj puta što se i meni zna dogoditi. Putovala je od ranog jutra do večeri te došla iscrpljena kao i njene zambijske suradnice. I za njih je to bilo još jedno misijsko iskustvo na slavu Božju. (missio.ba/bdabo)