Europski sud za ljudska prava u Strasburgu opovrgava jedan od mnogih slogana homoseksualnih pokreta. Neuvođenje homoseksualnih brakova u zakonodavstvo neke države ne predstavlja kršenje Konvencije o pravima čovjeka i temeljnih sloboda, prenosi katolički dnevnik Biskupske konferencije Italije Avvenire.
Tužba dvojice austrijskih građana Horst Michael Schalka i Johann Franz Kopfa protiv austrijskih vlasti koje su im zanijekale mogućnost sklapanja građanskog braka je odbijena na Europskom sudu za ljudska prava koji je nadležan za te predmete u okviru Vijeća Europe.
Međutim presuda, nije bez dvosmislenosti, tako da su ruski i austrijski članovi sudskog vijeća koje je donijelo presudu, iako prihvaćajući tekst presude htjeli su da se još strože ustvrdi da europske norme pod pojmom brak smatraju samo brak između muškarca i žene. Za zabilježiti je da su tri suca grčki, luksemburški i norveški izrazili neslaganje, jer su za proširenje prava homoseksualnih parova predviđenih za „registrirane parove“ uvedenog u Austriji od prvog siječnja ove godine.
Za istaknuti je da je Sud odbio jednoglasno tezu ova dva homoseksualca, po kojima 12. član Konvencije obvezuje austrijsku vladu jamčiti homoseksualne brakove. Presuda smatra da Povelja temeljnih sloboda Europske unije odluku da li dozvoliti ili ne dozvoliti brak između istospolnih osoba ostavlja zakonodavstvu pojedinih država. Kako stoji u priopćenju iz Strasburga sud je, primjenjujući načelo supsidijarnosti, naglasio da su „nacionalne vlasti u boljoj poziciji da procijene i odgovore potrebama društva na tom polju, budući da brak ima duboko ukorijenjeno kulturno i sociološko značenje koji se razlikuje od države do države.“ Međutim, sudsko je vijeće Europskog suda za ljudska prava, prihvatilo tezu dvojice iz tužbe po kojoj se njihova veza može kvalificirati kao „obiteljski život“ a k tome i „privatni život“ , koji su zaštićeni u 8. članku Konvencije, ali odbija pokušaj homoseksualaca da se aktivira tkz. klizavi plan (slipery slope) po kojemu da jednom priznati „registrirani parovi“ počnu tražiti prava koja su jednaka onima iz braka, želeći da im se omogući očinstvo i usvajanja djece. Sudsko vijeće je većinom(sedam glasova za i tri protiv) na osnovu onoga što je napisano u prvom dijelu presude odlučilo da to ograničenje ne predstavlja nikakvo kršenje prava opisanih u 14. članu Konvencije.
Europski sud za ljudska prava, izjavljuje da nije nadležan da ustvrdi, ako bi se bez uvođenja „registriranih parova,“ verificirala diskriminacija. „Sudsko je vijeće", kaže priopćenje Suda, "zapazilo da postoji stremljenje u Europi za priznavanjem istospolnih parova, ali ne postoji još većina država koja ga predviđa“. Glede činjenice da austrijski zakon „registriranih parova“ predviđa neke bitne razlike s obzirom na brak u smislu prava na roditeljstvo, primjećuje se da je to opće stremljenje većine zemalja članica. (missio.ba/kta)
Reći ne istospolnim brakovima je dozvoljeno
