Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.
Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.
Dotaknuti milošću
Ovdje promatramo vezu između Pauline i njezina brata Philéasa te njihovu zajedničku predanost da podupiru misionare i djelo evangelizacije Crkve. A budući da će Phileas imati veliki utjecaj na svoju sestru, prikladno je o tome ovdje govoriti. Dok se Paulina potpuno obratila i krenula putem strogog odricanja, Philéas je sanjao o tome da postane svećenik poput svog brata Paola koji je nakon godinu dana braka izgubio ženu 29. lipnja 1816. U Lyonu je 1817. bila godina nemira, nezadovoljstva, pa čak i terora. Oni koji su bili zaduženi za javni red nisu mogli ispuniti svoju zadaću i vratiti mir i spokoj u grad. Paulina nastoji ublažiti patnju gladnih najbolje što može, dijeleći na stotine vaučera za kruh radnicima i odjeću potrebitima. U listopadu 1819. Paulinin brat, Philéas (1797.-1830.), boravio je u Parizu u kontaktu sa svećenicima Saint Sulpice i onima iz inozemnih misija u Parizu. Studij je prekinuo 1814., a otac ga je zaposlio u svom poslu, pod zaštitničkim okriljem svog brata Paula. No, 8. prosinca 1817. primljen je u laičku kongregaciju Blažene Djevice, poznatu kao Kongregacija Gospodnja, posvećena Bezgrešnom Začeću, i postao je njezin tajnik.
„Čini se da Kongregacija Gospodnja nije pretrpjela nikakve značajne izmjene: zadržala je svoj karakter jednostavnosti i snage i svoju neiscrpnu plodnost zauvijek“ (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot. 1. Tajna des origines de la Propagation de la Foi, op.cit., str. 34). Philéas vodi Odjel za dobrotvorne svrhe, koji posjećuje zatvorenike, bolesne i potrebite. Zato je i Paulina govorila: „Imala sam brata koji se, također dotaknut milošću, bacio u Božje naručje. Činio je različita dobra djela, uključujući i pripremu osuđenih na smrt, za koje je tražio ‘otkupljujuće’ molitve. Takve su molitve često dovodile do iskrenog pokajanja ovih nesretnih ljudi“ (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot, op. Cit., Str. 34). 1818.
Svećenički put
Philéas je vodio svojevrsnu konferenciju Saint Vincent de Paul ante litteram u Lyonu. Održavao je odnose s nekim kongregacionistima, uključujući opata Rondota, koji je studirao u sjemeništu u ulici Du Bac u Parizu. Tijekom školske godine 1818.-1819. Philéas je bio u Parizu, u čestim kontaktima s direktorima Instituta za inozemne misije u ulici Du Bac, te je pisao svojoj sestri Paulini u Lyonu, kako bi je potaknuo da djeluje na vjernike tog grada, za pomoć misijama u Aziji. Tako je započela misionarska prepiska između Philéasa i Pauline. Od listopada 1819. Philéas se približava filozofiji pohađajući manje sjemenište Sainte-Foy l’Argentière. U Saint-Sulpice stiže 20. listopada 1820., gdje je u prosincu postao svećenički kandidat, prima male zavjete u prosincu 1821., postaje podđakon 1. lipnja 1822., đakon 24. svibnja 1823. i svećenik 20. prosinca, 1823. Vraća se u Lyon 1825., postaje kapelan Charite do kraja 1826. i bit će imenovan duhovnim učiteljem Hôtel-Dieua. Umro je upravo kada je došao na ovaj počasni, ali i žrtveni položaj, 26. veljače 1830.
Srce okrenuto siromasima
Poput svoje sestre Pauline, Philéas je imao srce okrenuto prema siromasima; cijela njegova služba kao kongregatora i kao svećenika bila je satkana od čistog milosrđa. Njegove upute časnim sestrama u bolnicama bile su ispunjene natprirodnim suosjećanjem prema patničkim članovima Isusa Krista. Tijekom revolucije među medicinskim sestrama u hotelu Hôtel-Dieu uvukli su se ozbiljni nemiri. Philéas je na brdu Fourvière, u kući koja je zauzimala mjesto sadašnje bazilike, uspostavio izolirani novicijat časnih sestara, daleko od bilo kakvog svjetovnog uplitanja. Progonili su ga ljudi koji zasigurno nisu cijenili njegovu predanost siromasima, te je pretrpio tri uzastopna trovanja, od kojih je posljednje dovelo do toga da se ozbiljno razbolio. Umro je u Collongesu, kamo ga je odvela njegova obitelj, jer je izrazio želju da bude pokopan na siromašnom groblju na Madeleineu umjesto u Loyassea s obitelji. Njegovi posmrtni ostaci tamo su preneseni tek kasnije, 14. rujna 1907.
Philéas i Paolina bili su odgojeni da obraćaju pozornost na siromašne, da im pružaju dobrodošlicu i slušaju priče o mučenicima iz Lyona, Japana ili Kine, zemlje podrijetla svile. Philéas i Paulina vrlo rano su sanjali da će proliti svoju krv za Krista. Nije li istina da krv mučenika „tjera kršćane da rastu“? (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot, op. Cit., Str. 40). Paulina je također željela otići u misiju „da liječi bolesne, stavlja cvijeće u kapele, šije platnene i oltarne ukrase“. Tijekom svog boravka u Lyonu, 19. travnja 1805. papa Pio VII. dodijelio je poseban blagoslov obitelji Jaricot i položio ruke na Philéasa i Paulinu, buduću utemeljiteljicu Propagiranja/ Širenja vjere.
Kasnije će Philéas, prema vlastitim riječima, postati agent inozemnih misija; pisat će na Rue du Bac, kako bi dobivao vijesti o misijama, te ih prosljeđivati Paulini, koja će ih zauzvrat širiti oko sebe. Potaknuo ju je da organizira stalno prikupljanje novca: „U Engleskoj se davanjem novca jednom tjedno, prikupljaju ogromne svote za širenje grešaka. Kako mi u Francuskoj ne činimo ništa za širenje istine?“ (David Lathoud des Augustins de l’Assomption, Marie-Pauline Jaricot, op. Cit., Str. 106). (missio.ba/nedjelja.ba)