Nekoliko dana nakon početka Pavlove godine, Benedikt XVI. je na današnjoj općoj audijenciji započeo novi ciklus kateheza posvećenih svetome Pavlu. Na audijenciji u dvorani Pavla VI. 2. srpnja, Papa je govorio o okruženju u kojem je živio i djelovao Apostol naroda, kojega je „gotovo nemoguće oponašati“. Današnji kršćani od Pavla trebaju još puno naučiti – kazao je Benedikt XVI. Današnja je audijencija prva i posljednja u razdoblju ljetnoga odmora, koji će biti prekinut u prigodi Svjetskoga dana mladih u Sydneyu. Papa je danas u 18 sati napustio Vatikan i preselio se u ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu.
Opravdano je čuvati posebno mjesto za svetoga Pavla, ne samo u štovanju nego i u naporu da se razumije to što on ima reći nama, današnjim kršćanima – tim je riječima Benedikt XVI. započeo prvu katehezu posvećenu Apostolu naroda. Apostol Pavao, uzvišeni lik i gotovo nedostižan, ali svakako poticajan, stoji pred nama kao primjer posvemašnjega posvećenja Gospodinu i njegovoj Crkvi, te kao uzor velike otvorenosti čovještvu i njegovim kulturama. S druge pak strane, nije moguće prikladno shvatiti svetoga Pavla ako ga ne smjestimo u njegovo okruženje, kako židovsko tako i pogansko – primijetio je Benedikt XVI. Papa je upravo stoga želio na početku katehetskoga ciklusa o svetome Pavlu pojasniti okruženje u kojem je apostol živio i djelovao. Taj društveno-kulturni kontekst od prije dvije tisuće godina – primijetio je Papa – po brojnim vidicima ne odstupa od današnjega konteksta. U tome okruženju mora se voditi računa o odnosu između sredine u kojoj se Pavao rodio i konteksta u koji se naknadno uključio. Sveti Pavao – podsjetio je Benedikt XVI. – dolazi iz točno određene kulture, iz kulture židovskoga naroda. Židovi su – kako je rekao – predstavljali deset po sto od ukupnoga stanovništva rimskoga carstva. Njihova su ih uvjerenja i način života, uostalom kao i danas, razlikovali od okruženja; to je moglo imati dvije posljedice: ismijavanje koje je moglo prerasti u nesnošljivost, ili divljenje koje se očitovalo u raznim oblicima naklonjenosti, poput u slučaju „bogobojaznih i prozelita“. Bilo ih je, poput Cicerona, koji su mrzili Židove, ili Julija Cesara koji im je priznao njihova posebna prava. I Pavao je dakle bio predmet toga „dvostrukoga, suprotnoga vrjednovanja“. Ipak je posebnost židovske religije – istaknuo je Papa – mirno nalazila svoje mjesto unutar rimskoga carstva. Teže će i mukotrpnije stanje biti skupine onih – židova i pogana – koji će povjerovati u Isusa Krista, jer će se razlikovati od židovstva i vladajućega poganstva. U svakome slučaju – dodao je Sveti Otac – Pavlovu su djelovanju pogodovala dva čimbenika: grčka kultura, točnije helenistička, te političko-upravna struktura rimskoga carstva koje je jamčilo mir i stabilnost od Britanije do Egipta. Univerzalističko viđenje, svojstveno Pavlovom liku – nastavio je Benedikt XVI. – zasigurno se temelji na njegovoj vjeri u Isusa Krista, budući se lik Uskrsloga izdiže iznad svih „ pojedinačnih skučenosti“. Također se ne može nijekati da nisu svojedobna kultura i okruženje utjecali na njegove odluke. Netko je Pavla opisao kao „čovjeka triju kultura“, imajući u vidiku njegovo židovsko podrijetlo, poznavanje grčkoga jezika i njegov status „rimskoga građanina, a to potvrđuje i latinsko podrijetlo njegova imena – rekao je Benedikt XVI.
Valja posebice spomenuti – primijetio je Papa – stoičku filozofiju koja je, iako uzgredno, utjecala na kršćanstvo. Pri tome je spomenuo stoičke filozofe poput Zenona i Seneke, u kojima se nalaze „veoma visoke vrednote čovještva i mudrosti“: primjerice njihovo shvaćane svemira kao jednoga skladnoga tijela, te slijedom toga njihovo učenje o jednakosti svih ljudi bez društvenih razlika, načelno izjednačivanje između muškarca i žene, potom ideal skromnosti, pravednosti i umjerenosti radi izbjegavanja svake pretjeranosti – istaknuo je Papa, potom podsjetio kako su se u Rimu, u Pavlovo vrijeme, mnogi poganski kultovi obavljali po privatnim mjestima isto kao i prvo kršćansko okupljanje. Ipak, razlike između njih i kršćanskoga bogoštovlja – pojasnio je – nisu malene i odnose se na svijest o identitetu sudionika i zajedničko sudjelovanje muškaraca i žena, slavlje „večere Gospodnje“. Papa je zaključio katehezu ističući izvornost svetoga Pavla, od kojega „svi mi još uvijek možemo puno naučiti“. (missio.ba/rv)