Župu Sv. Petra apostola u Zaprešiću, posjetili su u nedjelju, 31. kolovoza, misionarka redovnica Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice s. Ivančica Fulir i ravnatelj Papinskih misijskih djela Zagrebačke nadbiskupije preč. Matija Pavlaković.
Svetu misu predvodio je preč. Pavlaković, koji je i rektor sjemeništa na Šalati, uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Dražena Karačića.
Na početku misnog slavlja zahvalio je župniku te pozdravio vjerujući puk kao i misionarku Fulir koje djeluje u Beninu.
Tumačeći u homiliji nedjeljno Evanđelje (Lk 14,1.7-14), preč. Pavlaković podsjetio je kaok evanđeoski odlomak govori o poniznosti koja u naše vrijeme „nije u modi, ali je na cijeni“. „Najbolja priprava za Evanđelje je svjestan život. A to nije lako. Ustvari to je jako bolno. Postati svjestan da sam prazan, da se osjećam nevažno, da nisam nitko bitan, da svijet bez mene može. Postati svjestan zašto sam stalno vrlo aktivan, zašto imam potrebu stalno biti među ljudima. Zašto se bojim tišine pa oko mene stalno mora biti uključen radio, TV; ako postanem svjestan da se bojim biti sam, ako se suočim sa svojim slabostima, tek tada mogu zavapiti: Bože, trebam te! Bože spasi me! Bože, cijeli život pokušavam spasiti sam sebe, ali sada vidim da ne ide“, naglasio je preč. Matija.
Osvrnuvši se na drugi dio evanđelja osvijestio je i važnost besplatnosti. Završnim riječima svoju propovijed usmjerio je prema važnosti misijskog poslanja Crkve. „Naši misionari, od kojih su i neki danas tu među nama, svojim životom svjedoče kako Isus i danas uskrisava mrtve odnose među ljudima, čini obraćenja i privodi nove duše k sebi. Čini mi se da vrlo često zaboravljamo kako smo upravo mi pozvani pomoći Gospodinu spašavati svijet. To je, dragi vjernici, uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca koje prepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kuglu zemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je, stoga, dužnost učiniti sve kako bi tijelo Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno… kršćanstvo je nešto što nastaje i raste“, zaključio je preč. Pavlaković.
Na kraju euharistijskog slavlja predstavljajući svoje misionarsko djelovanje, s. Ivančica govorila je o svom misijskom hodu prvo kao misionarka tri godine u Ukrajini, a sada u zapadnoj Africi u državi Benin gdje djeluje već pet godina. Govoreći o djeci za koju sa susestrama brine opisala je teške životne neprilike zbog kojih djeca iz cijelog Benina najčešće završe u njihovu sirotištu. Istaknula je nebrigu roditelja, zatim činjenicu da roditelji prodaju djecu u susjednu Nigeriju, veliko siromaštvo, razne bolesti od koji veliku smrtnost i ugrozu čini malarija zbog nedostatka lijekova. U svom misijskom poslanju rekla je kako sestre rado sudjeluju u različitim projektima vezano za prehranu. Ispričala je nekoliko zanimljivih i poučnih anegdota gdje se djeca Benina razvesele i jednom jajetu mjesečno.
Na kraju je misionarka zahvalila okupljenim vjernicima za sve što čine za misionare i što će činiti, preporučujući djecu u sirotištima i sestre misionarke u njihove molitve. (missio/ KTA)
J.P., KT