Iz središnjice Papinskih misijskih djela u Rimu, stigle su prigodne meditacije Bl. Paola Manne utemeljitelja jednog od četiriju Papinska misijska djela – Papinske misijske zajednice, a u prigodi Jubileja nade 2025.
Iz PMD-a zahvaljuju nacionalnom ravnatelju PMD-a Poljske vlč. Macieju Będzińskom i nacionalnom tajniku PMD-a Poljske o. Luci Boviu na inicijativi i suradnji, a prije svega nacionalnoj tajnici Djela svetog Djetinjstva Poljske s. Moniki Juszki za pripremu teksta kao i svima koji su pomogli oko prijevoda.
„Ova revnost za zdravlje nekršćana mora biti dio života svake posvećene duše koja voli Isusa Krista.“ (Donne senza paura, Napulj 1976., str. 8)
„O, sestre, duše posvećene Isusu Kristu, sve su one misionarke po samoj naravi svoga poziva!“ (Donne senza paura, Napulj 1976., str. 7.)
„Radite u zatamnjenosti, ali kroz vaš rad, blagoslovljen od Boga, ideja [misije] jako napreduje i, nama uglavnom nepoznatim putovima, napreduje Kraljevstvo našega Gospodina, množe se zvanja i spašavaju duše.“ (Donne senza paura, Napulj 1977., str. 14)
„Posvećene osobe posvetile su svoje živote Božanskom Učitelju, kojega pozivaju i koji je zaručnik njihovih duša, i daju Mu neprestana obećanja neograničene ljubavi i najsavršenije poslušnosti. Stoga ne mogu ostati ravnodušne i ne učiniti ništa za spasenje tolikih milijuna i milijuna duša jadnih nevjernika, sve za koje je Isus prolio svoju dragocjenu krv.“ (La conversione del mondo infedele, Milano 1920., str. 230)
„Međutim, ne mogu i ne trebaju sve redovnice postati misionarke [u smislu odlaska u misijske zemlje], […] ali sve moraju biti misionarke po želji, po sklonosti, po volji.“ (Donne senza paura, Napulj 1977., str. 7)
„Ova vrlina [poslušnost] je kamen temeljac na kojem se naš rad mora kretati.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 152)
„Krepost zbog koje mi misionari moramo imati pravi kult, u kojem se moramo posebno istaknuti, jest krepost poslušnosti.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 153)
„Neposlušnost je apsolutna negacija misionara, kao što je poslušnost njegova glavna karakteristika, njegov program, njegova zastava.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 153)
„Misionar koji ne sluša, koji kritizira naredbe svojih nadređenih, čak i ako to ne shvaća, čak i ako o tome ne razmišlja, svojim neposluhom, svojom kritikom prestaje biti Isusov misionar i zapravo se svrstava u red onih koji mu se opiru.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 153)
„Ako želimo biti dobri misionari, moramo se naviknuti, kroz marljivo proučavanje poslušnosti, da Božju volju učinimo vlastitim pravilom i modelom.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 155)
„Božja volja je načelo i razlog za sve dobro: izvan Božje volje postoji zlo, grijeh i propast.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 155)
„U odabiru misije ili posla nemojte preferirati vlastiti ukus, već prihvatite odluke svojih nadređenih. Tko vrši volju Božju, ne griješi.“ (Esci dalla tua terra…, Napulj 1977., str. 35)
„Nadređeni nisu nepogrešivi u zapovijedanju, ali podanici su nepogrešivi u poslušnosti.“ (Esci dalla tua terra…, Napulj 1977., str. 35)
„Ispovijedamo podložnost i poslušnost, ali sretni smo samo na mjestu, u uredu koji nam se sviđa […]. Biraju li možda različiti dijelovi stroja svoje mjesto? Svakako ne, ali svaki je postavljen tamo gdje je potreban za funkcioniranje cijelog organizma: to je očito, ali se ne shvaća uvijek tako…“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 85)
„Pokušajmo dakle raditi zajedno i u dobrom dogovoru na mjestu koje nam je poslušnost odredila.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 87)
„Nakon poziva, posvećenje je obred koji nas službeno, javno, svečano konstituira u našem uzvišenom poslanju i utiskuje nam karakter po kojemu postajemo dionici Kristova svećeništva, njegovih moći i milosti potrebnih za dostojno vršenje njegova poslanja u svijetu.“ (Chiamati alla santità, Napulj 1977., str. 84)
„Oh, kada bi sve religiozne žene Italije, koje mogu vršiti tako blagotvoran utjecaj oko sebe, posebno među mladima, imale u srcu razlog nekršćana, koliko bi samo ubrzale dolazak Kraljevstva Božjeg.“ (Donne senza paura, Napulj 1977., str. 8)
„Kad bi redovnice (…) bile sve zapaljene misionarskim žarom, te u svojim učilištima, školama i azilima revno sudjelovale u radu misija, šireći vijesti o njima, skupljajući priloge, potičući zvanja, kakvu bi golemu uslugu činile svetoj Crkvi!“ (La conversione del mondo infedele, Milano 1920., str. 233)
„Rad redovnica, koji je do jučer bio prepoznat kao vrlo koristan za apostolat, danas moramo reći da je potreban i prijeko potreban. Može se reći da bi misije bez doprinosa časnih sestara danas bile nepotpune.“ (Donne senza paura, Napulj 1977., str. 12)
„Sve ovisi o tome kakav je taj Bog u kojeg svi vjeruju i o kojem svi pričaju, čak i ako ga niječu. […] Cijeli naš život ovisi o konceptu koji imamo o Bogu.“ (Chiamati alla santità, Napulj 1977., str. 13)
„Bog je najviše biće od kojega se ne može misliti ništa veće. […] Bog je osobno biće […], koje postoji u sebi, različito od svakog drugog bića. […] Bog je beskonačan, vječan, nepromjenjiv, nužan, apsolutan, a svijet je konačan, privremen, promjenjiv, kontingentan, relativan.“ (Chiamati alla santità, Napulj 1977., str. 13)
„Svijet nije neophodan, mogao bi i ne postojati. Bog je učinio da se pojavi iz ništavila. Svijet, koliko god stvaran, sjena je bića ispred Božje stvarnosti, a koliko god velik, sličan je ništavilu.“ (Chiamati alla santità, Napulj 1977., str. 15)
„Što je središte života? Njegov početak, njegov kraj? Oko čega se vrte sve špekulacije čovječanstva? Po čemu se mjeri vrijednost, dubina, vrlina čovjeka? Po ideji koju ima o Bogu.“ (Chiamati alla santità, Napulj 1977., str. 13)
„Misionarska duhovnost i pustinjačka duhovnost imaju mnogo toga zajedničkog.“ (Esci dalla tua terra…, Napulj 1977., str. 20)
„Zašto […] ima toliko krugova, toliko konvencija, toliko konferencija, toliko kongresa, toliko tiska, […], toliko bogatstva liturgijskih funkcija koje do sada nisu dovedene u vjerski život kršćanskog naroda sve one prednosti kojima se čovjek imao pravo nadati? […] Izostavljamo molitvu … kako bismo spasili što veći broj duša […]. Suočeni smo s herezom djelovanja.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 191)
„Vanjska aktivnost je ništa ako se promatra bez svog božanskog sadržaja.“ (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 192)
„Radimo, da, i to mnogo puta s ciljem, iako dobrim, spašavanja duša, utvrđivanja kršćanstva; ali zbog nedostatka duha vjere, koji se ne održava na životu molitvom, odnosimo se prema službama, djelima apostolata, kao što se odnosimo prema zemaljskim stvarima, s pogledima i metodama koji su previše ljudske: previše se oslanjamo na zemaljska sredstva i na vlastitu sposobnost i energiju“. (Virtù Apostoliche, Milano 1944., str. 199)
„Misionar je Krist koji neprestano prolazi svijetom.“ (Operarii autem pauci!, Milano 1960., str. 13)
„Istina i milosrđe dva su stupa koji podupiru izgradnju vjere.“ (I fratelli separati e noi, Milano 1942., str. 298) (missio)