Velika dvorana rimskoga sveučilišta ‘La Spaienza’ dugim je pljeskom pozdravila svršetak čitanja Papina govora, koji je Benedikt XVI. trebao izgovoriti na otvaranju nove akademske godine. Srdačnim i dugim pljeskom prihvaćen je dakle govor koji je pročitao prof. Marietti. Kad su čitani posljednji reci govora u kojem Papa poziva na osjetljivost prema istini i razumno traženje istinitoga, lijepoga i Boga, dvoranom se prolomio pljesak i poklici ‘Živio Papa!’.
Donosimo ulomak iz govora sveučilišnoga rektora, profesora Renata Guarinija. Predviđeni Papin posjet na svršetku svečanosti otvaranja zanate da je otkazan. Razlog te odluke povezan je s opasnošću mogućih očitovanja nesnošljivosti, koju valja pomno razlikovati od izražavanja legitimnog neslaganja, premda manjinskoga – rekao je rektor. Naš sud o tome što se dogodilo mora biti miran i jasan, odbacujući logiku koja bi željela da o tome prosuđuju mediji. Prema rektoru, o tome treba raspravljati na fakultetima, odjelima, u dvoranama sa studentima, jer na našem sveučilištu rasprava mora ostati na visini, jer nisu prihvatljive nikakve ideološke zabrane, a svi moraju imati prostor i poštovanje, bez obzira na mišljenje. Kao znanstvenici i odgojitelji trebamo razmišljati o događaju. Iz svakoga iskustva, čak iz najtežega i najcrnjega, kao znanstvenici i odgojitelji moramo izvući poticaj da gledamo u budućnost. Rektor je poželio da se Papa što prije pojavi na sveučilištu, a odbacujući logiku izvanrednoga stanja nije želio promijeniti svoj govor pripremljen za otvaranje akademske godine, u kojemu razmišlja o stanju sveučilišta, o značenju zauzimanja i zadaće u izgradnji znanstvene zajednice. Naše je razmišljanje još žurnije nakon događanja koja u nama ostavljaju veliku gorčinu – istaknuo je rektor Guarini.Prema mišljenju talijanskoga ministra za sveučilište i znanstveno istraživanje, na sveučilištu ne postoje „prostori nepristupačni kritici“, a može biti kritizirano to što Papa kaže, ali da Papa može govoriti na sveučilištu to nije napad na načelo laičnosti.
To što se dogodilo,jedan pristaša demokracije ne može odobriti – rekao je rimski gradonačelnik i glavni tajnik demokratske stranke Walter Veltroni, govoreći na otvaranju akademske godine. Nikada se ne smije dogoditi, iz bilo kojega razloga, da nesnošljivost nekomu oduzme riječ. Pogotovo ako je riječ o govoru o univerzalnim pravima i o papi Benediktu XVI. kulturnom, duhovnom i moralnom uporištu za milijune osoba – istaknuo je gradonačelnik.
Kralj zaista sada izgleda gol. Lažna laička snošljivost pokazala je svoje pravo lice: morat će pobornici ljudskih prava pojasniti što je sloboda savjesti i religije, čak u odnosu na pismo 138 učenih muslimana, znakovito naslovljeno „Jedna zajednička riječ između nas i vas“. Mi dijalog shvaćamo kao vrijeme posvećeno slušanju drugoga, da shvatimo tko je, kamo ide i u što vjeruje. Neznanje, naprotiv, rađa predrasudu i slijedom toga nasilje. Ako se ne poznajemo, neizbježno se rađa strah, a drugi je viđen kao moguća opasnost a ne brat. Čini se da se dijalog pokazuje kao tupo oružje u rukama onoga „disidentnoga katolika“, kako su se nekada nazivali, ili „zreloga“, kako se danas nazivaju – što uvijek znači ne snalazim se u Crkvi zato morate slušati mene, a ne crkveno učiteljstvo – u svakom slučaju takvi su izgubili osjećaj vlastitoga identiteta. Možda Papa ulijeva strah jer predlaže pravi univerzalni dijalog – kao što je dokazao u Regensburgu – obraćajući se zaista svima: agnosticima i skepticima, židovima ,muslimanima i sekulariziranim kršćanima. Proširivanjem našega poimanja razuma i njegove uporabe u svrhu pravoga dijaloga između kultura i religija predlaže istinsko prosvjetiteljstvo. U filozofiji, teologiji i u općoj kulturi potrebno je novo shvaćanje razuma i dijaloga, budući da Papa uvijek dodaje atribut „pravi“. Dosada se vjerovalo da dostojanstvo dijaloga pripada samo mitinzima gdje su se u ime jedinstva zanemarivale razlike. Netko je učinkovito rekao kako katolici samo istinu drugoga drže istinitom. Doista, u nekim teološkim krugovima i u talijanskome društvu nema jedinstvenoga poimanja razuma i dijaloga. Stoga je potreban naporan rad kako bi se složili oko „temeljnoga“, ako se kani poticati ispravan odnos između religije i javnoga života. Tražit ćemo dakle sugovornike među laicima i vjernicima, koji se ne odriču kritizirati vlastitu vjeru ili misaoni sustav, ali su željni razmišljati i omogućiti drugima da razmišljaju: to unaprjeđuje i mijenja mišljenje. Stoga se nećemo bojati sučeljavanja unutar Crkve i izvan nje, pa čak i s onima koji su uporno i neodgovorno čimbenici meteža. To ćemo činiti pod vodstvom ljubljenoga svetoga oca Benedikta XVI., koji je u Münchenu 10. rujna 2006. u homiliji na Euharistijskome slavlju, posluživši se izrekom Ivana Pavla II. „ne bojte se Krista“ potvrdio: Nikome ne namećemo svoju vjeru … Vjera se može razvijati samo u slobodi. Upućujemo apel ljudskoj slobodi da se otvori Bogu, da ga traži, da ga sasluša“ tko ima uši, neka sluša – zaključio je profesor teologije don Nicola Bux. (missio.ba/fides)