U Rimu je 28. svibnja predstavljen naputak Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Služba vlasti i poslušnost“. Naputak je predstavljen na skupštini redovničkih poglavara i poglavarica na Salesianumu. Tekst, kaže se u priopćenju koje je Kongregacija uputila tom prigodom, govori o tematici redovničke poslušnosti promatrane u onom vjernikovom traženju Boga i njegove volje. Kršćanska i redovnička poslušnost ne predstavlja se u prvom redu kao puko izvršavanja zakona ili crkvenih ili redovničkih uredbi, već kao put traženja Boga, koji se sastoji od slušanje njegove Riječi, upoznavanje njegova nauma ljubavi, temeljnog iskustva Krista, poslušna, iz ljubavi, sve do smrti na križu. Vlast u redovničkom životu, kaže se također u priopćenju, treba dakle promatrati u tome okviru, naime kao pomoć zajednici (ili ustanovi) da traži i vrši volju Božju. Svi su u redovničkoj zajednici, a u prvom redu oni koji imaju vlast, pozvani na poslušnost. Onaj koji obnaša neku vlast stavlja se u službu zajednice kako bi se Božja volja zajednički tražila i ostvarivala.
U dokumentu se govori i o osjetljivoj temi „teških poslušnosti“, onih naime u kojima je ono što se traži od redovnika ili redovnice posebno teško izvršiti, odnosno onih u kojima onaj od koga se traži poslušnost drži kako je za njegovu dušu bolje i korisnije nešto drugo od onoga što mu naređuje poglavar. Dokument spominje i mogući „prigovor savjesti“ kod onoga od koga se traži neka poslušnost, pribjegavajući jednom još uvijek aktualnom tekstu Pavla VI. Naputak želi podsjetiti da poslušnost u redovničkom životu može dovesti i do teških trenutaka, situacija trpljenja, u kojima se treba ugledati na primjer poslušnoga Krista. U dokumentu se ističe i kako vršenje vlasti može biti teško, ono nosi sa sobom silne napore i prepreke koje čovjeka katkad mogu toliko obeshrabriti da se odrekne vlasti ili prestane preuzimati inicijativu u vođenju i nadahnjivanju zajednice.
Dokument, osim što sadrži ozbiljan i obrazložen poticaj na poslušnost, daje također cijeli niz korisnih uputa za one koji vrše vlast. Riječ je, primjerice, o pozivu na poslušnost, promicanje dijaloga, zajedništva, suodgovornosti, kao i da se s osobama koje su povjerene autoritetu postupa milosrdno. Posebna je važnost posvećena također redovničkoj zajednici, kao mjestu u kojem se, pod vodstvom poglavara ili poglavarice, mora „zajednički prosuđivati“ o odlukama koje se donose. Ta praksa, za čiju provedbu su pružene dragocjene upute, ne otklanja zadaću koja je vlastita onomu koji obnaša vlast. Ne smije se zaboraviti da najviši autoritet u redovničkim ustanovama, po drevnoj tradiciji, ima generalni kapitul (ili slični skupovi) koji je tijelo kolegijalnog karaktera. (missio.ba/kta)