U subotu 25. listopada vjernici Vrhbosanske nadbiskupije okupili su na kraljevskom gradu Bobovcu kod Vareša na svom sedmom molitvenenom pohodu zajedno s vjernicima-katolicima djelatnicima Ministarstva obrane BiH, pripadnicima Oružanih snaga BiH, policajcima na županijskim, entitetskim i državnoj razini, djelatnicima Granične policije (GP), Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) i Sudske policije Federacije BiH kojima je to peti molitveni pohod Bobovcu.
Na poziv i poticaj nadbiskupa vrhbosanskog Vinka kardinala Puljića, koji se nalazi Biskupskoj sinodu u Vatikanu, brojni vjernici Vrhbosanske nadbiskupije, predvođeni svojim župnicima i kapelanima, željeli su i na ovom povijesnom mjestu, osim u svojim župnim crkvama, moliti za svoju Domovinu Bosnu i Hercegovinu. Vojnici i redarstvenici učinili su to pod vodstvom Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH i temeljem Plana aktivnosti istoga Ureda za 2008. godinu.
Pohod je započeo kod rijeke Bukovice odakle su, uz moljenje krunice, prema kraljevskom gradu Bobovcu krenuli vojnici i redarstvenici predvođeni vojnim kapelanima Oružanih snaga BiH i noseći povijesne i službene stjegove. Misnom slavlju za Domovinu u 11,00 sati predsjedao je pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar uz koncelebraciju oko četrdeset svećenika među kojima su bili: ravnatelj Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH vlč. mr. Tomo Knežević, izaslanik vojnog biskupa Republike Hrvatske generalni vikar mons. Joško Šantić i svi vojni kapelani Oružanih snaga BiH. Na molitvenom pohodu Bobovcu sudjelovalo je oko dvije tisuće osoba, a među njima su bili: zamjenica ministra obrane BiH gđa Marina Pendeš, predsjedatelj Predstavničkog doma Parlamenta BiH g. Niko Lozančić te veći broj hrvatskih dužnosnika općinskih, županijskih, federalnih i državnih ustanova Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske. Po prvi puta bilo je i nekoliko vojnih atašea pri veleposlanstvima u Bosni i Hercegovini.
Dobrodošlicu i pozdrav svima uputio je ravnatelj Knežević rekavši kako su svi svjesni svoje osobne i zajedničke odgovornosti za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Podsjetio je da na tu odgovornost posebno poziva i potiče Pastoralna konstitucija II. Vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ u kojoj stoji da ‘oni pak koji služeći domovini vrše vojničku dužnost neka se smatraju službenicima sigurnosti slobode naroda, i ako ispravno vrše tu dužnost, istinski pridonose učvršćenju mira’ (br. 79).
U svojoj propovijedi biskup Sudar istaknuo je da su su došli na mjesto bremenito poviješću i brojnim pitanjima kako bi moliti od Boga snagu za život. «Pozvani smo poći putem na koji nas upućuje Bog, a to znači najkonkretnije i naživotnije sadržaje i čovjekov temeljni odnos prema Bogu, drugom čovjeku i životu», kazao je biskup Sudar koji je podsjetio na povijesni događaj kada je engleski kralj Eduard opkolio jedan grad u Francuskoj te ga držao pod opsadom sve dok nisu ljudi počeli umirati od gladi i žeđi. Nakon što je poslanstvo toga grada zamolio za milost, engleski kralj im je obećao poštedjeti živote uz uvjet da iz grada iziđe sedam najplemenitijih ljudi obučenih u bijele košulje i spremnih umrijeti. Našlo se sedam građana odličnika spremnih izići i umrijeti rekavši kako su i do tada živjeli za dobro grada i njegovih ljudi te su spremni za njih umrijeti. Kralj je svima sačuvao život. «Svi mi okupljeni na Bobovcu i u ovoj zemlji, i kao pojedinci i kao narod ali kao društvo i to ne samo oni najodličniji i ne samo u ovom vremenu, stalno se žalimo kako je netko drugi kriv za ovakvo stanje i kako nikako da nam krene u dobrom smjeru. Čak osjećamo da i Bogu imamo pravo postavljati pitanje. Odgovor na to pitanje jest: ako budete spremni obratiti se i živjeti temeljnu Božju zapovijed ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, vaša će povijest i vaša sadašnjost krenuti drugačijima pravcem. Jamac tome jest Božja riječ», naglasio je je biskup Sudar pojasnivši da je istinsko vjerničko življenje preduvjet ostvarenja kraljevstva Božjeg, ljudskije sadašnjosti i božanskije budućnosti. «Imamo li danas snage stati pred Boga i kazati: Gospodine, mi se danas želimo obratiti, mi ti želimo vjerovati; Gospodine, u našem hrvatskom narodu ima sedam odličnika koji su spremni svoj život založiti za dobro naroda?», zapitao je biskup Sudar kazavši kako bez pozitivnog odgovora na to pitanje ne bi imali pravo dolaziti na Bobovac kao mjesto kobnog sjećanja. «Ako budemo imali spremnosti obraćati se iz dana u dan, onda će i odgovor neba biti obilje milosti i otvorit će se putevi naše osobne perspeketive; onda će se u našim životima otvoriti vrela ljubavi prema ovoj zemlji. Ovu zemlju nam je Bog da kao mjesto na kojem imamo, izvršavajući njegove zapovijedi, mogućnopst postići vječno kraljevstvo i vječnu sreću. Zato, umjesto da tražimo razloge i odgovore negdje izvan sebe ili u drugima, pokušajmo sa svom ljudskom iskrenošću i kršćanskom jednostavnošću i poniznošću ispitati svoj vlastiti život i vlastito vjerovanje jer je to milosni treneutak na koji Bog stalno poziva i opominje. Blago nama budemo li ga poslušali. Tada će ovo okupljanje na Bobocu imati ne samo značaj povijesnog sjećanja i neće biti samo oplakivanje i sažalijevanje nad nama samima, nego će se okrenuti u događaj nadahnuća, nove snage, poleta, hrabrosti i luubavi prema zemlji i čovjeku te čvste i postojane vjere u Boga koji ima odgovor na svako ljudsko pitanje», rekao je biskup Sudar.
Na kraju Misnog slavlja svi nazočni nazočni su, kao i svake godine, izmolili molitvu Gospi za Domovinu. Ravnatelj Granične policije BiH gosp. Vinko Dumančić uručio je na dar biskupu Sudaru sliku s motivom Bobovca i kraljice Katarine, rad djelatnika Granične policije BiH Postrojbe Doljani gosp. Nikice Sabljića dok je sliku istog autora s portretom kraljice Katarine ravnatelju Kneževiću predao djelatnik granične postrojbe Doljani gosp. Željko Ćosić. Generalni vikar Šantić je od Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH na dar dobio reprodukcije najznačajnijeg bosanskog srednjovjekovnog kovanog novca: prvog bosanskog srebrnog novca koji se zvao „dinar“ te potječe iz vremena bana Stjepana II. Kotromanića (1314.-1353.); zatim Veliki bosanski zlatnik kralja Tvrtka I. nazvanog „veliki bosanski dukat“, koji je iskovan 1377. godine te Zlatnik koji je na samom vrhu europske numizmatike, a koji zbog svoje veličine i ljepote zaslužuje naziv umjetničkog remek djela. U ime vjernika-katolika djelatnika istog Ministarstva, pripadnika Oružanih snaga BiH, policajaca županijske, entitetske i državne razine BiH, Granične policije BiH i Sudske policije Federacije BiH ravnatelj Knežević je darovao biskupu Sudaru veliki pečat bosanskog kralja Tvrtka I. (1353.-1391.) u znak zahvale i kao sjećanje na Peti molitveni pohod kraljevskom gradu Bobovcu.
Za vrijeme Misnog slavlja pjevao je zbor župe Kakanj. Puhački orkestar Oružanih snaga BiH svojim muziciranjem ispunio je vrijeme prije i nakon Misnog slavlja. Za sve sudionike molitvenog pohoda pripadnici Oružanih snaga BiH ponudili su vojnički grah.
Slijedeći molitveni pohod Bobovcu bit će u subotu 24. listopada 2009.
Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš – muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine
Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Po padinama dvaju istaknutih visova unutar grada razasuti su ulomci prethistorijskog zemljanog posuđa koji pokazuju karakteristike brončanog i željeznog doba. Od kasnoantičke utvrde očuvan je samo jedan zid koji je ukomponiran u glavnu kulu Bobovca. Sitni arheološki predmeti rimske provenijencije su: ulomci krovnog crijepa i novčić-sestercij.
Ostaci srednjovjekovnoga grada pokazuju urbanu zbijenost, tipičnu za dvorce srednjega vijeka. Osnovne komponente sačinjavaju: bedemi sa sedam isturenih kula, glavna kula sa kompleksom vladarskog dvora, koji vrše ulogu gradske akropole (tvrđave), kompleks sakralnih objekata na vještačkom zaravanku Crkvici – gdje se već godinama slavi misa za Domovinu -, mali trg ispred crkve sa cisternom u sredini, stambeno naselje sa zanatskim radionicama unutar bedema, dva manja naselja izvan gradskih zidina, groblje i dr.
Posebno je zanimljiv kompleks vladarskog dvora izgrađen na tri vještačke nivelirane terase, s dvije palače, pomoćnim zgradama, zanatskim radionicama, cisternom i dvorskom kapelom.
U predjelu Crkvice otkriveni su temelji jedne oveće, tek započete troapsidalne crkve, franjevačkog samostana i kraljevske grobne kapele. Kapela je bila oslikana freskama i ukrašena bogatom kamenom dekoracijom. Od spomenika kraljevske obitelji nađeni su dijelovi četiri nadgrobne ploče – one kralja Tvrtka II. i kralja Tomaša – po umjetničkoj obradi, spadaju među najbolja ostvarenja srednjoeuropskog kulturnog kruga 15. stoljeća.
Od pokretnih arheoloških predmeta važna su tri brončana zvona, ulomci keramičkih pećnjaka, dijelovi keramičkih svjetiljki, te brojni ulomci zemljanog posuđa, predmeti od željeza i dr. Bobovac je, bar jednim svojom dijelom, izgrađen u prvoj polovici 14. stoljeća dok se vladarski dvor gradio sukcesivno sve do sredine 15. stoljeća.
Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru. (missio.ba)