U povodu predstojeće Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2009. godine, koja će se održati od 18. do 25. siječnja, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj uputili su Poziv na zajedničku molitvu koji prenosimo u cijelosti:
"Dragi vjernici,
Kao i prošle godine, prigodom Tjedna molitve za jedinstvo kršćana, s radošću i nadom vas pozivamo da nam se i ove godine pridružite u tome činu i izričaju naše vjere u Boga i zahvalnosti zbog pripadnosti njegovoj Svetoj Crkvi. Naime, u svijetlu vjere ali i u tjeskobnome ozračju općesvjetskih događanja te stanja duha u našoj Domovini sve jasnije uviđamo vlastitu vjerničku i kršćansku obvezu dosljednijega svjedočenja Boga kako nam ga je objavio i živio naš Gospodin Isus Krist.
Osim vjere i zahvalnosti, ovim pozivom na zajedničku molitvu, kojom ćemo, u nedjelju 18. siječnja, Tjedan za jedinstvo započeti u katoličkoj Katedrali a završiti, u nedjelju 25. siječnja, u pravoslavnoj Sabornoj crkvi, želimo očitovati i posvjedočiti i naše uvjerenje da Bog kršćane na ovim prostorima povijesnoga susretišta bogatstva različitosti dodatno obvezuje na razumijevanje i tijesnu suradnju.
Naime, zajedničkim naviještanjem i svjedočenjem Kristove istine o čovjeku mi, kao kršćani, možemo i trebamo doprinijeti da se napast ljudi i naroda ovih prostorima međusobne teškoće rješavati kroz sučeljavanja i sukobe preokrene u spremnost na susretanje i međusobno prihvaćanje. Prostor na kojemu nam je Bog dao živjeti i povijesni trenutak u kojem nas poziva svjedočiti dodatno obvezuju da jedinstvo kršćana ne shvaćamo kao rubno nego bitno obilježje Crkve. Po mjeri jedinstva svijet nas prepoznaje i prihvaća kao Kristove učenike i svjedoke. Jedinstvo Crkve, za koje Isus moli, apostol Pavao shvaća kao neraskidivu povezanost tijela i glave u različitosti udova.
Iako, poput apostola Svetoga Pavla čiju godinu obilježavamo, i sami osjećamo kako nam, na ovome planu, htjeti ide, ali ne i činiti (Rim 7,18), ipak znanjem vjere znamo da Bog može i hoće i naše htijenje, potvrđivano i utvrđivano ovim malim znakovima, ugraditi u veliko djelo svoga spasiteljskog plana.
Nisu nam nepoznati ovozemaljski, ljudski gledano možda i opravdani, razlozi za oprez i suzdržanost kada je u pitanju ekumenizam i svjedočenje naše želje za jedinstvom Kristove Crkve kroz zajedničku molitvu. Ali, želimo i moramo reći da svi ovozemaljski i ljudski razlozi ne mogu i ne smiju prevladati pred razlogom i zakonom ljubavi prema čovjeku jer je čovjek i prema Crkvi jer je Kristova. Tome zakonu nas je Krist poučio i pretvorio ga mjerilo naše vjernosti i ljubavi prema njemu. (usp. Mt 25, 40. 45)
To nas ohrabruje da se, unatoč ožiljcima i još otvorenim ranama na Mjesnim Crkvama kojima vi milošću Božjom pripadate a mi i pripadamo i predsjedamo, snagom naše kršćanske vjere međusobno prihvaćamo i zajednički molimo nadahnuće i lijek Božjega Duha.
Molimo i želimo sebi i vama da, kao kršćani, ne živimo više sebi nego onomu koji za nas umrije i uskrsnu (usp. 2 Kor 5, 15) jer će tako, kao i primjeru Svetoga Pavla čiji zagovor vam molimo, u nama i među nama sve više živjeti Krist Gospodin. (usp. Gal 2, 20). A to je smisao svega našeg kršćanskog postojanja, naše vjere i našega nastojanja.
Radujući se molitvenomu susretu s vama, želimo vam radostan blagdan Kristova rođenja i svakim dobrom plodnu Novu Godinu!“, stoji u zajedničko Pozivu na molitvu koji su 5. siječnja potpisali kardinal Puljić i mitropolit Nikolaj.
Godine1908. otac Paul Wattson episkopalni (anglikanski) svećenik i suutemeljitelj zajednice Atonement u Graymooru (Garnison, New York) predložio je da se molitva održava od 18. do 25. siječnja s tim da molitva za kršćansko jedinstvo nije ograničena samo na jedan tjedan godišnje. Postala je ustaljena praksa da u pripravi i u slavlju Molitvene osmine surađuju anglikanske, protestantske, pravoslavne Crkve, Katolička Crkva i druge kršćanske zajednice.
Više informacija o molitvenoj osmini moguće je naći na: www.karmel.hr/ekumenizam.htm (kta/missio.ba)