Ukop don Zdenka Bralića

logo misijske sredisnjice slika za objave

Kanonik Metropolitanskoga kaptola u Splitu i predsjednik Vijeća za misije Splitsko-makarske nadbiskupije umirovljeni svećenik don Zdenko Bralić preminuo je naglo u ponedjeljak 23. veljače u 77. godini života i 52. svećeništva u Svećeničkom domu u Splitu. Sprovodne obrede s misom, uz sudjelovanje oko 130 svećenika, predvodio je 26. veljače u župnoj crkvi u Klisu splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Izrazivši sućut obitelji u svoje ime i u ime umirovljenoga nadbiskupa Ante Jurića, nadbiskup Barišić zahvalio je don Zdenku za svećeničko služenje i u zgodnim i u nezgodnim vremenima, za svećeničko sjeme koje je svjedočanstvom svoga života posijao u srca nekoliko mladića današnjih svećenika te za neumorno građenje putova među ljudima, bijelima i crnima. Na kraju mise oproštajne riječi uputili su u ime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije pastoralni vikar mons. Drago Šimundža, u ime svih Trogirana trogirski dekan i župnik don Pavao Piplica, u ime mladića u kojima je posijao sjeme svećeničkog poziva triljski dekan i župnik don Stipe Ljubas, u ime svećenika u Svećeničkom domu don Marijan Ivan Čagalj, u ime pokojnikove rodbine nećakinja Snježana, u ime rodne župe kliški župnik don Miroslav Šestan te u ime izočnog nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela Republike Hrvatske dijecezanski ravnatelje PMD Zagrebačke nadbiskupije mr. vlč. Antun Vukmanić. Pristigle su i brojne poruke sućuti. „Danas je točno tjedan dana kako smo se rastali na završetku godišnje Skupštine ravnatelja Papinskih misijskih djela. Rastali smo se u Lovranu riječima: ‘Doviđenja u Đakovu na ljeto, na susretu s našim misionarima’. Tko bi mogao i slutiti da na ljeto ovoga ravnatelja više neće biti na ljetnome susretu? Nekako kao da je za sve bilo samo po sebi razumljivo, ako itko bude falio, da to neće biti don Zdenko“, piše nacionalni ravnatelj PMD Republike Hrvatske dr. Milan Špehar.
Na misnom slavlju i sprovodu sudjelovali su nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine mr. vlč. Tomo Knežević, dijecezanski ravnatelj PMD Mostarsko-Duvanjske i Trebinjsko-Mrkanske biskupije don Ivan Štironja i tajnica Misijske središnjice Nacionalne uprave PMD BiH s. Fidelis Lučić.
Don Zdenko rođen je u Klisu 25. rujna 1932. u obitelji Ivana i Ane Bralić. Osnovnu školu završio je u rodnomu mjestu, gimnaziju i teološki studij u Splitu i Đakovu. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1957. Službe je obnašao u više župa: Otrić-Struge (1957.-1963.), Srijane-Dolac Gornji (1963.-1965.), Kaštel Novi (1968.- 1978.), zatim u Splitu u župi Prečistoga Srca Marijina (1978.-1996.) i u splitskoj katedrali (1996.- 2007.). Jedno je vrijeme obnašao dužnost ekonoma i odgojitelja u Sjemeništu i Bogosloviji (1965.-1968.). Bio je i dekan Katedralnoga dekanata i kanonik Metropolitanskoga kaptola te predstojnik Nadbiskupijskoga vijeća za misije i član Misijskoga vijeća pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Kao župnik don Zdenko bio je vjeran svom pozivu, otvoren i komunikativan, poduzetan i susretljiv. Odgovorno je prihvaćao svoje službe i s radošću ih vršio, kršćanski vjerno i župnički uslužno. „Za njega je misa bila središte dana, nedjelje i života. Već u petak znao je svaku riječ koju će u nedjelju izgovoriti pred vjernicima. S mirom se susretao s ljudima a sa spremnošću prihvaćao stvarnost. Uvijek je usmjeravao druge prema Bogu, bilo humorom ili ozbiljnošću, bilo poklonima ili hodočašćima, bilo posjetima ili iznenađenjima“, kazao je trogirski župnik Piplica koji je s pokojnikom slavio u trogirskoj katedrali, u nedjelju 22. veljače, njegovu posljednju ovozemaljsku misu. „Don Zdenko je imao smisla za praktične pristupe i plansku organizaciju. U tom je smislu, uz župničke službe, rado djelovao na hodočasničkom, misionarskom i karitativnom području. U Domovinskomu je ratu imao važnu suradnju s talijanskim Caritasom i mnogima pomagao. Jednako je tako uspješno surađivao s misijama i misionarima“, istaknuo je mons. Šimundža. Prema misionarima je don Zdenko gajio posebnu ljubav. Podržavao ih, posjećivao i o njima pisao te će u sjećanju ostati kao „naš misionar“ kako su ga mnogi zvali. Štoviše, kao dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela, redovito se trudio da za Cvjetnicu sa svojim suradnicima pripremi i pošalje dovoljno maslinovih grančica župama Sarajevske nadbiskupije i Banjolučke biskupije. Kroz punih je 30 godina vodio brigu oko misija u svojoj nadbiskupiji i kao dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela Splitske nadbiskupije. Po svim su se biskupijama mijenjali biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela, izmjenjivali misionari, dolazili na susrete novi ravnatelji i novi misionari. Sve je stare ravnatelje don Zdenko ispraćao i dočekivao nove, uvijek sa šalom i pokojom dogodovštinom iz Afrike, gdje je već nekoliko puta posjetio naše misionare i opet se nekima spremao u posjet. O svojim je putovanjima po Africi napisao i podebelu knjigu i želio pripremiti njeno drugo izdanje. Afriku je ovjekovječio u tisućama fotografija. Redovito je o svojim putovanjima izvješćivao u misijskom informativnom listu Crkve u Hrvata „Radosna vijest“. Bio je neumoran za misije. I bio je redovit na svim redovnim i izvanrednim susretima nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja Papinskih misijskih djela i naših hrvatskih misionara i misionarki diljem Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uvijek je aktivno sudjelovao u svim raspravama.
Posljednjih je godina don Zdenko i rado predvodio crkvena hodočašća u marijanska i druga velika svetišta. U župnoj crkvi u Klisu proslavio je godine 2007. svoju zlatnu misu. Kao umirovljeni svećenik, protekle je godine, svake nedjelje, sve do ove posljednje, pomagao u katedralnoj župi u Trogiru. Na taj je način odgovorno služio svom zvanju i svećeničkom pozivu. (missio.ba)