Na kraju devetog godišnjeg zasjedanja predsjednika BK Jugoistočne Europe, na kojem je sudjelovao predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, a koji je održan od 3. do 7. ožujka u Centru za multikulturni i multirelgijski dijalog „Don Andrea Santoro“ u turskom mediteranskom gradu Iskenderun na temu kršćanskog identiteta u multikulturnom svijetu i multietničkom svijetu, doneseni su zaključci i smjernice koje prenosimo u cijelosti:
1. Tema kršćanskog identiteta pomogla je iznijeti na vidjelo fenomen vjerskog neznanja mnogih naših vjernika koji ne znaju koja je posebnost vlastite vjere. Osjećamo potrebu ponovno potvrditi da u našem propovijedanju i pastoralnoj aktivnosti ponovno potvrdimo bitne istine kršćanstva (smrt i uskrsnuće Isusovo), kao prvotne sastavnice našeg vjerskog identiteta.
2. Neki naši vjernici drže više do kršćanskog identiteta iz motiva kulturološkog, etičkog, zajedničkog ili emocionalnog reda, a da to ne uključuje zreli izbor vjere. Osjećamo se dužnim objasniti svojim vjernicima da su ovi vidovi važni, ali da je susret s Kristovom osobom odlučujući.
3. Općenito govoreći iz vjerskog posebnog viđenja proizlazi ćudoređe. Katkata, međutim, u našem propovijedanju i pastoralnom djelovanju naše moralne teme nisu predstavljene kao posljedica viđenja vjere. Držimo da treba insistirati kod naših svećenika i njihovih pastoralnih suradnika da nikada ne razdvajaju obradu moralnih tema od vjere koja ih određuje.
4. Prema Pavlovu učenju, kršćanska nada je sastavni dio identiteta Isusova učenika. U skladu s učiteljstvom Svetog Oca Benedikta XVI. pozovimo svoje svećenike da u svom propovijedanju i pastoralnom djelovanju unose teme o nadi i vječnom životu.
5. Emigracija je stvarnost koja je jako prisutna u našim Crkvama Jugoistočne Europe. Biskupi naših zemalja, u čijim se biskupijama nalaze vjernici katolici emigranti, trude se surađivati s biskupima iz čijih biskupija dolaze ovi vjernici kako bi se unaprijedila zajedničko dušobrižništvo.
6. Crkve regije Jugoistočne Europe suočavaju se u različitoj mjeri s istim problemom s obzirom na priznanje pravnog statusa svojih crkvenih institucija u zakonodavnom poretku dotične zemlje. Zainteresirane Biskupske konferencije mogle bi poduzeti zajedničku akciju kod mjerodavnih europskih institucija. Ta bi se akcija mogla odvijati u suradnji s posebnim izaslanikom – trajnim promatračem Svete Stolice pri Vijeću Europe i CCEE (Vijeće biskupskih konferencija Europe).
7. Naše Crkve Jugoistočne Europe susreću iste probleme i iste izazove prouzrokovane sekularizmom i vjerskim indiferentizmom. Želi se potaknuti veća posvješćenje g fenomena i suradnja duhovnih snaga da se odgovori na ove izazove: suradnja između biskupijskih sjemeništa, klera, redovničkih zajednica i organizama vjernika laika.
8. Naše Crkve Jugoistočne Europe su u manjini i žive u zemljama s pravoslavnom ili muslimanskom većinom. Žele da njihova uključenost bude veća u dijalog s dotičnim pravoslavnim crkvama, koji vodi Papinsko vijeća za jedinstvo kršćana kao i u dijalog sa islamom koji promiče Papinsko vijeće za međuvjerski dijalog. Nazočni biskupi se izjašnjavaju spremnima da podrže radove katoličko-pravoslavnog europskog Foruma da bi se produbila zajednička pastoralna pitanja koja se odnose na moral i na socijalnu doktrinu Crkve.
9. Budući da se približava se 17. stoljeća Konstantinova Edikta (313 – 2013), bit će prilike da se proučava tema vjerske slobode i odnosa između religije i javnosti. (missio.ba/kta)