Kongregacija za kauze svetih u Rimu završila je još jedan dio posla u svezi s beatifikacijom službenica Božjih: Sestre M. Jule Ivanišević i 4. susestara članica družbe Kćeri Božje ljubavi koje su poznatije pod pojmom Drinske mučenice. Prema riječima postulatora vlč. Marka Tomića, župnika u župi Otinovci-Kupres, kauza je prošla teološku komisiju (24.02.2010) pe se očekuje tiskanje relacija (votuma) u svezak koji se dodaje Poziciji te određivanje kardinala Ponensa kao i da Kardinalska komisiju izrazi svoje mišljenje te da rezultati budu predočeni Svetom Ocu.
„Hvala Bogu, ljudski možemo reći da smo skoro na kraju puta odnosno da smo barem pozicijski na zadnjoj točki. Utemeljeno očekujemo već slijedeće godine pozitivan ishod sveg truda i nastojanja oko toga da te mučenice budu uzdignute na čast oltara. Radost je to Crkvi vrhbosanskoj (1), požeškoj (1), bečkoj (1) i Novoga Mesta (2) – jedna znakovita trilaterala koja može donijeti puno svježine u mlade snage ovih mjesnih Crkava, kao izvor zagovora, primjera i potpore za ustrajati u dobru i u ljubavi, posebno zavjetovanoj“, izjavio je postulator Tomić.
Sestre Kćeri Božje ljubavi 1911. godine otvorile su na Palama nedaleko od Sarajeva samostan Marijin dom koji je postao poznat po dobrim djelima prema svim potrebnicima koji bi pokucali na vrata, posebno prema susjedima pravoslavcima, zbog čega je prozvan „gostinjcem siromaha“. Ratna 1941. godina zatekla je u samostanu na Palama s. M. Julu Ivanišević (Hrvatica, r. 1893.), kao predstojnicu, te s. M. Berchmanu Leidenix (Austrijanka, r. 1865.), s. M. Krizinu Bojanc (Slovenka, r. 1885.), s. M. Antoniju Fabjan (Slovenka, r. 1907.) i s. M. Bernadetu Banja (Mađarica, r. 1912.). Četnici su 11. prosinca 1941. svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda a kuću opljačkali i zapalili. Njihov križni put po hladnoći i snijegu, a one bez odgovarajuće odjeće, uz preslušavanja i ispitivanja, prijetnje i vrijeđanja, vodio ih je prvo do Carevih Voda i Sjetline, gdje je 76-godišnja starica s. Berchmana, shrvana od puta i svih događanja, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Sestre Jula, Krizina, Antonija i Bernadeta su stigle u Goražde 15. prosinca 1941. popodne i smještene su u vojarnu na drugi kat. Iste večeri razulareni četnici su u pijanom stanju provalili sestrama u sobu i s nečistim namjerama nasrnuli na njih. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće sestre su se otrgle iz ruku svojih napadača i jedna za drugom iskočile kroz prozor. Četnici su međutim jurnuli dolje pred vojarnu te već ozlijeđene sestre noževima usmrtili i bacili u rijeku Drinu, koja je nekoliko dana kasnije odnijela njihova tijela.
S. Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini i vidljivo se oporavljala. Zatim je, kako je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama, koje su već bile ubijene. Dva su je četnika odvezli na sanjkama. Kočijaš je po povratku rekao da je dobro stigla sestrama, a jedan od njih oko vrata je imao njezinu krunicu. Zapisano je da je ubijena 23. prosinca 1941.
Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, dobivši potrebno dopuštenje od Kongregacije za proglašenje svetaca, 4. prosinca 1999. izdao dekret o pokretanju Dijecezanskog postupka za njihovu beatifikaciju. Nakon što je proces uspješno okončan, sva potrebna dokumentacija predana je u Vatikan na Kongregaciju za kauze svetaca. (missio.ba/kta)
Molitva za proglašenje blaženima
Službenica Božjih s. Jule i susestara
Gospodine Bože, ti si svoje službenice Julu,
Berhmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja i snagom
da svoju vjernost i ljubav prema tebi potvrde
prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri da se ni uz
cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.
Daj da sveta Crkva uzdigne ove tvoje
službenice na čast oltara i da nam njihov primjer
i zagovor pomažu u životnim borbama
i postizanju vječnog spasenja.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.