Dana 25. studenoga ove godine, poletjela je u misije u zemlju snova i čežnje, u Tanzaniju, mlada, sretna, puna optimizma i radosna, a napose pobožna, netom završila studij i diplomirala njemački jezik i književnost, te talijanski jezik i književnost u Zadru djevojka Jelena Aužina, o čemu nam piše bivši afrički misionar fra Ante Vukušić.
Prije koji dana nazvala me jedna vjernica i veli: „Fratre, ovih dana polazi jedna djevojka u Tanzaniju pa mi je njezina majka preporučila da zamolim jednog svećenika da se pomoli za njezinu kćer da sretno prođe u misijama“. Odmah sam odgovorio: „Hoću, vrlo rado!“. Što sam i učinio. Dan poslije stupio sam u kontakt s Jelenom i popričali smo o njezinoj želji i namjeri da pođe u misije u Afriku. Za web stranicu Misijske središnjice Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH odnosimo kratki razgovor s mladom misionarkom vjernicom Jelenom Aužina.
Završila si studij, mogla si počet raditi, ostavljaš karijeru, roditelje, prijatelje…, zašto si se odlučila za misije?
Smiješeći se smirena glasa i pogleda Jelena kaže: „Moja velika želja za odlaskom u misije rodila se još u djetinjstvu promatrajući lik Majke Terezije koja je izgarala za najsiromašnije, napuštene i zaboravljene. Majka Terezija je bila ta koja mi je probudila svijest o onima koji su najpotrebniji, a sam odgoj i vjerski duh oduvijek su me poticali da pomažemo drugima i ta želja za služenjem u meni je oduvijek. Bit će vremena i za posao i karijeru i drugo.“
Što te je navelo da pođeš u misije?
Krunu na sigurnost svog poziva za misije stavio je Bog kada sam prije pet godina uz nekolicinu svojih prijatelja volontirala u domu za beskućnike, sestara Milosrdne ljubavi Majke Terezije u Zagrebu. Cijele dane smo kuhali, pekli kolače i posluživali one koji nisu imali nikoga svoga. Služeći njima, bila sam ispunjenija no ikada. Toliko sretna kao kad molim krunicu, a to je bila dvostruka molitva: rad, služenje, topao osmjeh za one kojima više nitko ne daje za važnost. Tu sam shvatila da nikakav novac ili bilo kakvo drugo materijalno sredstvo ne mogu platiti ispunjenost i mir kao nesebično služenje Bogu kroz braću i sestre. I tako, sad kad je obrazovanje iza mene, krenula sam u realizaciju svog najvećeg sna – odlaska u misije.
Kako je došlo do realizacije da ideš u Tanzaniju?
Dok sam sama sa svojim silama tražila kontakte za odlazak u Afriku ništa se nije pokretalo ali kad sam napokon dopustila Bogu da On to uredi, sve se posložilo po Njegovoj Providnosti. Stupila sam u kontakt s Ivanom Parlov. Zahvaljujući toj plemenitoj djevojci, ja 25. studenog odlazim u misije u Tanzaniju raditi u sirotište u Songei. Maleni su moja velika inspiracija i riječima se ne može opisati radost koju osjećam u srcu. Za sobom na godinu dana ostavljam roditelje mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i naravno da mi je teško zbog toga ali poziv koji osjećam i želja za pomaganjem kroz nesebičnu ljubav nadmašuje svaki strah i nostalgiju.
Koju poruku želiš uputiti posjetiteljima web stranica Misijske središnjice iz Sarajeva i prijateljima misija?
Posebno zahvaljujem Gospodinu što mi je na životni put stavio don Josipa Radića kao čvrsto duhovno vodstvo, a kasnije i bivšeg misionara fra Antu Vukušića koji me savjetovao o misijama pred sam odlazak. Nadam se da će se mnoga srca otvoriti Božjem pozivu jer On od nas samo traži da mu se bacimo s povjerenjem u naručje kao malena djeca i slijedimo njegov Put u ljubavi, po ljubavi za Ljubav.
Jelena me zamolila, piše fra Ante Vukušić, da slavim misu na njezinu nakanu što sam upravo i učinio na dan njezina polaska u misije. U zbornoj molitvi na misi molili smo: „Gospodine, potakni svoje vjernike na hrabrost, da predanije surađuju na djelu spasenja.“ Hvala ti Gospodine, što si potakao Jelenu na suradnju i tolike druge muževe i žene u djelu spasenja Ima mjesta i za druge… Preporučam našu mladu misionarku u molite. Dok sam se spremao tekst ovog razgovora stigla je sms poruka: „Fra Ante, veliki pozdrav iz Songeje u Tanzaniji, polako se privikavam, učim shxaili, pozdrav, Jelena. (missio.ba)